Mjesto: Velden, Bluesiana
Datum koncerta: 24.04.2007
Broj posjetitelja: 8
Cijena karte: 20 eur
Bluesiana se već davno pretvorila u pravi pješčanik za otkačene glazbene igrarije majstora iz cijeloga svijeta. Što nije ni najmanje čudno, jer osim uvijek odlične atmosfere, u toplom zakutku svoje dnevne sobe nudi udoban prostor za konzumiranje glazbenih izljeva svih mogućih boja i nijansi. Ovaj put su se u njezinu zagrljaju pokušali udobno smjestiti gospoda Alex Schultz & Raphael Wressnig, koja su se s kolegom Saxom Gordonom prije mjesec dana ljubazno zaustavila i na našem Postojna blues festivalu. Usprkos već tradicionalno “pretjeranom” zanimanju slovenske publike za takve i slične priredbe, tamo ih je u Jamskem Dvorcu dočekao zavidan broj ljubitelja glazbe. Njih je u Austriji očito manje, jer smo se moja najdraža i ja po dolasku u Bluesianu, kojih pola sata prije planiranog početka koncerta, dugo samovali uz slušanje uvijek dobrodošlih Claptonovih vragolija.
Situacija je iz minute u minutu postajala sve smješnija. Do predviđenog početka koncerta, koji je trebao krenuti u 20.30, pred pozornicom Bluesiane okupilo nas se nevjerojatnih osam ljudi. I to je otprilike polovica njih jako podsjećala na obiteljske prijatelje uvijek ljubazne Gudrun, koji su se očito by the way odlučili posjetiti uvijek nasmiješenu prvu damu Bluesiane. Taj nevjerojatni odaziv narodnih masa pridonio je i odgodi koncerta za kojih sat vremena. Mudra odluka, koja se ubrzo pokazala kao nepotrebno gubljenje vremena, poštено je pomiješala prvotno planirani program večeri. Tako smo umjesto strogo profesionalno izvedenog događaja svjedočili opuštenom jam sessionu, koji je više podsjećao na neku od proba trija. Kasni sat je donio i kraći set listu bez uobičajene stanke. Ipak, vrlo dobrodošao neopterećeni pristup snažno je podsjećao na Postojnu, samo što smo ovaj put, u odsutnosti vokala, svjedočili potpuno instrumentalnoj jazzy večeri, koja je prštala od improvizacija i drugih demonstracija prije svega Schultzovih i Raphaelovih vrlina. Jako sličnu postojnskoj bila je i prije spomenuta set lista, na kojoj su se ovaj put snažnije istaknule Boom Bello i Banana Boogaloo, obje Raphaelove tvorevine, što je bilo itekako primjetno i u samoj izvedbi. Majstoru na hammondu Gordonova je odsutnost ostavila obilje manevarskog prostora, koji je gospodin s uspjehom iskoristio za akrobacije po crno-bijelim tipkama svog voljenog B3. Mirno mogu reći da je mladi tipkač bio prva zvijezda večeri. Svakako najdominantniji član ovog otrcanog trija, koji u svojoj predanosti nije pokazivao ni najmanju pogođenost zbog poražavajuće posjećenosti. Posebno topao prijem dočekala je i T-Bone Jumps Again, uz koju se pokazalo da je Gordonova odsutnost prisutnosti bluesa prije štetila nego koristila. Osobno sam se veselio manjem naglasku na jazzu, za koji sam u Postojni bio uvjeren da je prije svega maslo Saxa Gordona. Tu se ogleda i jedino veće razočaranje večeri, koje valja, barem što se moje malenkosti tiče, pripisati bluesu, kojega je ponovno bilo tek za uzorak. Pojavio se tek pred kraj večeri, kad sam, iskreno govoreći, već bio poštено umoran od tresenja svih mogućih oblika jazzovskog izražavanja. Ovaj je put Hammond priskrbio možda čak malo premekanu bas liniju za blues, dok se Schultz sa svojim tankim gitarskim zvukom vedro šetao po svim mogućim glazbenim ljestvicama. Naravno i jazzovskim, uz koje se oba majstora očito najudobnije osjećaju. Što je na koncu konca i u redu. Kako god, Alex Schultz i Raphael Wressnig ni ovaj put nisu razočarali. Svakako sam ponovno bio svjedok večeri vrhunske glazbene umjetnosti, koju sam na kraju ipak radije zamijenio prijeko potrebnom udobnošću domaćeg kreveta.
Setlista
1.Back on 2.Soulful Strut 3.T-Bone Jumps Again 4.Banana Boogaloo 5.Last Train To Aaltar 6.Boom Bello 7.Hot Wheels 8.Something Special 9.All About My Girl 10.Blues
Galerija slika
