Mjesto: Vinoteka (ispod Gospodarskog razstavišča) / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 17.01.2007
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 0,00€
Što bi moglo biti bolje od petkovskog poziva na žur. Do jutarnjih sati. Benčev žur strijelaca i jarčeva, ove godine već dvadeseti put zaredom! Jernej Venet me gotovo da je za ručicu odveo dolje u Vinoteku! No, na vratima nas je već zaustavila konobarica s aperitivom. “Ne hvala, vozim.” pristojno je odvratio Jernej i tom izjavom odmah otvorio svoju standardnu seriju štosova. Na vratima smo se doslovno sudarili s Janezom Bončinom – Benčem, otmjeno odjevenim, u pratnji simpatične mlade dame! Kako i dolikuje rockeru u najboljim godinama.
Sat je odavno otkucao pola deset navečer, a Vinoteku ispod Gospodarskog razstavišča – to je ono mjesto gdje se pod teretom rujnog vina doslovno šibaju pijani zidovi, počeli su zagrijavati Sausages s povratnikom i originalnim pjevačem Goranom Breščanskim. Njihov set bio je podijeljen na dva dijela. Na početak i kraj seanse. Dečki su dobro zapalili svoje motorke, bubnjevi su tresnuli, povratnik se sigurno primio mikrofona, još nije zaboravio pjevati! Kompaktna petorka razuzdanog rock n’ rolla! Nema boljeg za dizanje temperature u krvnim žilama. Naravno, mi prisutni prvo smo otišli popraviti krvnu sliku napitcima raznolikog podrijetla, što je točku vrenja u našim žilama dodatno snizilo, pa smo brzo došli u formu.
Podzemlje razstavišča bilo je krcato poznatim medijskim licima. Uglavnom od legendarnih glazbenika do legendarnih novinara. Jednom za promjenu opet sam bio među onima koji kvare statistiku prosječne starosne granice tako što je spuštaju, jer je većina prisutnih pripadala Benčevoj generaciji. Generaciji koja je u Slovenju (ili rajnku Jugoslaviju, ako vam je draže) prenijela rock n’ roll nasljeđe koje su zapalili Presley i njemu slični. Bilo je to nekoć, davno… I lijepo je da se družina svake godine toga sjeti, pa makar samo u “podzemlju”.
Unatoč tome što su Sausages na pozornicu donijeli list papira koji je bio stupčasto popunjen (od vrha do dna) repertoarom koji misle odsvirati, dečki su nakon tričetvrt sata prepustili pozornicu legendama.
Na pozornicu je izašao nitko drugi nego Benč, sam “doktor Gibson” Primož Grašič, bivši član sastava Kameleoni, Faraoni, September, Srce i Karamela Marjan Malikovič s crnom električnom gitarom Ernie Ball modela Luke (Steve Lukather, Toto), “Siddharta boy” Jani Hace na bas-gitari i “jedan od Jana Plestenjaka dolje s obale” odnosno “Dennis Chambers Morgan”, kako je bubnjara u viši čin uzdigao sam Janez Bončina (b.t.w. Niacin u postavi Dennis Chambers, Dave Novello i Billy Sheehan sviraju 11.05.2007. u klubu Bluesiana u Vrbi blizu Beljaka u Austriji. U swing jazz blues zamotan, mekše razvijugan klasični repertoar gospodina Bončine, zahvaljujući ponajviše Grašičevom “jazz moodu”, dovukao je pred pozornicu naravno puno veći broj znatiželjnih, bivših školskih kolega i kolegica, itd… koji su se njihali i navijali uz to. Među ostalima čuli smo evergreene Zlata Obala, Ta noč je moja, Maja z biseri i Kadar ognji dogorijo.
Slijedio je kratak repertoar legende Stratocastera Zorana Crknoviča, u pratnji Hacea na bas-gitari i okrunjenog “Denisa Chambersa” na bubnjevima. Inače je Hace s Crnkovičem nastupao prije više od deset godina u triju Deja vu, u kojem je bubnjao stari Crknovičev suborac, nedavno preminuli bubnjar Pavle Ristič. U kratkom nastupu čuli smo i klasike Driftin’ i New York city blues. Vjerojatno idealan vokal za blues, koji čovjek trese ispod prstiju, majstorski je začinio obradom The Doors zvanom Riders On The Storm, bez klavijatura! Zoran Crnkovič nastupio je ovaj put bez svog “razvikanog” krem Fender Stratocastera, nego mu je Malikovič za ovu priliku posudio kar svoj crni Ernie Ball. Zoran je nastupio nakon mnogo godina, nadam se da mu je to bio lijep poticaj da mladeži i ubuduće pokaže što zna.
Nakon Zoranova nastupa na pozornici se ponovno pojavio gitarist i pjevač Marjan Malikovič u pratnji basista Jadrana Ogrina, s kojim je zajedno dijelio studentske godine kod Kameleona i koji je šokirao preciznošću, brzinom, mekoćom te hladnokrvnošću, jer tijekom koncerta nije ni trepnuo okom. Usred njihova veselja na pozornicu se vratio i Benč, pa su dečki zajedno odsvirali rockerski užarenu verziju skladbe Vsak dan ob istem šanku, pravo posvećenje prisutnoj masi te večeri. Lijep je bio i bluesovski klasik Talk to your daughter (autora J. B. Lenoira, među ostalima poznat u izvedbi gitarista Robbena Forda).
Molekule alkohola sve su neumoljivije udarale u podivljale glave, a djevojke različitih dobnih dimenzija i rokova trajanja sve su gorljivije vrtjele bokovima i petama. Za prostore Vinoteke naravno ništa neobično, zapravo se radilo o pojavi koja je traženi sastavni dio repertoara ovakvih žurova. Bog zna koliko je strijelaca i jarčeva ovaj put tamo dolje ispraznilo jarčeve Laškog? Vrlo malo! Radije su pili vino! Ali ne i Sausages, oni su po povratku na pozornicu priredili pravi reklamni intermezzo za Union i Laško!
Klimavo, klimavo. Kako će samo pokrenuti mašine? Smisao svakog žura je naravno da se vrijeme zaustavi, da ga nema, da ne postoji, da se ono, kako bi rekli, “seres”, koliko god se može! Tako je Benč zabiljžio Goranu, kad je ovaj za mikrofonom izjavio da će Sausages predvidljivo svirati do šest ujutro s: “Do šest popodne!”
Osobito obrade poput Allright Now (Free), Sympathy For The Devil (Rolling Stones) te Lynyrd Skynyrd evergreeni Sweet Home Alabama i Freebird – potonja je bila pri kraju, značile su točku vrenja. Bilo je poprilično užeharâ koji su artistički lovili ravnotežu.
Svojih pet minuta slave požeo je i nesuđeni plesni akrobat, okrunjen kapljicom alkoholnog dodatka, koji je u svom plesnom naletu tako većinu završnog dijela zabave proveo na podu Vinoteke. No nadajmo se da je svojim zamahom barem zaslužio kakvu bubnjarsku palicu, trzalicu ili znojnik The Sausages. Dobro da ga je plesna partnerica prilično uspješno hvatala, inače bi pri padovima moglo doći do kakvih ozljeda.
Nemam pojma što se događalo dalje, niti imam pojma kako i kada sam dopelješao doma! Usput sam izgubio nevinost, prag Vinoteke naime prekoračio sam prvi put u životu! Hvala Benču na odličnoj i nezaboravnoj večeri. Nabijenoj raspojasanošću, smijehom i ponajviše dobrom glazbom. Još takvih, molim!
Galerija slika
