Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Saga
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2007
Ocjena: 4.5/5
“10,000 Days” je, ako je vjerovati informacijama koje posljednjih mjeseci stižu iz njihova tabora, možda posljednji studijski album legendarnih kanadskih art rockera Saga. Iako sam još ne tako davno vjerovao da Saginoj sagi nikad neće biti kraja i da je riječ o jednom od onih neuništivih i žilavih sastava koji će svirati sve dok ih noge drže, odnosno dok ne bude kraj svijeta, ta se mogućnost nažalost čini sve vjerojatnijom. Glavni uzrok tome je odluka pjevača Michaela Sadlera, jednog od trojice originalnih članova, koji je početkom ove godine odlučio da nakon kraja ovogodišnje turneje napusti sastav kako bi mogao više vremena posvetiti obitelji (gotovo klasičan razlog kod ovakvih odlazaka). S obzirom na to da je po mojem mišljenju Sadler jedan od onih nezamjenjivih pjevača bez kojih se ne može zamisliti glazbeni izraz sastava, čini se sasvim mogućim da je vrijeme oproštaja, nakon hrpe odličnih albuma (pogotovo u zadnjih osam godina), stiglo. Bez obzira na ishod, već je sada jasno da, čak i ako nastave s nekim drugim za mikrofonom, zvuk više nikad neće biti kao nekad. Pjevača s toliko karizme i izražavanja emocija, koji je istovremeno tako duboko integriran u zvuk sastava, jednostavno nije lako zamijeniti. Budućnost će pokazati kako će se na kraju odlučiti preostali članovi; dakle braća Crichton na gitari odnosno basu, klavijaturist Jim Gilmour te bubnjar Brian Doerner. U svakom slučaju, riječ je o kraju jednog razdoblja kojeg ćemo se još dugo sjećati s nostalgijom i hrpom sjajnih izdanja sa samo dva promašena trenutka. Po tome koliko su Saga učinili za kanadsku rock glazbu i art rock općenito, posve su usporedivi s mnogo poznatijim i razvikanijim vršnjacima Rush. I za ove se potonje već nekoliko puta činilo da je došao kraj “ceste”, pa su se opet digli, i to iz najtežih trenutaka. Tako još uvijek postoji nada da Sagi još nije kraj i da je Sadlerova odluka samo privremena (hipoteza da su tako htjeli povećati posjećenost koncerata ovdje je posve realna). Nikad ne reci nikad.
Kako god budućnost pokazala, prije Sadlerova oproštaja odnosno mogućeg oproštaja cijelog sastava, Saga su izdali još jedan izvrstan i iznimno zanimljiv album koji, za razliku od većine njihovih albuma, koji su obično imali prilično dostupne melodije i vrlo brzo osvajali slušatelja, ima sposobnost da u ušima raste sa svakim novim slušanjem. Naslov albuma proizlazi iz broja dana protekih od osnutka sastava pa sve do sada. Saga ove godine slave 30. obljetnicu postojanja, pa je Sadlerov odlazak za njihove ljubitelje još dramatičniji. “10,000 Days” je u skladu s tim na više načina prilično simboličan i retrospektivan album, koji u brojnim tekstovima sadrži sjećanja na neke prošle događaje iz povijesti sastava, kao i ona klasičnija, filozofska pitanja u stilu “odakle dolazimo, kamo plovimo”. U glazbenom smislu, odlični prethodnik “Trust” (2006), po mojem mišljenju zasigurno jedan od njihovih najboljih albuma, bio je puno izravniji, nabrijaniji i usmjeren na kompaktnije skladbe, dok je “10,000 Days”, s većim udjelom kompleksnijih progresivnih elemenata, brojnim ambijentalnim trenucima, dužim instrumentalnim dionicama i nešto mekšim linijama gitara i klavijatura, izrazom bliži albumu “Network” (2004). To znači da će ovaj put na svoje doći prije svega svi oni koji su oduvijek htjeli dokazati da je progresivno rockerska strana njihova art rocka uvijek bila očitija od melodične/pop rock strane. “10,000 Days” ima i posve drukčiju atmosferu od prethodnika jer slušatelju nudi više smirenih, suptilnijih trenutaka koji daju prostora za “sanjarenje”. Tome je ponajviše razlog to što Gilmour na većini skladbi već dugo nije imao tako raznolik izbor ambijentalnih klavijatura i odmjeren prostor, dok je prepoznatljivo struganje gitarista Iana Crichtona u produkciji ovaj put na većini skladbi postavljeno nešto više u pozadinu. Ipak, na albumu ima i dovoljno onih energičnijih, udarnijih trenutaka s većim udjelom njihovih prepoznatljivih hard/melodično rockerskih elemenata, koji bude sjećanja na neka njihova kompaktnija djela iz prošlosti. Iako je po mojem mišljenju riječ o njihovu najdubljem albumu do sada, na njemu nema nikakva mjesta za neko žalovanje ili pretjeranu dramatiku. Ako je osjećaj oproštaja igdje prisutan, onda je svečan i dostojanstven. Omiljenog kibernetičkog skakavca, koji se od kraja 90-ih opet pojavljivao na njihovim naslovnicama, ovaj je put zamijenila golema lubanja izvanzemaljca koju su astronauti otkrili usred pustinje nekog nepoznatog planeta. Na poleđini albuma u pozadini se vidi piramida, što nagovješćuje da je riječ o izumrlom biću koje je utjecalo i na ljudsku povijest. Ta aura futurističke tajanstvenosti oduvijek im je bila omiljeno oruđe za oblikovanje glazbenog izraza, koji se često temeljio na posebnoj “svemirskoj” atmosferi i znanstveno-fantastičnim konceptima.
Saga kroz cijeli album isijavaju novu razinu zrelosti, koju su donijele godine neumornog rada (u svojoj su povijesti do sada imali najviše tri godine “odmora” između albuma) i stalnog zvukovnog razvoja. “Lifeline” otvaraju ambijentalne klavijature i zvučni uzorci koji daju tajanstvenu atmosferu dok ih ne presiječe udarni gitarski rif. Većinom se temelji na sporom ritmu, dok fini slojevi klavijatura, živahno rifanje i melankoličan vokal stvaraju neku posebnu magiju. Smiren refren, u kojem vokal prate ambijentalne zavjese, doista zvuči kao s nekog drugog planeta. Uz gotovo kibernetički zvučne solaže na klavijaturama i električnoj gitari futuristički je dojam potpun. Slijedi ništa manje sjajni “Book of Lies”, koji otvara neobičan efekt na klavijaturama, nakon čega upada udarni motiv s energičnim vokalom i obiljem sintisajzera. I tu nailazimo na “svemirski” refren. Osim neobičnog efekta na klavijaturama i udaraljkama, glavni je čar skladbe izuzetno energičan prijelaz na bubnjevima te nastup duže, kompleksno usmjerene instrumentalne dionice, koja spada među prog rockerske vrhunce albuma. Niz izvrsnih skladbi nastavlja “Sideways” sa zanimljivim uvodnim motivom, koji tvori preplet gitarskog rifa i klavira. Simfonijski aranžmani ovdje su lijepo položeni na poskočni ritam. Nakon epske dionice s višeglasjem nastupa odličan, pobjednički refren, koji tvori jedan od najdramatičnijih trenutaka na albumu.
“Can’t You See Me Now?”, koji otvaraju etno zvučni uzorci na klavijaturama, nagruvani gitarski rif, spor ritam i dramatično stupnjevanje u vokalu, u lirskom je pogledu sarkastična kritika moderne politike. Ambijentalne zavjese klavijatura zajedno s melankoličnim vokalom u refrenu tvore nezaboravnu atmosferu. U drugom dijelu slijedi odlična Ianova solaža na gitari s brojnim odličnim međuprijelazima na bubnjevima, koji potvrđuju Doernerovu izvrsnost. Svi oni koji su od Sage više puta očekivali veću mjeru kompleksnije vrste progresivnog rocka, a ostali praznih ruku, zasigurno će se oduševiti odličnim instrumentalom “Corkentellis”, koji je s tehničko-artističkog stajališta nešto najbolje što su ikad stvorili. Slasne instrumentalne dionice s vrhunskim solažama na klavijaturama i gitari, nepredvidivi vremenski prijelazi te kompleksne dionice s izvanrednim radom na bubnjevima i bas gitari do kraja će uvjeriti i posljednjeg koji je sumnjao u Sagu kao prog rock sastav. Izmjenjivanje ambijentalnih izleta s energičnim, virtuoznim letovima naprosto oduzima dah. Potpuna pobjeda u izvedbi četvorke vrhunskih instrumentalista. Ova kompozicija ujedno nudi zanimljivu viziju kako bi Saga mogli zvučati u budućnosti, ako bi nastavili bez pjevača – kao simfonijski prog rock sastav s elementima ambijentala i space rocka.
“More Than I Deserve” je prelijepa balada koja kroz kombinaciju izvanredne Sadlerove vokalne izvedbe, pratećih vokala, ambijentalnih klavijatura i čudesne melodije na akustičnoj gitari tvori jedan od najljepših trenutaka albuma. U toj skladbi Mike kroz tekst na iznimno proživljen način zahvaljuje svim vjernim fanovima koji su sve ove godine podržavali njega i sastav. “Sound Advice” je takoreći ona klasična Saga tvorevina koja podsjeća na njihova udarnija djela s početka 80-ih. Udarni rif, poskočni ritam i sarkastičan vokal opet bude onu Sagu koja se usidrila u sjećanju većine njihovih sljedbenika kao majstora melodičnog art rocka s uvijek prisutnom komponentom nepredvidljivosti. Naslovna “10,000 Days” balada je prožeta simfonijskim aranžmanima i prelijepom melodijom na akustičnoj gitari. Riječ je o divnom retrospektivnom trenutku koji dočarava pogled unatrag – na sva njihova prošla postignuća; sve uspone i padove. Himnični višeglasni refren daje joj svečanu atmosferu, dok preplet akustične gitare i klavijatura isijava izvanrednu mjeru suptilnosti. “It Never Ends” pak potvrđuje da, bez obzira na konačni epilog, Saginoj sagi nikad neće biti kraja te da će, čak i ako nakon ovog albuma odustanu, njihova glazba još dugo živjeti dalje. Nakon odličnog uvodnog motiva, u kojem se brzoprste teksture klavijatura prelijevaju s udarnim rifom, slijedi magična, svemirska atmosfera koju tvori tajanstven vokal položen na masivan ritam te magičan preplet gitare i klavijatura. Odličan, epski refren sa stihom “everything was changing, never ends” zapravo lijepo nudi odgovor o budućnosti sastava. Saga zaključuju album jednim od najdubljih djela u svojoj karijeri.
Nakon izlaska “10,000 Days” čovjek se doista opravdano može upitati gdje bi bila logika u tome da sastav, koji je ovim albumom dokazao da je još uvijek pun kreativnog elana i radne energije, tim činom svojim sljedbenicima mahne za oproštaj. S “10,000 Days” su naime Saga opet stvorili jedan od svojih najboljih albuma (to sam doduše tvrdio i za oba prethodna albuma, pa ću još jednom) te ujedno čak i izrazom najdublji album do sada, na kojem su veći naglasak dali svojoj progresivno rockerskoj komponenti. Doista se ne sjećam da su na kojem prethodnom albumu isijavali tako snažnu zrelu energiju kao ovdje. Uz “Snakes & Arrows” iz ruku njihovih kanadskih art rock kolega Rush te “Fear Of a Blank Planet” u izvedbi Porcupine Tree, po mojem mišljenju jedan od najboljih prog rock albuma 2007. godine. Saga su doista kao dobro vino – što su stariji, to su bolji. U slučaju da je riječ o završnom činu sastava koji je toliko godina razveseljavao ljubitelje eklektičnog rocka, riječ je o najboljem mogućem oproštaju. Sadlerovim odlaskom završava jedno poglavlje, ali sage o Sagi, bez obzira na budućnost, nikad neće biti kraja.
Postava
Michael Sadler – vokal
Ian Crichton – gitara
Jim Crichton – bas gitara
Jim Gilmour – klavijature, prateći vokal
Brian Doerner – bubnjevi
Produkcija
Jim Crichton
Popis skladbi
1.) Lifeline
2.) Book Of Lies
3.) Sideways
4.) Can’t You See Me Now?
5.) Corkentellis (instr.)
6.) More Than I Deserve
7.) Sound Advice
8.) 10,000 Days
9.) It Never Ends
