Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Helloween
Izdavač: Sony Music
Izdanje: 2010
Trajanje: 62:19
Ocjena: 4/5
“7 Sinners” je dokaz da se izumitelji europower metala Helloween ne drže uvijek pridjeva “happy”, nego da 2010. godine mogu zvučati mnogo prikladnije “heavy”. Trinaesti studijski album u karijeri zamjenjuje skovanicu “Happy, happy Helloween” onom: “Heavy, heavy Helloween!”
Helloween su oduvijek rado eksperimentirali. “7 Sinners” je album za koji je Andi Deris prispjevao najviše materijala (šest skladbi od ukupno trinaest). Srećom, Deris nije Michael Kiske i zna pisati glazbu, pa straha od novog neuspjelog eksperimenta tipa “Pink Bubbles Go Ape” ili vječne srčane boli “Chameleon” nema nikakve potrebe tražiti.
“7 Sinners” se može pohvaliti niže ugođenim riffovskim udaranjem koje kroz cijeli album stvara otrovno povampireni masivni zid. Riffanje djeluje već posve “thrashy”. Atmosfera koju stvaraju gitare je mračna, a potkrijepljena aranžmanima za klavijature utjelovljuje raspoloženja koja će mnoge podsjetiti na crninu albuma “The Dark Ride” (2000). Školski primjer majstorskog prkošenja i očuvanja nadahnutosti 30 godina stare skupine za novu eru predstavlja upravo najsmjeliji singl albuma Are You Metal?. Odličnu kombinaciju bijesnog riffanja, moderne – niže ugođene produkcije i jačanja atmosfere upotrebom klavijatura odlučno produbljuje i Derisov vokal, koji je u ovoj skladbi izdašno agresivan i napadan. Helloween pritom neprestano zadržavaju onaj minimum tipične melodije i time osiguravaju da je album vječno slušljiv i u svemu 100% Helloween album. Riječ je o jednom od najtvrđih albuma nakon “Better Than Raw” (1998) i “The Dark Ride”, gledano kroz prizmu izdanja cjelokupne Helloween diskografije.
Ovaj put su harmonije u tercetima i ono karakteristično trzanje dvostrukih gitara u motivima, koje uvijek lebdi nad riffovima, svedeni na minimum. Novi Helloween daju apsolutni prioritet stvaranju mračne atmosfere. Album je posve izravan, posjeduje užarenu živahnu, na trenutke silno sirovu produkciju, što osjećaj konzumiranja zvuka snimljenog u studiju približava koncertnim atmosferama. Izvorno tvrd i nepopustljiv zvuk, za Helloween nevjerojatno rušilačk, odrezak i agresivan. Glavninu melodije ovaj put unosi Deris svojim pečatnim vokalom, koji se očito više nego odlično snalazi u takvim situacijama. Iako nije najbrža skladba albuma, otvaranje s Where The Sinners Go trenutak je albuma koji vrlo posrećeno i u tren oka sažima cijelu njegovu vibraciju.
Posebnjaci albuma su skladbe Who Is Mr. Madman?, koja je neka vrsta novog Perfect Gentleman (“Master Of the Rings” album, 1994). To se poklapa s naslovom albuma i sagom o sedam izvornih grijeha. Uvodno nije teško uhvatiti ponovno upotrijebljeni vodeći motiv skladbe Perfect Gentleman, a Who Is Mr. Madman? posebna je i po obraćanju Saxonova pjevača Biffa Byforda. To je Byfordovo drugo gostovanje kod Helloween, nakon albuma “Gambling With The Devil” (2007). Raise The Noise iznenadi uključivanjem flaute, koja plasira solažu sličnu pristupima Iana Andersona (Jethro Tull), a cijela stvar se pokazuje silno posrećenom i kompatibilnom. Najduža skladba Far In The Future, s motivski višeslojnom zamisli, izvlači vibraciju skladbe Revelations (album “Better Than Raw”, 1998). Riječ je o silno dramatičnoj skladbi koja je zbog visoko vibrantne drame postavljena na sam kraj albuma! Iako Helloween nikad nismo ubrajali među progresivce, u tom pogledu blago iznenađuje My Sacrifice, koji šokira ritmički namjerno slomljenim predrefrenom (spojena su dva suprotna ritma koja se preklapaju i unose osjećaj kaosa).
Ako skočimo na bonus komad I’m Free količinski ograničenog (proširenog) izdanja, on u kitici blago podsjeća na melos izvođenja stihova u skladbi We Damn The Night s ploče “The Dark Ride”, a riječ je o komadu koji više odiše onim na što smo navikli kod starijih Helloween (naglašena epskost). Takve skladbe su na albumu i Raise The Noise, pa odmah nakon nje World Of Fantasy, gdje se prvi put na albumu uključuju harmonije u tercetima, a kasnije i If A Mountain Can Talk. Među tim skladbama po melosu najretrogradnije zvuči The Sage, The Fool, The Sinner. Riječ je o skladbi visoko zaraznog refrena i moderno zamišljenog (niže ugođenog) glavnog riffa, koja odlično premošćuje spajanje novih glazbenih pogleda skupine s ostavštinom prošlih djela. Uvodni riff nosi nešto sličnosti s uvodnim riffom u Where The Sinners Go.
Po rušilačkoj snazi ovaj put prvu nagradu na albumu odnosi Long Live The King, gdje skupina razvija konačni domet visoke ultravoltažne razgolićenosti s ekstremnim bubnjanjem Danija Löble-a. Savršeno ubrano do ekstrema, a istodobno 100% u svemu helloweenski! Kao izjednačivač odmah iza nje postavljena je umirena The Smile Of The Sun, s refrenom i prijelazom na kiticu koji evocira vibraciju skladbe As Long As I Fall (album “Gambling With The Devil”).
“7 Sinners” je napadan, izravno žarući album, poput najužarenijeg usijanog čelika. Helloween su svoje aranžmane, koji obično uključuju trzanje preko riffova, namjerno pojednostavnili. Harmonije u tercetima su u svemu izgubile primat. Glavnina kompozicija počiva na masivnim riffovima, majstorski produbljene atmosfere uz dodatak aranžmana za klavijature. U takvom okruženju Derisov unikatni vokal i vokalni pristup osobito se dobro osjećaju kao kod kuće, i stvar funkcionira u svemu stabilno, suvereno i kompetentno. Helloween su na taj način ponudili nešto drugačiji album. To je za poslovičnu predvidljivost skupine, koju danas, nakon 13 izdanih studijskih albuma, vrlo teško može iznenaditi nekom posebnošću, snažan poticaj. Dokaz je da vrijeme još nije pohrustalo Helloween i da se u žilama ekipe još pretače puno zapaljivog dinamita, koji je osnovni pokretač klasične skupine u stvaranju nadahnutih melodija nove ere. “7 Sinners” je uspješno položen ispit sudara novih glazbenih pogleda i kompetentnog očuvanja temelja vlastitog izražajnog jezika, koje su Helloween ustoličili svojim prošlim (i najvažnijim) djelima. Ponekad se karakternim osobinama silno lijepo pridodaje ako pokažeš sa smjernim kazaljkom zavoj u lijevo, a napraviš ga u desno. Album nipošto nije glazbena revolucija za Helloween. Samo silno vječna, željena i uspjela promjena.
Postava
Andi Deris – vokal
Michael Weikath – gitara
Sascha Gerstner – gitara, prateći vokal
Markus Grosskopf – bas gitara
Dani Löble – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Biff Byford – obraćanje u skladbi br. 3
Matthias Ullmer – klavijature
Produkcija
Charlie Bauerfiend
Popis skladbi
1. Where The Sinners Go (03:35)
2. Are You Metal? (03:38)
3. Who is Mr. Madman? 05:40)
4. Raise The Noise (05:06)
5. World Of Fantasy (05:15)
6. Long Live The King (04:12)
7. The Smile Of The Sun (04:37)
8. You Stupid Mankind (04:05)
9. If A Mountain Could Talk (06:43)
10. The Sage, The Fool, The Sinner (04:00)
11. My Sacrifice (05:00)
12. Not Yet Today (01:11)
13. Far In The Future (07:42)
14. I’m Free* (4:15)
*…bonus skladba
