Mjesto: Puntižela (Medulin) – Hrvatska, Biker's Festival
Datum koncerta: 27.07.2002
Broj posjetitelja: 6500
Cijena ulaznice: 150,00HRK
Medulin, Premantura, Pula… Idemo na more!!! Fantastično!!! Kako bi samo bilo dosadno na moru da cijele dane čamiš u vodi ili se konstantno pečeš na suncu. Što je ljepše od toga da nakon cjelodnevnog močenja u vodi i obilnog kasnopopodnevnog zalogaja ćevapčića i ražnjića, koje marljivo zaljevaš pivom i posljedično izrigani plinovima ugrožavaš opstanak Zemljine atmosfere, odlaziš na žurku koju “malo dalje” (skoro pred šatorom) priređuju Motorhead.
Iz zračne luke kod Medulina bajkerski je festival preseljen u Puntiželu (selo malo prije Pule). Već sam dolazak na prizorište bio je uzbudljiv. Prvo – malo dalje od Pule nesreća, a neposredno na prizorištu naravno smo se susreli s gomilom brundajućeg lima. Prometni infarkt u uskoj ulici uz ograde Festivala grebao nam je po živcima. Nekako smo se progurali kroz svu gužvu i ostavili aute gdje god se dalo, u nadi da će nakon koncerta ostati u voznom stanju.
Usput, neki entuzijast s njemačkom registracijom ugurao se u tu usku ulicu do grla s mercedesom i prikolicom. Stvarno ne znam kako je to za njega završilo. Čudno da nije doveo cijeli stan, bazen, pseću kućicu, vrt, ogradu i još ukrasna stabla i voćnjak, ako mu je sve to toliko nedostajalo da je zadovoljenje, odnosno nեšto slično tome, pronašao u prikolici. Stvarno, ponekad kad promatram ljude jednostavno ne znam jesam li ja taj pomaknut ili što?
No, sretno smo pronašli ulaz, kupili karte, dobili one prokleto pseće ogrlice oko zapešća i bacili se na prvu klupu po pivo, jer bilo je oko osam navečer, a Motorhead su bili najavljeni u ponoć. Pod pozornicom je bila betonska ploča, tako da nije bilo opasnosti da ćemo se tijekom koncerta valjati u blatu pomiješanom s raznim izlučevinama, izmetom, bljuvotinom puka i prolivenim pivom.
Pozornica je bila postavljena dobrih trideset metara od obale. I nevjerojatno, nekoliko hrabrih duša doplivalo je na koncert, nitko im nije zagorčavao zbog toga. Ali na obali je postojala druga opasnost. Prije koncerta sjedili smo na kamenoj obali duboko zadubljeni u ozbiljnu raspravu. Pet metara od mene sjela su dva Istranina na jednu od tih stijena. I to kakvu! Okruženu sadržajem želuca nekog nesretnika kojem nije bilo suđeno da hrana koju je pojeo prijeđe cijeli probavni trakt. Dakle, djelomično prerađeni ostaci hrane otputovali su natrag kroz ulaz umjesto da nastave put prema izlazu. Pa, sami znate gdje normalno prerađeni ostaci izlaze, u takve se detalje opet neću upuštati. Valjda se nesretni Istranin koji se upravo udobno smjestio na tu stijenu sve prije nego veselio toj peripetiji kad je rukama zagazio u tu svinjariju.
Eto, pretekli su nas! Sat je otkucao 23:30 kad je organizator najavio Motorhead (“motorne glave”). Pola sata ranije pojavili su se na pozornici. Naravno, ostao sam bez prvog reda. Ali što onda! Svu silu zaštitara između ograde i pozornice nije bilo nimalo ugodno gledati. Osim toga, u tom je prostoru bilo i nekoliko napuhanih likova koji su očito imali backstage pass-eve, okrenuti prema mnoštvu, a zračili su pravim cinizmom i podsmijehom. Ni jednog pogleda (tijekom koncerta) nisu usmjerili prema svetom trojstvu na pozornici, ništa, ostali su ledeno hladni. Što češ?
“Helo! It’s been a long time since we’ve played in Croatia. We are Motorhead… And We Are Gonna Kick Your Arse!” obratio se Lemmy publici u svom klasičnom žargonu i opći je urnebes počeo. Mnoštvo je podivljalo. Između prvog reda i mene negdje u desetom, ljudi su se trzajući vrtjeli i mijenjali položaj iz trenutka u trenutak po principu Brownova gibanja, neki (s nižim kinetizmom) samo su teturali, ali ipak, mirno nije stajao nitko. Naravno, ja ne bih bio ja, tvrdoglav kakav jesam, da se nisam progurao do drugog reda u nadi da ću se približiti legendama i još intenzivnije osjetiti svu energiju koju zrače tijekom nastupa. Potiho sam se nadao da će neki zaštitar ipak sagnuti svoju debelu glavu zalivenu slaninom (neki su bili prave gorile, da me je lagano prostrujala jeza na pogled na njih). Potiho sam se čak nadao da će netko iz prvog reda što prije klonuti i da ću ja zauzeti njegov borbeni položaj.
No, ništa od toga. Ali ipak, veći dio vidnog kuta koji su vidni živci prosljeđivali mozgovnim centrima moje svijesti, a koji je svijest procijenila kao zavidan pogled, pokrivao je samo pozornicu s Lemmyjem, Mikkeyjem i Philom. Pozornica je bila veća nego ona u Grazu. Kontakt s publikom puno iskreniji. Bend je bio razigran od prve do zadnje minute. U Grazu su na početku bili malo suzdržani. I ovaj su put Phil i Lemmy radili kraće stanke i u njima se obraćali publici te prosipali razne šale. Naravno, kao i obično, i ovaj su put nekoliko puta zavirili dublje u čaše piva i povukli koji dim cigarete. Atmosfera je bila luda! Mladi su većinom bili u publici. Na mladima svijet ostaje. Došli su iz obližnjih kampova, bungalova uzduž cijele istarske obale. Bajkeri su većinom suzdržano sve to promatrali iz daljine i stajali bliže štandovima s pivom nego pozornici s Motorhead. Tek ih je nekoliko bilo među publikom, a ti su pravili nepodnošljivu buku u dosegu svojih ekstremiteta. Teškaši, nažalost, nikad ne miruju.
Publika je inače bila izuzetno korektna. Ne samo da su cijelo vrijeme disali kao jedno s bendom na pozornici… Kad sam se tijekom “Killed By Death” srušio na tlo kao prenatovarena deva, počinitelj nesretnog slučaja prišao mi je i pristojno se ispričavao, dok su me ostali pokupili s poda prije nego sam shvatio što se uopće dogodilo.
Nastup Motorhead opet je bio vrhunski. Lemmy je ovaj put imao smeđe čizme, u Grazu bijele. Uf, kao da je to ful važno. Međutim, Motorhead su “ispadali par puta”, pogotovo se to čulo kod uključivanja Lemmyja i Phila k Mikkeyju, nakon Mikkeyjeva bubnjarskog sola tijekom skladbe “Sacrifice”. Mikkey je opet bio lud. Iza činela vidiš samo lepršanje žuto obojene kose. A što taj čovjek izvlači iz bubnjeva! Sigurno mu prave posebne bubnjeve da izdrže sve te teške udarce. Rad cijelog tijela, svojevrsna jedinstvena tehnika, sam instrument uz Mikkeyja jednostavno oživi. Opet je izvlačio zvuk tutnjave motora. I kako dečko savršeno i domišljato upliće dvostruki bas pedal u starije klasike Motorheada. Uf, taj pun zvuk. Troje ljudi i kakav šušš!!!! Jedan jedini headbanging. Normalno, s neba je padalo pivo, kako se i očekivalo. Srećom su noći bile hladne, jer je upravo tih dana danju puhalo kao vrag. Hladni dani odmora na moru zakuhali su se pod taktovima željeznog trija.
Inače je repertoar bio potpuno isti kao onaj iz Graza, zato vas ovaj put ne davim tijekom samog nastupa. Dobro, upola manje trzalica su zabacili, a merchandisea nije bilo nigdje. Još koja sitnica? Ah da, Mikkey na dvostrukim bas bubnjevima nije imao opnu s Motorhead simbolom, nego je s običnima reklamirao firmu koja ga opskrbljuje opremom (mislim da Sonnor).
Što da kažem? Još jedan superioran nastup, superioran repertoar besmrtnog trija i beskrajna rock’n’roll žurka. Direktan šušš u glavu!!! “Shoot You In The Back, “Damage Case”, “Nothing Up My Sleeve”, “Iron Fist”, “Orgasmatron”, “Doctor Rock”, “No Class”, “Bomber”, “Overkill” i naravno “Ace Of Spades”. Aaaaaaa same klasike!!!!!!!
Setlista
1. We Are Motorhead
2. No Class
3. Bomber
4. Civil War
5. God Save The Queen
6. Brave New World
7. Damage Case
8. Metropolis
9. Love For Sale
10. R.A.M.O.N.E.S.
11. Shoot You In The Back
12. Nothing Up My Sleeve
13. Doctor Rock
14. Going To Brasil
15. Sacrifice (uključen solo M.Dee na bubnjevima)
16. Orgasmatron
17. Killed By Death
18. Iron Fist
—bis—
19. Ace Of Spades
20. Overkill
