Mjesto: München (Njemačka), Babylon
Datum koncerta: 19.01.2003
Broj posjetitelja: 1000
Cijena karte: 25,50€
U 20:00 na pozornicu su izašli Wolf. Šveđani. Štovatelji NWOBHM-a stare anglosaksonske škole brenda Iron Maiden. Već sam image. Uske izlizane kavbojke, visoke ili poluvisoke bijele tenisice i koža. I zavidan zvuk. Za predgrupu izuzetno kvalitetan zvuk. Tercne harmonije i solaže bile su razgovijetno čujne. Bend uigran i silno razigran na pozornici. Dečki su doslovno letjeli s jednog kraja pozornice na drugi i izvodili prave akrobacije. Potpuno opušten nastup. I pazi, bez dvostruke pedale na bubnjevima, što je danas prava rijetkost. Gibson “Flyin’ V” gitare izvlačile su zvuk koji je (uz same skladbe) stvarno značio čisti pravi NWOBHM. Bravo, dečki!
Sljedeći na redu bili su Evidence One. Što reći o takvoj propasti. Prvi je na pozornicu ukoračio gitarist. Gitara lijepo “na knap opasana”, podignuta po jazzersku, dečko beskrajno zaljubljen u sebe u kožnim špicama i jakni od smeđe kože s resicama. Ukratko “neki opasan ćova”! Mislio sam: “Uf, vidi ga, ovaj će prašiti kao Malmsteen!” Petorica je prikazala podprosječnu predstavu nekakvog mid-tempo glam otvorenog riffanja s punom mjerom nepodnošljive slatkoće. Pjevač s kaubojskim šeširom i unatrag zalizanom kosom bio je krajnje neukusan sa svojim pozerstvom i napuhavanjem. Pravi “pussy”! U nižim dionicama njegov je vokal vidljivo “uzimalo”. Ali zavidno je vrištao sa svojom inače neprepoznatljivom bojom glasa. Opisani gitarist cijelo se vrijeme držao u silnom grču. Svirao je preplašeno i nesamouvjereno! Tijekom nastupa mahao je prema basistu (ne znam što mu nije bilo po volji) i tako ispuštao osobne frustracije na pozornici. Ukratko, nasilan i neuvjerljiv nastup do kraja. Bolje da Evidence One uopće nije bilo, ili da su oni otvorili show, a ne Wolf.
No, treći bend ističe se već pravom profesionalnošću. Kako snažan headliner bi Nocturnal Rites mogli biti, jasno su mi dali do znanja u svom polusatnom nastupu. Bubnjar je stavio slušalice. Svirao je uz metronom. Normalno, Nocurnal Rites brzi su kao sam vrag. Poput munje uigrano pikiranje tercnih harmonija, melodijskih prijelaza. Što je radio mali crnokosi gitarist sa svojim Ibanezom. Uživljeno i agresivno, stvarno energično! Prava švedska škola, mikrometarski precizno pri svoj toj paklenoj brzini, kad nigdje ne vidiš prste lijeve ruke. Potpuno uigrano, bez jedne greške, opušteno. Posebno su me impresionirali izvedbom back vokala, koji su na pozornici zvučali kao na studijskoj ploči i pravili društvo odličnoj predstavi Johnnyja na vokalu. Dečki su svirali najviše materijala s njihove najbjesnije ploče Afterlife.
Dok su roadiji “žurili” s postavljanjem pozornice, mogli smo uživati u pjesmama sastava Samson s legendarnog albuma Don’t Get Mad Get Even, što se izuzetno uklapalo u cijeli ambijent.
U 21:45 magla je ispunila pozornicu i kroz nju su se dovalili legendarni dinosauri. “Good Evening!” “Fill your heads with heavy metal thunder!” tako je nastalu situaciju objasnio Peter Rodney (Biff) Byford. Saxon! Legende. Zvuk fenomenalan, kao i uvijek. Biff je otkrio svrhu turneje, da će svirati doista legendarne klasike svog željeznog repertoara, koji krasi prošle jeseni izdani “Heavy Metal Thunder”, na kojem su klasici odsvirani u novom ruhu. Za zagrijavanje počeli su rock’n’rollom ranog razdoblja: “Here comes the motor fuckin’ cycle man!” (motor-jebeni-kotač-ćovek), slijedio je odmah nakon otvarajuće podivljane “Heavy Metal Thunder”. Šussssss!!! Nakon treće pjesme “Still Fit to Boogie” smirili su atmosferu: “This song was written back in 1969 and is called The Court Of Crimson King!” (obrada od King Crimson). Bend je na pozornici djelovao uigrano poput neuništive tvrđave i dobro nauljen stroj, pravi “perpetuum mobile”. Ono što me posebno raspalilo i zbog čega sam skroz poludio bilo je za mene iznenađenje večeri. “This song we haven’t played for a long time, I even can’t remember it’s name!” “Will you help me?” Publika je nekoliko puta pokušala pogoditi što bi to moglo biti, ali uvijek bez sreće! “Ride Like A Wind!” Doduše obrada od The Commodores, ali tko poznaje Saxon verziju te skladbe s ploče Destiny i onda to i doživi… uf, snovi su se ostvarili!
Tako, a sad pogledajmo i drugu stranu medalje. Nakon “Ride Like A Wind” atmosfera Saxon na pozornici je popustila. Iskreno, bend na pozornici djeluje silno umorno. Posebno vrijedi to za oba gitarista, koji su u inače dva i pol satnom nastupu napravili tek nekoliko koraka lijevo i desno od svoje osnovne pozicije. I Biff je pjevao u stihovima “odsječeno”, kako to objasniti? Stihove u završecima nije lijepo oblikovao u melodiju, nego je često na kraju odsjekao stih umjesto da se kroz stihove potrudi držati crvenu nit i melodiju pjevanja, kao što to radi na studijskim pločama. Tako su Saxon, i zahvaljujući Biffu, izgubili djelić dinamita na pozornici. Dakle, to nije bilo ono što sam očekivao s obzirom na njihov nastup 13.11.2001 u Beču. U “Song Of Evil” Biff je pokazao svu svoju veličinu u fantastičnim screamovima (ali samo bljesak) i tu su Saxon pokazali i lijepu mjeru bijesa i agresije, kao i u rijetkoj živoj izvedbi “Cut Out The Disease”. Paul Quinn umorno je zurio u prazno, praktički žmirio tijekom koncerta. Kao robot odsvirao je nužne solaže i čim je mogao, opet se sakrio iza riffanja. Kad god je u pauzama među pjesmama Biff pohvalio publiku, Paul je cinično raširio ruke i zaplješćao rajи: “Fantastično!” Ta gesta bila je previše očito odigrana. I onda dobiješ osjećaj da te netko drži za budalu. S obzirom na repertoar, ovaj je put Quinn odsvirao većinu solaža (točno i rutinirano), a na prošloj (Killing Ground) turneji u solažama je daleko prednjačio Scarrat. Ovaj put zamijenili su uloge. Jedini koji je pokazivao malo života bio je Nibbs Carter na bas gitari, a ni Fritz Randow na bubnjevima nije dao maksimum i njegova solo točka bila je daleko iza one iz spomenutog studenog 2001 showa u Beču. Ukratko, nastup nije bio uživljen, nego čista rutina. Ili drugim riječima: “Hajdemo malo naokolo zaraditi koju kunu!” Radije bih dao 10 eura više za kartu, pa da mi “ornk” odsviraju, nego ovu službenost i nužnost benda, koje su se mogle osjetiti, posebno kad se koncert primicao završnom dijelu.
Biff se obrati publici: “Say hello to eagle!” Kod “Eagle Has Landed” spustila se zavjesa i pojavio se orao. No to nije bio onaj orao s kojim su Saxon punili stadione u prvoj polovici osamdesetih, nego mini-orlić za u džep. Glava mu je bila sa strane spljoštena, oči i kljun uopće se nisu mogli razabrati u onoj hrpi izvijugnanog lima. Dakle, ipak, krila i kandže svjedočili su o nekakvoj prisutnosti ptičice na pozornici. Sve skupa izgledalo je više kao reflektor na nogometnom stadionu. Pa ipak, izuzetno zabavno. Bend je završio doista dug repertoar s “Denim And Leather”, čiji je beat pratilo usklađeno paljenje i gašenje svjetiljki na orlu.
Narod je cijelo vrijeme zdušno skandirao: “Saxon, Saxon!” No, prvi bis sastojao se čak od četiri pjesme. Nakon kratke Nibbsove solo točke kojom ti ne znam objasniti što nam je htio poručiti, jer je podlegao potpunoj disharmoniji, druženje s bendom se nastavilo. Drugi bis sastojao se od jedne pjesme. Najprije se Doug sam pojavio na pozornici i odžonglirao solo, koji je uigrano prešao u “Wheels Of Steel”. Bend je nastup završio u 00:15. Saxon su u setlistu uključili pjesme iz gotovo svih službenih studijskih ploča (previđena je samo Forever Free). Setlista je bila fantastična, ali ipak mi je falio koji potres mozga više. Nešto brže, recimo “Baptism Of Fire”. Kako god, uigranost je jedinstvena, članovi benda poznaju se međusobno “u nulu”. Koncert je bio daleko od toga da bih ga proglasio lošim, ali ostao je gorak okus.
Setlista
Nocturnal Rites:
01. Afterlife
02. The Sinners Cross
03. The Iron Force
04. Shadowland
05. Wake Up Dead
06. The Sign
07. Eyes Of The Dead
08. When Fire Comes to Ice
—bis—
The King’s Command
Saxon:
01. Heavy Metal Thunder
02. Motorcycle Man
03. Still Fit To Boogie
04. The Court Of Crimson King
05. Ride Like A Wind
06. Dogs Of War
07. Requiem (We Will Remember)
08. Cut Out The Disease
09. Broken Heroes
10. Song Of Evil
11. Battle Cry
12. Drum Solo (prijelaz u motiv iz pjesme Warrior te završetak s Battle Cry)
13. 20.000 Feet
14. The Eagle Has Landed
15. 747 (Strangers In The Night)
16. Crusader
17. Denim And Leather
—prvi bis—
18. Strong Arm Of The Law
19. Solid Ball Of Rock
20. Princess Of The Night
21. Dallas 1 PM
—drugi bis—
22. Wheels Of Steel
