Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Iced Earth
Izdavač: Century Media
Izdanje: 1996
Trajanje: 43:54
Ocjena: 4.5/5
Američki heavy metal prvaci Iced Earth su svojim četvrtim studijskim albumom, »The Dark Saga«, stvorili svoje drugo konceptualno ostvarenje na koje mogu biti opravdano ponosni i danas, slično kao i na jednako konceptualno usmjereni »Night of the Stormrider« (1991). Nakon izrazito mračnog i bijesnog prethodnika »Burnt Offerings« (1995), na kojem su se spustili u dubine devetog kruga Danteova pakla, gitarist Jon Schaffer i njegova metalska ekipa trebali su prikladno, kontrastno osvježenje jer nisu željeli ponoviti istu zvučnu formulu kao na spomenutom albumu.
Schaffer je u razdoblju prije nego što ga je ‘sudbonosnog’ 11. rujna 2001., slično kao brojne njegove glazbene sunarodnjake, zahvatila ‘patriotska groznica’ i počeo lupetati brojne gluposti, koje je nažalost povremeno počeo prelijevati i u svoju glazbu, bio oduševljeni čitatelj (i nekih društvenokritično usmjerenih) izdanja američkih izdavača stripova predvođenih Marvelom, DC-jem, Imageom, Vertigom i Dark Horseom, pa je koncept za »The Dark Saga« potražio upravo u svijetu stripa. Spawn, tragični lik priznatog američkog tvorca stripova Todda MacFarlanea, koji je svojedobno stvarao i za Marvel, tako je postao jezgra četvrtog albuma Iced Earth, za što je Schaffer naravno trebao pristanak njegova tvorca. MacFarlane je nakon početnih zadrški dao zeleno svjetlo za uporabu svojeg lika u konceptu, a povrh toga je doprinio i naslovnicom s razdraženim Spawnom koji se upravo diže iz paklenih dubina.
Schaffer je izvorno imao još veće ambicije i želio je nagovoriti MacFarlanea da Iced Earth ubuduće doprinesu glazbu za potencijalni film i animiranu seriju o Spawnu, no od toga na kraju nije bilo ništa, jer istoimeni, još kako-tako gledljiv film iz 1997. nije sadržavao njihovu glazbu. Svejedno se »The Dark Saga« po izlasku, i uz pomoć promotivne uloge članova Iced Earth, našao i na prodajnim policama stripovskih trgovina, što je svakako bio prilično lukav marketinški potez koji im se dobro isplatio. I na sljedećem studijskom izdanju, dvostrukom albumu iznova odsviranih starijih djela naslovljenom »Days of Purgatory« (1997), Iced Earth su na naslovnici upotrijebili stripovski lik, i to vampirsku antijunakinju Purgatori. »The Dark Saga« bio je njihov posljednji album s basistom Daveom Abellom te prvi (i jedini) s bubnjarom Markom Pratorom u postavi. Potonji je otišao još prije izlaska albuma i nije na grupnoj fotografiji, na kojoj je već njegov nasljednik Brent Smedley.
Na »Burnt Offerings« su se Iced Earth sa superepom »Dante’s Inferno« već poprilično približili progresivnom metalu, a Schaffera je već pomalo počelo brinuti da se neće previše udaljiti od svojih heavy/thrash metal korijena. Upravo zato su s »The Dark Saga« stvorili nešto manje kompleksan album od prethodnika, s kraćim skladbama, koji je ujedno sadržavao i melodičnije aranžmane nego što je inače bilo uobičajeno za ovaj sastav, koji je ravnopravno cijenio nasljeđe Iron Maiden, Metallice i Judas Priest. Unatoč tome, »The Dark Saga« i dalje je poprilično ‘povampiren’ i mračan album, koji ipak najviše potresa upravo u lirski bogatim ambijentalnim trenucima, kad dvostruka bas pedala načas miruje, kao što je primjerice odlični, potresno emotivni »I Died For You«, jedno od najprepoznatljivijih djela njihove karijere, s Mattom Barlowom, najboljim pjevačem u dosadašnjoj povijesti Iced Earth, na vrhuncu snage.
Schaffer je oduvijek obožavao biblijski sukob pakla i nebesa, koji je predstavljen na lijepom broju skladbi Iced Earth, pa mu je koncept o antijunaku Spawnu, nekakvom darkerskom Batmanu koji je potpisao ugovor s demonom kako bi se vratio iz pakla i osvetio svoju smrt, došao kao naručen. Zbog zapleta oko autorskih prava nažalost nije smio upotrijebiti imena ključnih likova pa si slušatelj sam mora predočiti o kome je riječ u pojedinim tekstovima. Koncept je zapravo kratka priča o Spawnovu paklenom nastanku ili, bolje rečeno, ponovnom uskrsnuću od mrtvih i njegovoj vječnoj rastrganosti između dobra i zla; služenju paklenoj vojsci, osveti odgovornima za njegovu smrt, potrazi za izgubljenom čovječnošću i ljubavlju. Sažetak svega toga zapravo je zgusnut u naslovnoj i ujedno uvodnoj skladbi, dakle »Dark Saga«, koja s nabrijanim stupnjevanjem mračne, gotovo distopijske atmosfere predstavlja nadasve posrećeno otvaranje albuma.
Na naglašeno agresivnom »Violate« se s brutalnim bubnjarskim prijelazima, bijesnom pjevačkom izvedbom i razdraženim gitarskim pasažama predstavlja demonski lik Violatora, koji Spawna uznemirava u obličju odvratnog i grotesknog klauna. Moćne gitarske harmonije između Schaffera i glavnog gitarista Randalla Shawvera jedna su od glavnih odlika ovog albuma, osobito na skladbama kao što je klasik »The Hunter«, u kojoj se na sceni pojavljuje Spawnova nebeska protivnica (i kasnije saveznica), Angela, zbog čega bi prikladniji naslov skladbe zapravo bio »The Huntress«. Mattova nevjerojatno emotivna vokalna izvedba kroz cijeli je album toliko dobra da i nakon ‘testa vremena’ uz slušanje »The Dark Saga« još uvijek podilaze žmarci po cijelom tijelu.
»The Last Laugh« je još jedno nešto ‘thrasherskije’ usmjereno djelo s aktivnim radom dvostruke bas pedale, ubojitim gitarskim rifovima i potresnom vokalnom ‘ispovijesti’, kad se predstavlja Spawnov demonski ‘stvoritelj’, Malebolgia. »Depths of Hell« je ambijentalna i stilski srodna skladba s impresivnim gitarskim solažama. Izrazito mračni »Vengeance is Mine«, jedno od najbjesnijih djela na albumu, mogao bi se stilski s lakoćom nalaziti i na »Burnt Offerings«, jer je Barlow ovdje vokalno potpuno razjaren, dok brutalne gitarske pasaže i nemilosrdni bubnjarski prijelazi s vremenom ustupaju mjesto prilično ukusnoj gitarskoj solaži. »Scarred« sadrži dulji instrumentalni uvod s mračnim gitarskim harmonijama, dok upad Barlowova vokala osigurava postupan prijelaz u ultradramatičan dio s naglaskom na napetim vokalnim harmonijama, u kojem se na pratećim vokalima iskazuje i Schaffer, dok s vremenom počinju prevladavati gotovo pentatonske ljestvice koje pomalo podsjećaju na Iron Maiden iz razdoblja albuma »Powerslave« (1984).
Na »Slave to the Dark«, jednom od vrhunaca »The Dark Saga«, Spawn se prvi put želi othrvati okovima koji ga vežu uz paklenog gospodara Malebolgiju, jer je prije smrti u biti bio dobar čovjek, koji je premalo preispitivao moralnost svojeg zaposlenja u tajnoj službi američke vlade za koju je obavio brojna loša djela zbog čega je i završio u paklu. U zamjenu za nadnaravne moći i povratak u svijet živih, što bi mu omogućilo osvetu odgovornima za njegovu smrt, potpisao je pakt s demonom, no pritom je (tipično za đavla) bio prevaren jer je, unatoč svojim izvanrednim moćima, postao Malebolgiin sluga. Ovdje tercetne gitarske harmonije u stilu Iron Maiden dolaze do još većeg izražaja, dok je Barlowovo epsko pjevanje ponovno poglavlje za sebe i ne može ga se dovoljno pohvaliti.
Melankolično-trijumfalni klimaks i ujedno vrhunac »The Dark Saga« pak bez sumnje predstavlja epski završetak, »A Question of Heaven«, koji oduševljava ponajprije izvanrednom kombinacijom muških i ženskih vokalnih harmonija u režiji Matta i Kate Barlow. Tercetne harmonije postupno grade napetu dramu, dok muško-ženske vokalne harmonije prelaze između ‘pakla’ i ‘nebesa’. Spawn usred sukoba između paklene i nebeske vojske za koju se bori njegova protivnica Angela uzaludno čezne za otkupljenjem, no ujedno ipak ponovno pronalazi izgubljenu vjeru u ljubav pomoću koje spoznaje da neće vječno biti Malebolgiin pakleni vojnik. Barlow se pobrinuo za jednu od najemotivnijih pjevačkih izvedbi u svojoj karijeri uopće, a pri kraju skladbe dosegne naprosto zapanjujuće visoke vokalne linije, no zborski ženski vokali ti su koji dodaju ‘točku na i’ jednoj od najboljih skladbi u cjelokupnoj povijesti Iced Earth.
Iced Earth su s »The Dark Saga«, mračnom glazbenom pričom o Spawnovoj patnji i osveti, stvorili jedan od vrhunaca svoje karijere, bez obzira na to što album među metalskom srenjom po izlasku uglavnom nije bio dočekan s tolikim oduševljenjem kao njegova tri prethodnika. Tome je zacijelo kumovala i inače dobrodošla stilska promjena u zvuku Iced Earth u usporedbi s prva tri ostvarenja, jer su se na »The Dark Saga« pomaknuli prema sljedećoj stvaralačkoj fazi svoje karijere. Bez obzira na to što je trebalo nekoliko godina da si je album među ‘ciljnom publikom’ priskrbio veće poštovanje, »The Dark Saga« se i danas ubraja među rijetke metalske konceptualne albume koji imaju moć da slušatelja kroz pravu kombinaciju glazbe, tekstova i atmosfere s lakoćom potpuno obuzmu. U ovom slučaju uz pomoć glazbe s lakoćom oživljavaju stripovske slike, a album svojom izvanrednom energijom i ambijentom potresa i sve ljubitelje kvalitetnog metala koji za Spawna još nikad nisu čuli ili se tijekom slušanja jednostavno ne udubljuju previše u pojedine tekstove. Tko je mislio da će si Iced Earth nakon »The Dark Saga« uzeti dulji odmor ili ‘prebaciti u niži stupanj prijenosa’, teško se prevario, jer je njihov sljedeći studijski pothvat, superambiciozni »Something Wicked This Way Comes« (1998), postao ultimativno remek-djelo njihove šarolike karijere.
Postava
Matt Barlow – glavni vokal
Jon Schaffer – gitara, prateći vokal, koproducent
Randall Shawver – glavna gitara
Dave Abel – bas gitara
Mark Prator – bubnjevi, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI
Jim Morris – prateći vokal, koproducent
Kate Barlow – prateći vokal
Produkcija
Jim Morris i Jon Schaffer
Popis skladbi
1. Dark Saga
2. I Died For You
3. Violate
4. The Hunter
5. The Last Laugh
6. Depths Of Hell
7. Vengeance Is Mine
8. Scarred
9. Slave To The Dark
10. A Question Of Heaven
