Autor: Urban Bolta
Mjesto: Rock Cafe / Postojna
Datum koncerta: 17.03.2010
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: ulaz slobodan
Četvrtkova večer u prostore postojnskog Rock Cafea donijela je pretposljednje djelovanje prvog dijela natjecanja i s time tri nova mlada sastava, koji su se u solidno napunjenom klubu svaki na svoj najbolji način trudili uvjeriti publiku i stručni žiri u svoj glazbeni talent. Izbor bendova bio je ovaj put u svojoj osnovi hard rockerski obojen, a svaki ga je nastupajući bend oplemenio i začinio na drugačiji način.
Večer su otvorili primorski heavy metalci Shutdown. U glamerskom izgledu članova i samom zvuku benda primjetno je miješanje klasičnog heavy metala s nasljeđem hard rocka osamdesetih, a tu su šarenu kombinaciju Primorci nedavno već prenijeli na pločicu i izdali demo (recenzija ovdje). Shutdown u slovenskim metalskim vodama više nisu nepoznanica, jer su svoju vjeru u heavy metal nastupima već ponijeli na mnoga slovenska koncertna poprišta. Dečki sa svakim nastupom rastu i skupljaju iskustvo, pa je napredak u razvoju benda više nego primjetan. Za šareno događanje na pozornici brine gitarski trio koji u duhu gitarske škole Iron Maiden preleće pozornicu slijeva nadesno i obratno, a uz trijumfalne refrene stane zajedno i melodičnim riffanjem iz sebe šiklja energiju. Shutdown su prokrstarili skladbe s dema, odveli nas od Valkire do Varginie, naravno uz obaveznu usputnu počast kumovima heavy metala. Upravo je “You’re Got Another Thing Comin'” (Judas Priest) pokazao najveću Shutdownovu ranu – Egzijev vokal nije dorastao baš svakom zadatku. Ako je frontmanov karizmatični nastup na pozornici u pravilu odrađen bez greške, u vokalnoj ulozi se zbog truda oko traženja Halfordove čiste vokalne linije ponekad ne snalazi najbolje. Ali nema veze, kilometraža će sigurno pokopati sve nedostatke. Shutdown su se predstavili u odličnom svjetlu i u dobrih pola sata dokazali zašto su nada naše heavy metal scene.
Slijedio je skok u zvuk devedesetih, odnosno susret s bendom M.U.D.D. Zbog mladosti kolektiva njihovo je ime još nepoznato, no uz marljiv budući rad to mogu, sudeći po četvrtkovu nastupu, još iz korijena promijeniti. Bend se kreće u glazbeno gledano širokom okruženju koje nudi traženje u rockerskim vodama, pa tako skaču od nježnijih rockerskih ritmova do konkretnijih gitarističkih zahvata i skoka u smjeru alternativnijeg izraza. Na mjestu su zato usporedbe i s našim Tabu i s ljućim Skunk Anansie. Samo dvije godine postojanja bile su dovoljne za ohrabrujuće autorske komade koje su predstavili, a u repertoar su uključili i djela sastava Black Stone Cherry i Gun, što svjedoči o žanrovski širokom krugu njihova kretanja. Kreativni okvir M.U.D.D. čine tri mladića koji na pozornici preskaču između agresivnijih gitarskih zahvata i gotovo pop melosa, a njihov glavni adut je vokalistica Doris. Pjevačica se predstavila u sjajnom svjetlu jer je znala brodom upravljati i među uzburkanim valovima i u bezvjetrici, drugim riječima, njezina se interpretacija vokala odlično uklopila u promjenjivu glazbenu podlogu. Minus benda je sama energija na pozornici, jer svojom pretjeranom statičnošću teško zapale iskricu koja bi pod pozornicom rasplamsala vatru. Ako glazbenici počnu raditi i na tome, njihovi će nastupi biti još bolji, a usprkos toj mani bilo je primjetno da su M.U.D.D. iz pravog tijesta.
Posljednji su nastupili predstavnici glam rock škole, odnosno zaljubljenici u osamdesete, brežički Broken Arrow. Dečki su već uvodnom skladbom “Glam till the end” pokazali gdje se osjećaju najviše doma – u energičnoj glazbi, napjevima punim pozitivne volje i u skupnom, i harmonijskom i višeglasnom pjevanju. Vokalist Matjaž s glazbi tipično razbarušenom frizurom zna prenijeti energiju benda pod pozornicu, uspostaviti kontakt s publikom i tijekom nastupa naelektriziranom ugođaju još dolijevati ulje na vatru. Bratska veza Rok/Bor Marolt na gitari spretno je vihorila kroz koncert i unatoč manjim kiksevima prizvala u sjećanje svakom slušatelju pod pozornicom gitarističke manevre majstora tipa George Lynch ili Eddie Van Halen. Glavno obilježje i posebnost ovogodišnjeg koncerta Broken Arrow bio je zborčić triju zgodnih djevojaka, koji se pokazao kao dvosjekli mač. Istina, zvuku su otvorile novu širinu i popratnim pjevanjem dodatno produbile kinetičnost komada Broken Arrow, no, iskreno rečeno, ne baš usklađeno pjevanje željeni je učinak jako zagorčalo. Uz klasiku “Lay Your Hands On Me” (Bon Jovi) Brežičani su odsvirali i svoje najbolje autorske kompozicije i, sudeći po plesnim reakcijama publike, odlično su prionuli. Kod autorskih pjesama pomalo smeta stalno skakanje između engleskih i slovenskih tekstova, ali vjerujem da će se u budućnosti znati odlučiti samo za jedan od ta dva jezika. Broken Arrow su bend s pulsirajućom autorskom žicom, no moraju biti svjesni da će s glazbom koja tako izravno koketira s već probavljenim teško dosegnuti više od nostalgičnog oživljavanja osamdesetih. Ali ono što je bilo glavno – Brežičani su svoj primarni posao, zadovoljenje publike, odradili više nego odlično.
Tri benda i tri različita pogleda na rock glazbu. Sva tri nastupa bila su očekivano dobra, pa se pred još završno djelovanje večeri, proglašenje pobjednika, u zraku mogla osjetiti neizvjesnost. Tko će pobijediti? Publika se na kraju odlučila za M.U.D.D., ali su žiri najviše uvjerili Shutdown i pobjeda je otišla u Novu Goricu. Možemo se samo nadati da će nam dečki i u drugom krugu večeri znati zagrijati atmosferu! Već se veselim!
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
