Mjesto: Ljubljana, Stadion Bežigrad
Datum koncerta: 13.06.2006
Broj posjetitelja: 14
Cijena karte: 9.900 SIT (tribine nasuprot pozornici i parter) & 11.900 SIT (ostale tribine)
OK, idemo! Kamo? Na bežigrajski stadion, koji usput rečeno izgleda očajno, na “koncert godine”, kako su ga reklamirali organizatori – Depeche Mode! Budući da više nisam baš rosno mlada i budući da sam Slovenka, možda sam do zadnjeg trenutka pomalo sumnjala u taj događaj – previše je koncerata u našoj maloj zelenoj domovini već otpalo – a zamalo bi i Depeche Mode, barem je u ožujku sve upućivalo na to. Neki su otišli u Zagreb, drugima valjda ne znače toliko da bi se zbog njih vozikali naokolo. Kako god, kad znaš da sviraju dva metra od tvoje zgrade, onda ćeš si ih i priuštiti! A bilo je još nešto čega u Zagrebu nisu imali – predgrupu koja nije bila slovenska, nego britanska “androgena” postava Placebo! Pa dobro, nije loše za srijedu navečer za Bežigradom. I tako smo krenuli…Najprije obavezna kupnja “crvenog” piva, onda masovno gubljenje oko stadiona, među svim tim mladima i starima raznih nacionalnosti. Nađemo ulaz za press, pa bacimo pune limenke, umjesto u želudac i dalje kroz jetru, u kante za smeće (što ćeš s limenkama kad unutra možeš kupiti piće od 600 sit naviše, zar ne?) i konačno smo unutra. Znatiželjnici i obožavatelji – kojih li je samo bilo više? Pa, i jedni i drugi polako su se množili, a mi smo sjedili na tribinama, pili piće, promatrali slovensku VIP scenu i nestrpljivo čekali “british show”.
Stadion je bio još napola prazan kad su se nešto poslije pola osam pojavili Placebo i počeli sa skladbama. Moram priznati da nisam neka teška obožavateljica Briana Molka i njegova dva “kompanjona”, ali su ipak solidno dobro odsvirali svojih 45 minuta. Iako pretpostavljam da je ondje bilo puno mladeži upravo zbog njih, to se nekako nije osjećalo. Tome je naravno pridonijelo i rano vrijeme, jer je publika još veselo čavrljala i opijala se, a nije ni napola prazan stadionski koncert po bijelom danu baš ne znam kako privlačna stvar. Dakle, Placebo. Odsvirali su većinu pjesama s albuma Meds (u nekom intervjuu Molka su pitali je li u zadnje vrijeme na nekim “medikamentima”, a on je odvratio da nije, ali bi ih prokleto jako trebao – a do njih je vjerojatno već i došao), čuli smo i hitove s nekih drugih albuma kao npr. Every You, Every Me … Solidno odnosno, ako mene pitate, ugodno su me iznenadili. Dobar “sound”, “žestoke” gitarice i on sam – Molko uživo! I sve to u srijedu navečer!
No bilo je još više i to nitko drugi nego DM! Slušamo ih već preko 20 godina i grijeh bi ih bilo propustiti. Nakon dugo vremena opet trijezni odnosno opet izliječeni Dave Gahan, “anđeoski” Martin Gore (s “zalijepljenim” krilcima na leđima) i Andy Fletcher! Počeli su s A Pain That I’m Used To i probudili one koji su došli isključivo zbog Depechea. Pozornica je bila šareno osmišljena, od goleme kugle do ekrana koji su prikazivali događanje na pozornici. Namazani Dave bio je u “feelingu”, iako je publici namijenio tek nešto više od par “how are you?”. Ali bio je onakav kakvog smo navikli iz videa odnosno koncertnih DVD-ova. I takav nam se sviđa! Imali su par pjesama s nove ploče, kao Suffer Well, Precious, John The Revelator, zatim nešto starijih A Question Of Time, Stripped, Shake The Disease, Never Let Me Down i naravno one najkomercijalnije: Enjoy The Silence, Walking In My Shoes, Personal Jesus, I Feel You, koje su i najviše raspalile drage Slovence (i sve ostale prisutne). Možda je to bio “alko u žilama”, kasniji sat, bolji bend ili samo poznatije pjesme, ali publika se uživjela i pjevala refrene zajedno s Gahanom. Priznajem, i ja sam se zbog svega toga raspalila i uživala zajedno s 14 tisuća glava velikom masom. Zadnjom pjesmom Never Let Me Down napustili su pozornicu i usprkos zviždanju, deranju i molbama, više se nisu odazvali. Kao i uvijek! Kad je najluđe, tad je svemu kraj!
To je bilo to. Očekivanja su bila veća, ali za sada su kod nas takvi koncerti rijetki i budimo zadovoljni onim što nam organizatori već ponude. Polako smo se razišli – jedni dalje u Metelkova mesto, drugi po Ljubljani dalje… A najviše sam bila razočarana posjetom stadiona. Istina je. DM za Slovence nisu Siddharta (ili Kelly Familiy, ako ih se tko sjeća!) da bi napunili stadion do zadnjeg kutka, ali koncert takvih legendi ne smije se propustiti. Pa makar samo iz čiste znatiželje! Da, daleko smo još od Europe ili uopće čega…ali jedno je istina – cijene su bile prepečene! Whatever, ja sam uživala, bila sam u dobrom društvu i uz dobru glazbu. And that’s the only thing that matters… Vidimo se idući put za Bežigradom. Još jedan podatak (neprovjeren) – navodno su si u backstageu priuštili žestoku zabavu, s mladenkama i raznim supstancama, ali recimo da sumnjamo. A da su si priuštili pravi “slovenski” burek, to je sasvim vjerojatno. Ako je netko vidio Depeche Mode na Miklošičevoj, neka mi javi!
Setlista
Placebo set lista:
1. Infra – Red
2. Meds
3. Because I Want You
4. Drag
5. Song To Say Goodbye
6. Every You Every Me
7. One Of A Kind
8. The Bitter End
9. Running Up That Hill
10. 20 Years
Depeche Mode set lista:
1. Intro
2. A Pain That I’m Used To
3. A Question Of Time
4. Suffer Well
5. Precious
6. Walking In My Shoes
7. Stripped
8. Home
9. It Doesn’t Matter Two
10. In Your Room
11. Nothing’s Impossible
12. John The Revelator
13. I Feel You
14. Behind The Wheel
15. World In My Eyes
16. Personal Jesus
17. Enjoy The Silence
–dodatak
18. Shake The Disease
19. Photographic
20. Never Let Me Down Again
Galerija slika
