Mjesto: Orpheum Theater / Graz / Austrija
Datum koncerta: 24.04.2007
Broj posjetitelja: 800
Cijena ulaznice: 33.00€ (stajanje), 36.00€ (sjedenje)
Jebote! Dan prije ti Austrijanci, inače uvijek korektni, pošalju “da” (za akreditacije). Čovjek već stigne zaboraviti da je uopće slao neku molbu. A vraga, za masnih 36.00 € ovaj koncertić sigurno neće biti loš! Još scena s autom na servisu. Baš na dan koncerta trebao sam ga preuzeti. Hoće li biti gotov? U 17.00 zazvoni telefon! Da! U 17.30 preuzimam svoju dotrajalu “kantu”, u 19.30 smo već Peter i ja u Orpheumu. Sjedala. Njami, njami…. Publika zrelog izgleda, Orpheum nabijen do posljednjeg kutka. 800 ljudi! Al i ekipa izašli su na pozornicu u 20.30!
Otvaranje koncerta bilo je odrađeno u višem tempu. Električna gitara, naravno, u središtu. Još prije koncerta jako mi je odlanulo, jer isprva nisam bio posve siguran hoće li AL Di Meola svirati posve sam ili će na pozornici imati svoj bend. Svakako me pogled na glazbeni arsenal koji se presijavao na pozornici (bubnjevi, činele, udaraljke,…) silno razveselio. Ovo će pucati! I pucalo je. Prvu skladbu bend je naravno trebao da se “ugodi” i uhvati pravu ravnotežu, odnosno zvučnu sliku koju grade klavijature, bas, bubnjevi, udaraljke i naravno Al Di Meola s gitarom. Al je trebao jako malo vremena da zagrije svoje supersonične prste. Već u drugoj skladbi bio je onaj AL najgoreg poznatog kalibra. Ekstremno brz, uvijek točan i uz ono što krasi ovog gitarista, tip je tako mekan u zvuku i hvatu da ti dok ga gledaš, sviranje gitare djeluje kao nešto sasvim jednostavno. Naravno, samo djeluje!
Postava: Al Di Meola (gitara), dugogodišnji Alov klavijaturist iz Argentine Mario Parmisano, zatim posve (još hrskavo) svjež član sastava (podrijetlom iz Puerto Rica) Tony Escapa (bubnjevi), jedan od najvjernijih Alovih saveznika, koji svira s njim već 20 godina, Gumbi Ortiz (udaraljke) i još jedan novajlija, koji je u grupu došao na preporuku Johna Patituccija, Mike Pope (bas), mljeli su da je zastajao dah. Momci su na turneji predstavljali Di Meolin novi album “Consequence Of Chaos” (2006).
Al je u prvom dijelu ponosno predstavio članove grupe. Posebno je istaknuo pridošlicu Tonyja, za kojeg je izričito naglasio da je to mladić koji u glazbu doista cijelo vrijeme donosi nešto svježe i da ima stvarno još puno toga pokazati svijetu.
Brzina je ključ. Tko želi parirati Alovoj brzini, mora biti jednako bezobrazno i bezobzirno brz, mekan i cijelo vrijeme nepogrešiv. Tako to ide u glazbenom biznisu. Samo najbolji prežive! I tome smo svjedočili. Družina glazbenih virtuoza bez premca! Prvi dio bend je odsvirao u sat i 15 minuta. Prve tri skladbe bile su za Ala na električnoj gitari, zatim je uslijedio veći dio prvog dijela koncerta s Alom na akustičnoj gitari, a završetak je opet bio elektrificiran. Uslijedila je stanka. Nevjerojatna stanka! Dobrih pola sata momci su si priuštili za pivo i sendviče. Skoro sam zaspao na stolcu od mučnog čekanja.
U 22:15 stvar se napokon lijepo nastavila. Na trenutke pravi bijesan juriš na sve te note, pa odjednom senzualan i mekan nastavak. Visoko na valovima. Izvanredna kombinacija svega što traže perfekcionisti i razmaženi sluh! Tu je faktor iznenađenja i nepredvidljivosti bio uključen cijelo vrijeme. To je uvijek onaj poznati čar fuzije kojem se ne možeš othrvati. Naravno, Al je cijelo vrijeme pod snažnim utjecajem latino ritmova, ali ta vražja perfekcija spajanja klasičnog s jazzom, začinjena latino folk elementima, po čemu je Al toliko priznat, opet je preuzela apsolutni primat nad svime. Tečno i suvereno, izvanredna komunikacija među glazbenicima! Za dodatak Al nije ostavio ravnodušnima štovatelje svoje znamenite ploče “Elegant Gypsy” (1977) i grupa je napala dvoranu riffovskom Race With Devil On Spanish Highway. Jedan od vrhunaca i dvorana je stajala na nogama!
U Ljubljani u prosincu 1994. bio sam pošteno razočaran, jer je koncert trajao jedva sat, dobar sat. Tada Di Meola u Tivoliju uopće nije držao kontakt s publikom. Tada sam rekao da tog glazbenika više ne želim vidjeti na koncertima. I zarečenog kruha se najviše pojede. Dobro da jesam. Ovaj put doživio sam posve drukčije iskustvo. Di Meola je cijelo vrijeme držao publiku na nogama, ne samo divljim soliranjem i manifestacijom svog unikatnog glazbenog ja, nego i obijesnim humorom kojim je povezivao ovaj šou u Grazu. Ovaj put sam s dodatkom izmjerio dva sata i 5 minuta! Pošteno! Uigranost besprijekorna, snaga, udarnost i ta brzina, brzina i samo brzina na punu snagu. Al Di Meola, posebnjak bez premca, koji je trebao u studenom prošle godine nastupiti u Ljubljani, no turneja je pomaknuta na ovogodišnje proljeće, pa zašto ga nisu ponovno pozvali u Sloveniju? Puna dvorana MediaPark u Ljubljani ne bi nam pobjegla, možda bismo čak napunili Križanke. Ništa zato, dok u Grazu stoji Oprheum – ljepotica od dvorane! A ako ga posjeti još i majstor majstora gitarske vještine Al Di Meola, takav posjet postaje nužna obveza!
