Datum intervjua: 30.03.2007
Kojaniskaci, trio zanimljivih ćaća iz Borovnice, prošli su vikend se znojili na predizboru za Rock Otočec, koji se održavao u zadimljenoj atmosferi Logaškog Navigatorja. Nakon energičnog nastupa, već drugog te večeri, razgovarao sam s njima o njihovim planovima i željama.
Rockline: Dolazite iz Borovnice. Što se zapravo događa tamo?
Jani: Praktički ništa. Svi događaji ograničeni su na Arteriju. Mislim da smo trenutačno tamo čak i jedina ozbiljna postava (smijeh).
Rockline: Dakle, neke glavne face?
Jani: Moglo bi se reći da jesmo (smijeh).
Rockline: Koliko proljeća broji Kojaniskaci?
Marjan: Grupa je nastala 1996., ali je tada djelovala u drugoj postavi. Od tada smo ostali samo nas dvojica s Andražem (basistom), s kojim se znam još iz srednje škole.
Rockline: Od kada onda nastupate kao trio?
Jani: Kao trio nastupamo od 2001. Prije toga smo probali i s još jednom gitarom, ali se to nije najbolje pokazalo. Mogu reći da se trenutačno sasvim ugodno osjećamo.
Rockline: Što je prema vašem mišljenju ono po čemu se razlikujete od drugih današnjih grupa?
Marjan: Hm, prije svega raznolikost glazbenih stilova koje možeš čuti u našoj glazbi. Od retro rocka i etna nadalje. Neki kod nas pronalaze čak i elemente surf glazbe. Gdje, nama iskreno nije posve jasno. Ipak, u svemu tome, trudimo se držati čistih temelja, najradije ostajemo što je moguće bazičniji. Naglasak je dakle na samoj formi, to jest obliku skladbi. Svi kasniji oblici eksperimentiranja, na primjer s akustikom i sličnim stvarima, samo su stvar načina interpretacije.
Rockline: Kakvi su vam planovi za budućnost? Nakon svih ovih godina razmišljate li već o snimanju albuma?
Jani: Zasad ne! Trenutačno nas još uvijek više zanima skupljanje koncertnih kilometara.
Rockline: Vrlo očito se oslanjate na tvrd i direktan pristup, koji na kraju ipak ostavlja više “moody” atmosferu.
Marjan: Zanimljivo, to sam već nekoliko puta čuo. Većinom se trudimo držati osnovne hard rockerske forme, koja u načelu ne bi smjela ostavljati puno prostora za dramatiziranje.
Rockline: U tvom vokalu iznenađujuće je puno Glenna Danziga.
Marjan: Glenn Danzig? Uopće ga ne poznajem. Zanimljivo, uzet ću ga u bliskoj budućnosti pod povećalo.
Rockline: Kad smo već kod vokala; jedna od stvari koja kod vas odmah upada u oči jest bubnjarev prateći vokal. Nešto što na današnjoj slovenskoj sceni nije baš često.
Jani: Pjevanje tijekom sviranja mi ne predstavlja nikakav problem, zato se često vraćamo tom obliku glasovne pratnje, kojim skladbe dobivaju poseban izraz, a time naravno i dobivaju na prepoznatljivosti.
Rockline: Već ste prije spomenuli da se zasad usredotočujete prije svega na koncerte. Gdje vas naši čitatelji mogu uloviti u budućnosti?
Jani: Nastupat ćemo na Gran Rocku u Sevnici, u NHL Pubu u Notranjim Goricama i naravno u “legendarnoj” Arteriji (smijeh)
Rockline: Hvala lijepa na ovom razgovoru.
Kojaniskaci: Hvala tebi Travolta!
Galerija slika
