Mjesto: München / Zenith Halle / Njemačka
Datum koncerta: 05.11.2013
Broj posjetitelja: 4000
Cijena karte: 50,00€
U 10 ujutro naša se ekipa od otprilike 20 ljubitelja alternativne glazbene scene zaputila prema Münchenu, točnije do dvorane Zenith, u kojoj su 5.11. 2013. nastupali Queens of the Stone Age. Put do Münchena protekao je ugodno, povremeno prekinut poneki stankom; pražnjenje mjehura i obavezna cigareta na svježem zraku. Turobnost “idile” koja okružuje praktički svaku njemačku autocestu, mi putnici smo ublažavali izborom pjesama iz diskografije QotSA (Queens of the Stone Age), kao i Eagles of Death Metal, Arctic Monkeys, Franz Ferdinand i sl. Unatoč blagoj otupjelosti, cilj smo dosegli nekoliko sati prije početka događaja; Zenith hala izvana ne djeluje kao dragulj koncertnih prostora. Veće skladište usred industrijske zone ima kapacitet od 3-4 tisuće posjetitelja, pa se dalo očekivati prilično intiman koncert.
Nakon kraćeg čavrljanja svjetla se prigase, glazba u pozadini utihne i na pozornicu bez oklijevanja izlazi sastav Band of Skulls. Engleski trio iz Southamptona predstavlja se glasnom i energičnom smjesom garažnog, indie i alter rocka. Masdenov vokal žari kroz ozvučenje gotovo jednako pekuće kao njegova snažno modulirana gitara, a podupire ga ritam sekcija protkana aranžmanskim elementima Led Zeppelina (triolske vragolije bubnjara Haywarda) i primamljivo punim zvukom bas gitare iz nježnih prstiju basistice Emme Richardson. Smetajući element kod Band of Skulls bio je možda bolan i bubnjajući zvuk (najvjerojatnije posljedica prostora); vokalni i instrumentalni detalji mutno su se gubili u aranžmanskim dijelovima, gdje je sastav na puno napeo snage. Bez oklijevanja je sastav svojih 45 minuta, kombinaciju atmosferičnosti i samosvojne odlučnosti, odsvirao profesionalno; publika im je za pozdrav tek mlako zaplesala rukama.
Dok razmišljam kako će, dovraga, tonska ekipa otkloniti akustične probleme münchenske dvorane, na pozornici se već pojavljuje tehnička ekipa koja provjerava stanje instrumenata, mikrofona, postavu monitora i sl. Prije nego što uspijem koherentno završiti misao, na većem ekranu postavljenom iza pozornice počinje filmsko odbrojavanje. Theodore uzjaše svoje sedlo iza bubnjeva, Fertita se povlači u svoju tvrđavu klavijatura i gitara, Van Leeuwen nonšalantno prošeta do svog mjesta na pozornici, Schuman ponosno podiže glavu i okreće se prema bubnjevima, Homme zauzima (uz bučan aplauz i povike publike) središnju poziciju te se zajedno sa svima okreće prema padajućim brojevima na platnu. Zajedno odbrojimo zadnjih deset brojeva, a na nuli Theodore počinje nemilosrdno udarati intro YouThink I Ain’t Worth a Dollar, but I Feel Like a Millionare. Dotad mirna i pitoma njemačka publika uz sinkopirani gitarski ulaz u pjesmu doslovno podivlja. Val za valom udova počinje udarati sa svih strana. Usput preko glave proleti tijelo koje za pozdrav zabije cipelu u zatiljak ili prst u oko. Dobar početak, koji QotSA dodatno poboljšaju s No One Knows. Theodore posluži sve bubnjarske sladokusce eksplozivnim izvođenjem, kao i vlastitom interpretacijom First It Giveth. Dotad neuredni mosh pit na refrenu složno skače i udara u ritmičku bazu. QotSA zadržavaju početni udarac s Burn The Witch uz gotovo stadionsko pjevanje. Sastav se, unatoč neotklonjenom bubnjajućem zvuku s pozornice, već dobro zagrijao; Hommeovi vokali konačno su dobili stari dobri zvuk, Leeuwen nekontrolirano mlati glavom i čara atmosferu svojom lap steel gitarom, a baza nepokolebljivo vuče grupu naprijed; najvjerojatnije posljedica najnovijeg člana (Jon Theodore), koji bez uljepšavanja čvrsto drži grupu u ritmu. Pravo suprotno od Castillova principa izvođenja, kojemu je brzina nerijetko izmicala kontroli. Nakon početnih klasika QotSA predstavljaju noviji dio setliste, i to pjesme s posljednjeg albuma …Like Clockwork. Žare dalje, nakon kraćeg obraćanja, s apokaliptičnom My God Is the Sun. Publika je dobro prihvatila komadić novog albuma, kao i ispovjednu I Sat by the Ocean. Unatoč manjoj pogrešci u početnom rifu, sastav nas vodi u plesno raspoloženje; mnoštvo neuređenog mlataranja udovima smiruje se i sanjivo se zaziblje u vrućoj atmosferi novih QotSA. Mirno stanje dodatno se produljuje uz …Like Clockwork, kod koje Homme, u kvazi kabaretskom postavu klavira na pozornici, otpušta još i posljednji napeti mišić publike. Slijedi If I Had a Tail, koja ne dobiva baš jednoglasno oduševljenje. Upravo suprotno postiže aranžmanski prerađena In the Fade. Neočekivana skladba razbija niz novijeg materijala točno u pravi čas, a slijedi još odštekana žestica s albuma Era Vulgaris Misfit Love; nostalgija definitivno puše s pozornice. Kalopsia, zlokobno-havajski spazam, ponovno otvara vrata …Like Clockwork, a Little Sister opet potiče životinjsko ludovanje publike. Primjetan je blagi pad koncentracije i energije (unatoč ludovanju mase), koji se vuče kroz cijelu Fairweather Friends, štrecavi šiljak …Like Clockwork (i po naravi i po izvedbi). Nakon pauze uz klavir, Homme ponovno hvata gitaru u psihodeličnoj Smooth Sailing, Sick Sick Sick, svoje improvizacijske i inovativne vještine dokazuje u Make It Wit Chu, zavodljivoj bluesovskoj anomaliji s albuma Era Vulgaris, kao i u orijentalno obojenoj Better Living Through Chemistry. Uz potonju nam QotSA opet poslužuju svoj jedinstveni improvizacijski stil, koji publiku gotovo hipnotizira. Ovdje se pokazuje pravo lice QotSA, pravi bit njihova djelovanja. Poigravanje aranžmanima, zasićenost i masivnost trenutnog poriva. Sudeći po izrazima lica, cijela je publika bila više nego zadovoljna. Za pozdrav sastav razbija sanjivost taman dobro tempiranom Go With the Flow.
Posljednje kapi znoja; sastav se brzo sklanja iza pozornice i uz glasne povike publike vraća se na nju. Slijede još dva naslova s albuma …Like Clockwork, i to nekako neuvjerljiva The Vampyre of Time and Memory te I Appear Missing, pjesma napisana kao priča o nesreći kroz oči pjevača. Pod slapom svjetala i urlanja QotSA eksplozivno završavaju s A Song for the Dead, potpisom pod dvosatno znojenje i vrištanje.
Nakon završenog koncerta i nekoliko sati vožnje natrag u Sloveniju, rano ujutro na parkiralištu ispred Koseja ostajem s pomiješanim osjećajima. Setlistu koncerta činio je dobar omjer starijih pjesama i novijih priloga. Svakako bi se poneki element …Like Clockwork mogao zamijeniti intimnijim komadićima legendarnog Lullabies to Paralyse, eksperimentalnog Era Vulgaris ili oštrog Rated R. Razgovori nakon koncerta otkrivaju dvije stvari: razdoblje Rated R-Era Vulgaris ostaje daleko u prošlosti, no u bogatom …Like Clockwork još uvijek možemo pronaći neprerađene dragulje. Cijeli je događaj slušatelju šireg žanrovskog spektra ponudio kvalitetan, dinamičan doživljaj, a navijačima QotSA slatko-kiselkast okus. Možda se Queens of the Stone Age jednom odluče posjetiti Glastonbury ili Križanke, nakon razdoblja promocije …Like Clockwork.
Setlista
QUEENS OF THE STONE AGE:
1. You Think I Ain’t Worth a Dollar, but I Feel Like a Millionaire
2. No One Knows
3. First It Giveth
4. Burn the Witch
5. My God Is the Sun
6. I Sat by the Ocean
7. …Like Clockwork
8. If I Had a Tail
9. In the Fade
10. Misfit Love
11. Kalopsia
12. Little Sister
13. Fairweather Friends
14. Smooth Sailing
15. Make It Wit Chu
16, Sick, Sick, Sick
17. Better Living Through Chemistry
18. Go With the Flow
—dodatak—
19. The Vampyre of Time and Memory
20. I Appear Missing
21. A Song for the Dead
