Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Grave Digger
Izdavač: Napalm Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 53:40
Ocjena: 2.5/5
Stiže novi studijski album njemačkih tevtonskih teškaša, jedinstvenih metalaca Grave Digger. Ovo im je već petnaesti po redu! Grave Digger se ni za milimetar ne mijenjaju, ni u aranžmanskom smislu ni u principima slaganja skladbi. Kako ideja više nema, naravno da sve to pokušavaju nekako zapakirati kako bi ostali zanimljivi ljubiteljima njihove glazbe. Tako su se ponovno vratili temi Škotske. Ako je “Tunes Of War” (1996), jedno od najznamenitijih djela cjelokupne Grave Digger diskografije, bio priča o povijesnom padu Škotske pod englesko jaram, “The Clans Will Rise Again” priča je malo drugačija. Grave Digger se dakle vraćaju u Škotsku. Prvo i prvo, album nije konceptualan, nego se dotiče zemlje Škotske, njezine mističnosti i njezinih ljudi. Ma kako Boltendahl i ekipa pokušavali odvesti slušatelja drugamo, cijelo je vrijeme jasno da je u pozadini pokušaj ponovnog hvatanja uspjeha s “Tunes Of War”.
Bez obzira na to što od Grave Digger ne možemo očekivati potresne udare bujne mašte i kreativnog nadahnuća, jer se evolucija sastava davno zaključila, “The Clans Will Rise Again” donosi novost. Na njemu Grave Digger predstavljaju svog novog člana. To je gitarist Axel Ritt, koji je u Grave Digger stigao iz sastava Domain.
Prethodni gitarist Manni Schmidt napustio je Grave Digger zbog sve većih napetosti i nesuglasica oko glazbenog usmjerenja sastava. Razlike u glazbenim pogledima bile su nepremostive sa šefom sastava Chrisom Boltendahlom. S obzirom na temu koju je Boltendahl odabrao za novi album, sada je posve jasno da se prvo morao riješiti Schmidta. Taj je težio promjenama, a ne osvrtanju na (već iskušani) umjetnički domet Grave Digger. Tako se u postavi otvorila praznina i u ekipu je stigao novi gitarist, željan dokazivanja, poslušan i u svemu pokoran te dosljedan u ispunjavanju svojih zadataka. Je li to uvijek korisno?
Za uspostavu koherentnosti obnovljene postave to je zasigurno korisno. No to nije nužno i u izražajnom smislu. Promjena gitarista kod Grave Digger nikad nije bila jednostavna stvar. Uwe Lulis slovio je po posebnom zvuku i stilu koji je razvio i kojim je udahnuo nezaboravan pečat nekim od najmarkantnijih ostvarenja Grave Digger, od albuma “The Reapper” (1993) do “Excalibur” (1999). Već s njegovim odlaskom rodila se hrpa sumnji tko će učinkovito preuzeti njegov posao u sastavu. Dolazak Mannija Schmidta preporodio je Grave Digger i postavu je zahvatio novi val kreativne svježine. Najzanimljiviji albumi s Mannijem u postavi upravo su prvi (“The Grave Digger”, 2001) i zadnji (“Ballads Of A Hangman”, 2009).
Nastavak priče s Axelom Rittom ne donosi takvo iznenađenje na album “The Clans Will Rise Again”, kakvo je donijela promjena 2000. godine, kada je “Excalibur” dobio još boljeg nasljednika s albumom “The Grave Digger”. Prvi dojam koji dobijemo s Rittom u postavi jest da dečko samo koristi već izmišljene i iskorištene gitarske fraze i smješta ih u različite kombinacije unutar vodećih motiva pojedinih skladbi. Njegove su solaže minimalističke, a pristup ne daje osjećaj da je riječ o gitarskom posebnjaku, kakvi su nekoć u Grave Digger bili Uwe Lulis ili Manni Schmidt. Potonji je Lulisa nadmašio u baš svim atributima iskorištavanja gitare za Grave Digger. Kad bi Schmidt otvorio svoju solažu, znao si da takvu solažu iz sebe može izvući samo Manni. Za Grave Digger ne moraš biti Joe Satriani, ali se traži da si posebnjak u doživljaju glazbe i njezinu predavanju masama. A Manni je to bio. Ritt jednostavno nema tu duhovitost i karizmu. Ili radije recimo da ih nažalost još nema.
Riffovi novog albuma imaju prepoznatljiv Grave Digger trademark, a i cijela je ploča zamišljena posve grave diggerovski. Ali to je njezina mana, jer je silno predvidljiva i manje privlačna upravo zbog nedostatka karizmatičnog gitarista. S druge strane, “The Clans Will Rise Again” album je koji je melodičniji u usporedbi s “Ballads Of A Hangman”, zbog oblikovanja nekih ukrasnih harmonija u prijelaznim dijelovima. Usuđujem se reći čak i najveseliji Grave Digger album. Refren u Coming Home naime je durski zamišljen, što je za Grave Digger inače iznimka. Isto tako ni polubaladna When The Rain Turns To Blood ne budi opuštenu predvidljivost albuma u njegovu završetku. Usporedbe zarobljenih raspoloženja i stila komponiranja skladbi s “Tunes Of War” posve su besmislene. “The Clans Will Rise Again” naime tone u prosječnosti i odaje nedostatak kreativnog naboja i nadahnuća. Skladbi koje u kvalitativno aranžmanskom smislu izdvajaju svojom ekspresijom ovaj su put rijetke. Jedan od zanimljivijih refrena nudi skladba Highland Farewell, inače Grave Digger jašu po provjerenoj i sigurnoj stazi svog skladateljskog šablona. Dakle, bez vrhunaca. Čak ni Boltendahlov karakteristični režanj više ne djeluje tako zlokobno i razjareno kao što je to bio standardni običaj prethodnih Grave Digger albuma
Postavlja se dakle pitanje. Je li ovo definitivan gubitak šarma Grave Digger, ili samo jedan jedini album u životu sastava koji je trebao više kontrole i suzdržanosti da bi mogao sigurno doći na svijet i opstati u društvu svoje starije studijske braće? Vjerni obožavatelji rado će mu pridijeliti oznaku: “Nije loš, ali nije ni po čemu poseban!” Vidjet ćemo što će budućnost donijeti za Grave Digger i jesu li Boltendahl i ekipa spremni iz gitarskih talenata Axela Ritta iscijediti i nešto više.
Postava
Chris Boltendahl – vokal, prateći vokal
Axel Ritt – gitara, prateći vokal
H.P. Katzenburg – klavijature
Jens Becker – bas gitara
Stefan Arnold – bubnjevi
Produkcija
Chris Boltendahl & Grave Digger
Popis skladbi
1. Days of Revenge (1:58)
2. Paid in Blood (3:57)
3. Hammer of the Scots (4:01)
4. Highland Farewell (4:07)
5. The Clans Will Rise Again (5:01)
6. Rebels (4:40)
7. Valley of Tears (4:09)
8. Execution (4:45)
9. Whom the Gods Love Die Young (6:19)
10. Spider (3:19)
11. The Piper McLeod (0:49)
12. Coming Home (4:22)
13. When Rain Turns to Blood (6:14)
