Mjesto: E-mail
Datum intervjua: 16.03.2010
Dugo je prošlo od tvojih zadnjih nastupa u Europi. Tada je kontinent politički bio posve drukčiji nego danas. Kakve uspomene imaš na vremena iz prve polovice osamdesetih i što očekuješ od mini turneje?
Volio sam koncertirati po Europi. Sve se događalo nevjerojatno brzo,
tada sam imao osjećaj da mi se doista događa svjetska turneja, a ne samo turneja po državi ili dvije. Veselim se povratku u Europu. Sa mnom će biti moj nevjerojatan prateći bend, na koncertima ćemo stvarno žariti. Veselim se što će europski fanovi vidjeti što radim, a nadam se i da ćemo se u budućnosti javiti na malo duljoj turneji.
Prije projekta Sahara Snow (kojim se sredinom devedesetih Rick vratio na glazbenu scenu) izdao si nevjerojatan album Rock Of Life. Tada si trebao imati turneju i po Europi, pa ipak turneje nikada nije bilo. Što se dogodilo?
Tik prije početka svjetske turneje doživio sam nesreću s motorom. Imao sam slomljeno nekoliko kostiju, pa gitaru nisam mogao držati, a kamoli svirati. Gitaru sam mogao držati i svirati tek nakon dobrih šest mjeseci.
Po mom mišljenju album Rock Of Life vrlo je osoban i jedan od najboljih u drugoj polovici osamdesetih. Ima li iza tog albuma neka posebna priča?
Hvala na komplimentu. Drago mi je da ti se sviđa. Zapravo nema nikakve posebne priče. Album jednostavno odražava moje osjećaje iz tog razdoblja. Tako ja pišem glazbu. Kad stvaram album, sva je glazba iz tog razdoblja, tako da odražava moje tadašnje raspoloženje. Album odražava stvari koje se događaju u meni i promjene oko mene.
Zašto je prošlo toliko vremena prije nego što si se vratio na glazbenu scenu?
U razdoblju od 1988. do sredine devedesetih uglavnom sam se bavio odgojem svoja dva sina (Liam i Josh). Snimao sam i TV seriju High Tide. U radu na tri sezone jako sam uživao. Glazbu zapravo nikad nisam napustio, ali je u tom razdoblju bila u drugom planu. Kad smo završili sa snimanjem serije, opet sam se posvetio glazbi.
Otkad si se vratio na glazbenu scenu, u glazbenom se poslu štošta promijenilo. Dogodila se revolucija s osobnim računalima, a istodobno i problemi s downloadanjem glazbe. Od sredine devedesetih do danas glazbena se industrija potpuno promijenila. Kakav je tvoj stav o ilegalnom downloadanju?
Mislim da autori za glazbu moramo biti plaćeni. Stvaramo glazbu za publiku, za fanove. Od toga mi autori naravno živimo, i normalno mi se čini da ljudi naše proizvode i plate. Ako ljudi glazbu kradu, glazbenicima je teže živjeti. Nažalost, šteta je već učinjena, no ljudi bi trebali shvatiti da kradu glazbu i da ništa nije besplatno. Ne zagovaram krađu glazbe, ali mi autori moramo se jednostavno prilagoditi nastaloj situaciji. Naša glazba nešto vrijedi, stvar moramo iskoristiti, odnosno okrenuti u svoju korist.
Pretpostavljam da je MTV u SAD-u osamdesetih vrtio mnogo tvojih spotova. Danas se zna da MTV već odavno nije samo glazbena televizija. Vrte li danas tvoju glazbu, odnosno video spotove, možda na VH1?
U SAD-u ni VH1 više ne vrti samo glazbu. Zapravo gotovo nijedna TV postaja više ne vrti video spotove. Doduše, povremeno se pojave na nekoj televiziji, ali više slučajno. Previše su zauzeti reality showovima. Sve moje video spotove može se naći na YouTubeu, što znači da ih ipak negdje još vrte, da ih fanovi onda mogu postaviti na YouTube.
Po mom mišljenju tvoja glazba u Europi nije ni približno dovoljno promovirana. Što možemo učiniti ti i mediji po tom pitanju?
Nadam se da će izdanje zadnjeg albuma Venus In Overdive u paketu s DVD-jem Live in Rockford potaknuti promociju moje novije glazbe u Europi. Kao što sam rekao, rado dolazim u Europu, ali teško je planirati turneju ako koncertni promotori nisu sigurni kakve bi ljude moja glazba privukla. Fanovi neka zovu radio postaje, izraze glazbene želje za mojom glazbom, prate moju službenu web stranicu i moj profil na Facebooku. Neka stvore zanimanje, pa ćemo se svakako opet vratiti.
Otkad si se vratio u glazbu, izdao si nekoliko albuma, Venus in Overdrive tvoj je treći studijski album. Koautor albuma je izvrsni basist Matt Bissonette. Kako je došlo do suradnje?
Matt već neko vrijeme svira u mom pratećem bendu. Vrlo je talentiran, bilo je posve prirodno da smo na turnejama počeli i zajedno stvarati. Nekoliko stvari snimili smo i na turnejama i bio sam oduševljen onim što sam čuo. Ovako se u studiju nisam zabavljao od sredine osamdesetih. S Mattom je zabavno surađivati, zbog toga je cijeli proces stvaranja i samog snimanja albuma bio vrlo ugodan, a posebno i prilično brz. Posao nam je išao od ruke i cijeli smo album snimili u samo 32 dana.
Kao i ja, i ti si veliki fan Beatlesa. Koliko su Beatlesi utjecali na tvoju glazbu?
Dosta, najviše. Ali tu je riječ o tome gdje sam bio kad sam prvi put čuo njihovu glazbu i kako me je njihova glazba „pogodila”. Bilo je fenomenalno. Poželio sam biti dio toga, dio glazbe.
Jesu li na tvoju glazbu utjecali i drugi izvođači osim Beatlesa? Možda Queen ili Journey? Mislim da je tvoja glazba donekle slična glazbi sastava Journey, melodični rock. Ja sam tvoju glazbu nazvao kar gitarski pop (Guitar Oriented Pop). Bi li se složio s time?
Ako to čuješ u mojoj glazbi, drago mi je, krasno. Mislim da svaki fan čuje glazbu na svoj način. Ako glazba dopre do što šireg kruga slušatelja, utoliko bolje. Dok sam odrastao, na mene su najviše utjecali Cliff Richard & The Shadows.
Koje skladbe možemo očekivati na mini turneji po Europi?
Kao što sam već rekao, imam fenomenalan bend. Žarimo da frcaju iskre, fanovi će biti oduševljeni. Svirat ćemo nekakvu mješavinu bestofa, a ubacit ćemo i nekoliko novijih skladbi. Mješavinu svega, a u svakom slučaju smo uživo vrlo energični.
S grupom ćete svirati na nekoliko festivala u Skandinaviji i jednom u Njemačkoj. Pretpostavljam da će nastupi u Skandinaviji trajati oko sat vremena, a u Njemačkoj (gdje je Rick na festivalu zapravo jedini i glavni izvođač) oko sat i pol. Do sada s albuma Rock Of Life uživo nisi gotovo nikad svirao nijednu skladbu osim naslovne. Ima li kakvih izgleda da fanovi ovaj put čuju neku skladbu s tog albuma?
Nikad se ne zna! Kao što si spomenuo, Rock Of Life se ponekad ušulja u popis skladbi. Obično sviram oko 75 do 90 minuta. U to vrijeme vrlo rado uključim što više skladbi.
Na web stranici festivala u Njemačkoj na kojem ćete nastupiti s bendom, nakon tvog koncerta predviđeno je gledanje nogometne utakmice svjetskog prvenstva između Njemačke i Australije (Rick je rođen u Australiji). Hoćeš li pratiti utakmicu, možda sa svojim fanovima?
Vjerojatno ne. Nisam baš veliki ljubitelj sporta. Poslije koncerta obično večeram i malo se opustim. Na kraju krajeva, nisam svaki dan u Njemačkoj, vjerojatno ću večerati u nekom lokalnom restoranu.
Galerija slika
