Izdavač: Chrysalis Records / Island Records
Datum izlaska: 20. 4. 1970.
Produkcija: Ian Anderson
Trajanje albuma: 42.49 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 8.0/10
Prije izlaska trećeg albuma Jethro Tull su se singlovima “Sweet Dream” i “Witch’s Promise” već svrstali među najuspješnije i najperspektivnije grupe ranog progresivnog rocka. “Benefit” je onaj za grupu iznimno važan album na kojem su zakoličili svoj prepoznatljivi zvuk oko folk rocka i konačno napustili gotovo sve blues elemente. Ponajviše zahvaljujući njihovoj jedinstvenoj ritam liniji, koja se temeljila na flauti i akustičnoj gitari. Ona je s godinama postala zaštitni znak grupe i temelj cijelog progresivnog folk rocka. Ian Anderson je tada ne samo kao glazbenik nego i kao autor tekstova izniman napredovao. Njegovi su tekstovi postajali sve inteligentniji, a istodobno i iznimno cinični i zajedljivi. Time je narastao i njegov imidž lutajućeg mudraca, odnosno nekakvog Franka Zappe progresivnog folk rocka. Ian je na “Benefit” prvi put počeo šibati uvijek istu svakodnevicu i lažne vrijednosti na kojima i danas počiva britansko društvo, a naslov albuma ujedno je odražavao tadašnju želju grupe za stalnim domom u koji bi se s vremena na vrijeme povukla ispred očiju dosadnih medija (pritisak slave bio je sve veći, a na to grupa nije bila spremna). S glazbenog aspekta, na “Benefit” je, za razliku od većine njihovih albuma, uočljivo manje prostora namijenjeno Ianovoj flauti, ponajprije njegovim energičnim solažama. Prednost ovaj put ima ponajprije električna gitara Martina Barrea, koja ujedno pridonosi i puno tvrđem zvuku grupe nego što je bio na “Stand Up” (1969). Barre je isto tako napravio veliki napredak u svojoj tehnici sviranja i njegove solaže ovdje zvuče potpuno drukčije nego na “Stand Up”. Osim toga, njegovo sviranje gitare s brojnim maštovitim i izvornim solažama i rifovima odiše puno većom samouvjerenošću. Ian je očito htio dokazati da grupa može snimiti odličan album i bez stalne upotrebe njegove zaštitne flaute. Važnu stečevinu za grupu tada je značio dolazak karizmatičnog klavijaturista Johna Evansa (ovdje doduše naveden samo kao gostujući glazbenik), inače bivšeg vođe John Evan Banda, grupe iz koje su nastali Jethro Tull. Svojim vladanjem klavirom i orguljama rasteretio je Iana, koji je prije toga morao obavljati i takve zadatke. Ukratko, Jethro Tull su na “Benefit” već imali svoj prepoznatljiv identitet, koji je s godinama samo rastao i usavršavao se. Cjelokupna atmosfera na “Benefit” je pak za razliku od prethodnika puno mračnija i melankoličnija.
Album se otvara skladbom “With You There to Help Me”. Nakon uvoda na flauti Ianova akustična gitara spretno vodi središnju melodiju zajedno s Barreovom električnom gitarom. Između toga se cijelo vrijeme izmjenjuju Ianove karakteristične dionice na flauti. Po mom mišljenju riječ je o iznimno zanemarenoj skladbi koja bi trebala spadati među klasike grupe. “Nothing To Say” prožima melankolija i osjećaj cinizma, koji ponajviše odašilje Ianov izrazito slikovit vokal. Barreove hard rockerski usmjerene dionice na električnoj gitari stvaraju dodatnu dramatiku. Kad slušatelj očekuje da će se razina udarnosti kojoj pridonosi njegova gitara još povećati, neočekivano slijedi iznimno lijep izlaz, obilježen vrlo lijepom keltskom melankolijom s prekrasnim izmjenama između Barreovih solaža i Andersonove akustične gitare. Još jedan zaboravljeni klasik. “Alive and Well and Living In” također ima iznimno cinični duh, koji odražavaju odlične harmonije između gitare, flaute i klavira. Na potonjem prvi put možemo čuti i vještine novajlije Evansa. Ianovi aranžmani na flauti i ovaj su put čudesni. “Son” se otvara žestokim tempom na gitari i iznimno cinično, izravno podrugljivo intoniranim Ianovim vokalom. Tu se primjećuje koliko je njegov način pjevanja do tada napredovao i koliko se dobro tip igra svojim raznolikim vokalom. Jedan od najboljih trenutaka albuma nedvojbeno je “For Michael Collins, Jeffrey and Me”, još jedna u nizu skladbi (nakon “A Song for Jeffrey” (This Was, 1968) i “Jeffrey Goes To Leicester Squarre” (Stand Up, 1969)) posvećenih budućem basistu Tulla Jeffreyju Hammondu-Hammondu. Ta je skladba ujedno očito posvećena i Michaelu Collinsu, legendarnom irskom borcu za neovisnost. Ianov vokal i stalno izmjenjivanje brzih i smirenih tempa između akustične i električne gitare glavni su čar ove divne skladbe, koja ima sve potencijale tullovskog klasika i jedna je od mojih najdražih na albumu. “To Cry You a Song” je u svojoj biti hard rock s klasičnim elementima te gotovo metalskim Barreovim rifom i njegovom frenetičnom solažom u srednjem dijelu skladbe. U izlazu ponovno oduševljava interakcija između obiju gitara, a na mjestima je prisutan i bluesy zvuk kojeg se grupa na većini ostalih skladbi do tada otresla. I to je jedna od najboljih kompozicija na albumu, koja ujedno sadrži i najviše progresivnih vrlina. “A Time For Everything?” lagano smiruje atmosferu, iako je istodobno još uvijek prilično energično ostvarenje. I ovaj put oduševljavaju klasični elementi Tulla, to jest flauta i osobito Barreova gitara, koja ovdje dobiva još više prostora nego inače. “Inside” je nešto lakšeg raspoloženja i primjereno se slegne nakon udarnog tempa koji su diktirale prethodne skladbe na albumu. Od svih skladbi, ponajviše zbog bluesovski usmjerene gitare, najviše podsjeća na njihova rana djela. “Play in Time” ima lagano psihodeličnu atmosferu. U njoj je moguće zapaziti najviše Ianovih energičnih solaža na flauti od svih skladbi na albumu. Raznovrsni aranžmani i neobični zvukovi koje grupa ovdje izmamljuje iz svojih instrumenata su izvanredni, a ovo je zacijelo i najraspojasanija i najpozitivnija skladba na cijelom albumu, koja time prilično odstupa od ostalih ostvarenja na njemu. Ianov vokalni cinizam pak doseže svoj vrhunac s još jednom odličnom kompozicijom “Sossity; You’ re a Woman”, gdje kombinirani ritam akustične gitare i flaute uspješno zamjenjuje Bunkerove bubnjeve, koji su ovaj put posve odsutni. Istodobno grupa ovdje ponovno dokazuje svoju vještinu iznimno uspješnog unošenja elemenata klasične glazbe.
Na reizdanju možemo čuti i četiri odlične bonus skladbe. Većina njih po atmosferi je posve drukčija od one na originalnom izdanju albuma. Snimljene su naime još prije njegova izlaska, što znači da su po atmosferi puno manje mračne. Zato pri slušanju stvaraju izniman kontrast i iznimno se dobro uklapaju uz originalne skladbe. “Singing All Day” je razigrano lagano i akustično usmjereno ostvarenje s puno Ianove ljupke flaute. U nešto drukčijem tempu je “Witch’s Promise”, pjesma iznimno intenzivne atmosfere, koja je izašla i kao singl. U njoj se na divan način miješaju tradicionalni elementi klasične glazbe, folka i hard rocka. I danas vrijedi za jednu od njihovih najpoznatijih i najomiljenijih skladbi, iako je grupa već dugo nije uvrstila u svoj koncertni repertoar. “Just Tying To Be” je kraća i ugodna skladbica izgrađena ponajprije na Ianovoj akustičnoj gitari. Posve na kraju je i britanska verzija singla “Teacher”, koji je grupi donio prvi zamjetniji uspjeh izvan njihove domovine. Hard rockerski klasik koji oduševljava ponajprije Ianovim vokalom, njegovim brzim sviranjem flaute, Cornickovim uvijek izrazitim basom i psihodeličnim Evansovim klavijaturama. Očito je da je riječ o prilično netipičnom i komercijalno usmjerenom djelu grupe, namijenjenom američkom tržištu, kojem je bilo suđeno da tamo postane njihov prvi hit.
“Benefit” je uz bolju produkciju prije svega puno zreliji album od svog prethodnika. Na njemu je grupa konačno oblikovala svoj prepoznatljiv identitet. Isto tako i Ian Anderson, koji je tada postao zaštitni znak grupe ne samo svojim sviranjem i scenskim nastupom nego i kao jedan od najboljih tekstopisaca u rocku. “Benefit” se sa svojim tvrđim zvukom posve ravnopravno nosi s tada objavljenim djelima najboljih britanskih hard rock grupa. Istodobno, zahvaljujući uočljivo složenijim skladbama, predstavlja sljedeći korak u progresivno usmjerenom razvoju grupe. Ukratko, to je album u kojem složno mogu uživati svi ljubitelji grupe, i oni koji vole njihova tvrđa djela i oni koji grupu vide prije svega kao jedno od vodećih imena progresivnog rocka. Upravo zato mi nikako ne ide u glavu zašto Jethro Tull u svoje koncertne nastupe tako rijetko uključe neku skladbu s ovog albuma, koji tako i sa strane grupe ostaje jedno od njihovih najzanemarenijih djela. Nakon izlaska albuma uslijedila je važna promjena u njihovoj postavi. Odlični basist Glenn Cornick malo nakon završetka turneje oprostio se od grupe i osnovao Wild Turkey. Navodno je bio prevelika noćna ptica i raspojasanko za razliku od ostalih članova, koji su u međuvremenu radije u krevetu čitali knjige. Naslijedio ga je već prije spomenuti Jeffrey Hammond-Hammond, još jedan odličan i karizmatičan glazbenik (heh, takva je tradicija u ovoj grupi), kojeg su ljubitelji grupe do tada već dobro poznavali iz njemu posvećenih pjesama. U međuvremenu je već sve bilo spremno za sljedeći album – jedno od najvećih remek-djela u povijesti rock glazbe.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. With You There To Help Me (6:17)
2. Nothing To Say (5:12)
3. Inside (3:49)
4. Son (2:50)
5. For Michael Collins, Jeffrey and Me (3:49)
6. To Cry You A Song (6:12)
7. A Time For Everything (2:43)
8. Teacher (3:59)
9. Play In Time (3:48)
10. Sossity, You’re A Woman (4:30)
Bonus skladbe na reizdanju:
11. Singing All Day (3:07)
12. Witch’s Promise (3:53)
13. Just trying To Be (1:37)
14. Teacher (original UK mix) (3:49)
Postava:
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara
Martin Barre – električna gitara
Glenn Cornick – bas gitara
Clive Bunker – bubnjevi, udaraljke
Gostujući glazbenik:
John Evans klavir, orgulje
