Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: MC Jedro / Medvode / Ljubljana
Datum koncerta: 08.02.2014
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 3€
U tjednu u kojem je Slovenija bila obavijena ledenim zagrljajem kakvog ne pamtimo, sjećanje se nehotice vratilo dvije godine unatrag, kad su u danima prije izvedbe medvoškog festivala Lipstikk N Leathür našu dragu domovinu zahvatile sibirske temperature i, htjeli ne htjeli, utjecale i na posjećenost. Zima je pač nemilosrdna i često uzima svoj danak, pa ni ovaj put vremenska situacija nije bila idealna, no unatoč tome se u medvoškom klubu Jedro na novom izdanju najnestašnijeg festivala pod Triglavom okupio lijep broj ljubitelja teškog rocka.
Večer su otvorili ljubljanski hard rockeri Black Dynamite, s kojima prilikom premijernog predstavljanja u našem mediju nismo imali najbolja iskustva. No, naposljetku se momcima ne može zamjeriti, jer se još kale i traže svoje mjesto pod suncem. Black Dynamite grade na naslijeđu hard rockerske škole osamdesetih, uz usputno koketiranje sa zvukom novog vala britanskog heavy metala, a u instrumentalnim dionicama čak i s bljeskovitim flertom s bluesom. Dečki su prošle jeseni izdali samonaslovljeni demo sa šest komada, koje su predstavili već na početku druženja dobro raspoloženoj medvoškoj publici. Iako je ljubljanski Dinamit još u razvojnoj fazi, a dečki još traže vlastitu autorsku prodornost, s niskog su starta zauzeli dobru poziciju. Frontman Žiga posjeduje sve predispozicije karizmatičnog vođe, no nažalost mu se na refrenima na back vokalima pridruživao samo bubnjar Tilen – ako žele graditi na ubojitim refrenima, trebali bi razmišljati u smjeru što šireg popunjavanja vokalnih linija. Pohvalno je da su unatoč neiskustvu i scenskoj sramežljivosti nastup složili gotovo isključivo od autorskog materijala, među koji su ubacili samo G ‘n’ R klasik Night Train, (prvenstveno) na želju gitarista Izzyja, čiji prsti po vratu gitare bez sumnje klize po Slashovim udžbeničkim uputama. Ugodan rock’n’roll štih, ali pred Black Dynamite je još dug put skupljanja kilometraže. Za početak se nadam da su u zadnjih nekoliko mjeseci već naučili čemu obično služe promotivne fotografije benda.
Drugi po redu nastupili su Tomcat, stari znanci publike na relaciji od Ljubljane do Kranja i svega između, gdje su odsvirali većinu svojih nastupa otkako su prije četiri godine pokrenuli svoj koncertni mehanizam. Vrućicu prije nastupa Tomcat su začinili premijernim prikazivanjem videospota za Adrenalin, bez sumnje njihov dosad najzreliji komad! Tomcat su nastup započeli u magli, frontman Denis se tako publici ukazao poput Davida Coverdalea u nekom od videospotova, a od zbivanja na ionako izduženoj pozornici još je više bio odsječen bubnjar Žiga. Šujotov bas bio je od starta previše oštar, no odgovorni za miksetu brzo su uspjeli pronaći pravu zvučnu ravnotežu. Otkako su Tomcat na mjesto gitarista uvezli Grega, njihov se izražajni potencijal još povećao! Greg njeguje gitarski pristup tehničke perfekcije, što je solo točkama često dokazivao upravo na rubu pozornice, za razliku od svog prethodnika Roka, rock’n’roll »bad assa« karizmatične scenske prisutnosti, pa već s nestrpljenjem možemo iščekivati drugu polovicu godine, kad će Tomcat (navodno?) početi nastupati kao peteročlani kolektiv. Vožnja puna testosterona kroz prošlogodišnji prvijenac vrhunac je doživjela izvedbom Adrenalina uživo, u kojoj je Denis dokazao da napreduje i u samoj vokalnoj tehnici, premda je njegov ovogodišnji nastup (zbog domaće publike?) odjednom djelovao ležerno. Unatoč usputnim ritmičkim promašajima Tomcat uporno sazrijevaju, i ako smo prije dvije-tri godine još pisali da trebaju kilometražu, možda se bliži vrijeme kad će Tomcat skočiti u visine radijskih frekvencija… ako samo nastave u smjeru Adrenalina!
Skoro točno dvije godine prošle su otkako sam Broken Arrow zadnji put gledao. Bilo je to na istom mjestu zločina kao i sad, samo što im na tadašnjem izdanju festivala Lipstikk N Leathür nije pripala uloga nositelja večeri, kao ovaj put. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo. U prvom redu naravno ciljam na nedavno izdanje dugoočekivanog prvijenca »Feel The Arrow« (recenzija ovdje), čije je predstavljanje bilo središnja nit druženja s breškim rockerima. Iako zbog studijske odsutnosti nedostaje ritam gitarist Bor, Broken Arrow su njegovu prazninu rutinski popunili matricom, a jedva primjetan manjak organičnosti dečki (i djevojke!) na pozornici nadoknadili su zavidnom scenskom izvedbom s frontmenom Matjažem u glavnoj ulozi. Zvučni gradivni elementi tvorili su pomno oblikovanu cjelinu koja se oslanjala na kao sat točnu ritam sekciju Jani / Rok, a glavna je karakteristika breške skupine težnja melodičnoj savršenosti na način koji su prošlo desetljeće ponovno oživjele mlade skandinavske hard rock grupe. Da u nastupu Broken Arrow tražim dlaku u jajetu, istaknuo bih nedostatak čujnosti tihih back vokalista, zbog čega vokalne harmonije nisu eksplodirale u svoj svojoj razigranosti. Brežičani su iznenadili izvedbom komada grupe Martin Krpan Kar je staro se novo zdi, a već sam izbor lijepo dokazuje da su u traženju i definiranju vlastitog karaktera posezali za šarolikim konglomeratom glazbenih uzora. Repertoar su začinili i izvedbom nekih starijih pjesama koje nisu našle put do albuma, primjerice Zdaj ko si sama te Sanjam jo, naravno, prevladavao je aktualni materijal, uz čiju je izvedbu Matjaževa interpretativna žilica kucala najjače. Kako i ne, iz svemira je vidljivo da su dečki ponosni na album, i dobro je tako! Studijske kapi znoja su prošlost, vrijeme je da Brežičani uživaju u znoju i na pozornici!
Setlista
1. Feels Alright
2. Tonight We RNR
3. Have A Little Love
4. V8 Serenade
5. In These Arms
6. Hold Me Tight
7. Zdaj ko si sama
8. Holdin’ On
9. Kar je staro se novo zdi
10. Can’t Tell If You Know
11. Sanjam jo
12. We Ride
13. Supersticious
14. Fight Fire With Fire
15. Hit The Streets
16. Lavatory Love Mahcine
Galerija slika
