Mjesto: Peter Pan Pub / Trieste / Italija
Datum koncerta: 30.03.2007
Broj posjetitelja: 60
Cijena ulaznice: 0.00€ (slobodan ulaz)
Ponekad se čovjek nađe u zanimljivoj situaciji da jednostavno nema kamo pod vedrim nebom! Heh, stara priča o dosadnom ovisniku o koncertima… Ovaj put sam se potpuno neočekivano u zadnji čas odlučio za izlet u Trst, tako da RockLine dobiva još jednu “talijansku koncertnu objavu” za mjesec ožujak 2007! Žrtva izleta bio je Arturo Falcone i njegovi Stargazer! Riječ je o tipu koji je počeo svirati gitaru tek s 18 godina. Gitaru je počeo učiti kao samouk i tako se kalio u sastavima Devil’s Claws, Halloween i Foxy Lady.
Stargazer i Falcone u Italiji su priznato i cijenjeno ime. Arturo je u karijeri već triput koncertirao i u Sloveniji (od toga dvaput u Kamnolomu u Hruševju kod Postojne). Osim toga, zanimanje za njega prisutno je i u inozemstvu, jer je čovjek nastupao na koncertima u Velikoj Britaniji kao i u Njemačkoj. Vjerojatno među vrhunce gitaristove karijere spada zajedničko sviranje s Ronniejem Jamesom Diom, inače legendarnim veličinom i pjevačem legendarnih sastava Rainbow i Black Sabbath. Nadalje, vrijedi spomenuti i Falconeovu suradnju u SAD-u na posebnoj gitarskoj klinici zajedno s Vinniejem Mooreom, gitaristom legendarnih UFO. I za kraj mogu natuknuti da se Falconea zasigurno sjećaju svi obožavatelji Deep Purple, jer je otvarao njihov koncert u Trstu, koji se dogodio davne 12.06.1998., točnije na nogometnom stadionu Nereo Rosso.
Pa ostanimo kod stadiona Nereo Rosso. Gostionica Peter Pan, u kojoj je bio najavljen večerašnji nastup sastava Stargazer, naime se nalazi u neposrednoj blizini stadiona. Glavnom cestom kroz Opčine dovezeš se ravno do raskrižja kod stadiona i skrećeš, ne prema stadionu, nego udesno i odmah parkiraš. Pub se nalazi u uskoj jednosmjernoj uličici usred stambenog naselja, nekoliko minuta hoda uzbrdo!
Ukratko, “bogu iza nogu”. Kad sam prešao prag puba, nisam mogao vjerovati svojim očima gdje Stargazer namjeravaju svirati. Vlasnik lokala odmaknuo je nekoliko stolova i stisnuo sastav u prostor od 6 m (po dužini) i dobrih 3 m (po širini), u prolaz između WC-a i glavnog šanka. Širinu ste pročitali točno. Tako su bubnjar i basist veći dio koncerta komunicirali sa zidom na suprotnoj strani. Samo su Arturo i pjevač držali kontakt s publikom, s otvorenim pogledom na glavni šank i glavni prostor lokala.
Dakle, prvi “hendikep” koncerta bila je sama lokacija i uvjeti “konzerve nabijene sardinama” u njoj. Sastav se baš nije puno žalio na to. Očito su već navikli na takvu situaciju pa joj mirno prkose. Ono što je sastavu zabilo nož u leđa bio je sam zvuk. Dečki su zvučali garažno, bilo je gomila oscilacija u zvuku tijekom koncerta, nekoliko je bilo i “kiksova”, koji su možda čak i opravdani s obzirom na to da su momci cijelo vrijeme morali brižno paziti da nekom gostu na obližnjem stolu ne prevrnu pivo. Ukratko, zvuk je bio daleko od zadovoljavajućeg. U toj mini rupi bubnjevi su preuzeli primat nad zvukom i pokosili ponajviše vokal i gitaru, čiji je zvuk ružno odnosilo i vraćalo tijekom koncerta.
Sastav je otvorio koncert u 22.15! Naravno, od samog početka mirisalo je na melodični hard rock čistog neoklasicizma, koji je izrastao na pionirima poput Randyja Rhoadsa i Yngwieja J. Malmsteena. Sastav je predstavio nedavno objavljeni prvijenac naslovljen “Stargazer” te začinio svoj koncert brojnim obradama poznatih izvođača s polja hard rocka, osobito onih koji su poznati po tome što u sastavu imaju brzoprstaša vratolomnih solističkih brzina, kao što su Running With The Devil (Van Halen), Panama (Van Halen), Soldier Of Fortune (izvorno Loudness), impozantan završetak koncerta sa Superheroes (Racer X), vrlo nesretni Mr. Crowley (Ozzy Osbourne), za što treba prekoriti ponajprije nekompatibilnost pjevačeve boje glasa i samo fušanje s njegove strane! No s druge strane, bend je posebno zasjao kroz Malmsteenov instrumental Trilogy te u izvedbama I Am A Viking i pri kraju Rising Force. Poseban poklon Arturo je namijenio i velikom uzoru Richieju Blackmoreu izvedbom Kill The King (Rainbow), pri čemu je pjevač opet počinio nekoliko nedopustivih prekršaja.
Bas i bubnjevi su vrhunski. Kad im dodaš Falconea, dobiješ zapravo pravi talijanski prototip Malmsteena. Vokal je praktički pokvario pola koncerta i šepao je na cijeloj liniji kroz cijeli koncert. Kasnio je u stihovima, savijao se u najvišim tonalitetima, gdje je zaostajao za do pola tona prenisko, a primijetilo se i da čovjek ne vlada zadovoljavajuće stihovima, tako da je nekoliko puta izgubio crvenu nit tijekom pjevanja. Izvedba skladbe Trilogy odmah je naglasila i nagovijestila da bi Stargazer mogli djelovati puno bolje kao instrumentalni jam session band, nešto što je u studenom u Sloveniji demonstrirao npr. Damir Simic Shime! No Falcone je svjetlosnim godinama daleko od prepoznatljivog izraza! Kriva je ponajprije želja za oponašanjem Malmsteena. Što to znači?
Sviranje oduzima dah! Brzina i preciznost, svakako. A ipak, tu je klasična zamka u koju upadne neki izvođač. Izgubi se naime u moru notnih crtovlja i ispunjavanju pravila koja diktira glazbena škola. U Falconeu nema ni trunke osobnosti, unikatnosti, prepoznatljivosti ili kako god već razumijemo riječ “jedinstvenost”.
Dečki su sjekli sat i tri četvrt. Pokazali su odličnu uigranost, što apsolutno vrijedi za instrumentalni dio sastava, ali s pjevačem koji je imao još puno rezerve i za kojeg bi bilo najbolje da se, uz takvu kondiciju, u budućnosti što prije oprosti od sastava. Stargazer su sastav koji spada na veću pozornicu, jer preigravanjem teških djela iz ostavštine melodičnog hard rocka definitivno predstavljaju svojevrsnu atrakciju. Ne čuješ naime svaki dan da ti netko odsvira obradu Loudnessa, a kamoli da se usudi hrvati s Malmsteenovom brzinom. Atrakcija, ali za posjet pravoj koncertnoj dvorani, a ne zabačenoj rupetini u kojoj pri bezazlenom pomaku iz početnog položaja možeš prevrnuti bubnjeve, nagaziti basistu na nogu i udariti gosta -preživača sendviča, tako da mu zalogaj zapne sred grla i tako se nađe u smrtnoj opasnosti prije nego se probiješ do “odlagališta” suvišne krame, po domaći rečeno WC-a.
Setlista
1. Ain’t Talkin’ ’bout Love
2. Too Young To Die
3. Out Of Control
4. I’ll See The Light Tonight
5. You’re No Good
6. Kill The King
7. Mr. Crowley
8. Unchain
9. Rock The Night
10. Trilogy
11. Panama
—pauza— (15 min.)
12. Soldier Of Fortune
13. 18 And Life
14. I Am A Viking
15. Crazy Night
16. One In A Bunch
17. Running With The Devil
20. Drum solo
21. Rising Force
—dodatak—
22. Superheroes
