Mjesto: Cvetličarna, Ljubljana
Datum koncerta: 17.10.2007
Broj posjetitelja: 1300
Cijena karte: 18,00€
Vlatko Stefanovski očito jako voli Sloveniju. U nas dolazi prilično često. Ove je godine kod nas već drugi put. Nakon svoje tradicionalne postaje Lent, ovaj se put javio u Cvetličarni, gdje ga je dočekalo mnoštvo mladih i starijih ljubitelja njegove glazbe i njegovih vještina na električnoj lutnji.
Na mjestu događanja gurali smo se u publici kao sardine u konzervi, čovjek je jedva gdje mogao staviti nogu jer je koncert bio rasprodan. Isto tako su ljudi neprestano šetali amo-tamo kako bi se tijekom koncerta mogli nadisati pet minuta “svježeg” zraka. No zbog novog zakona o zabrani pušenja zrak u samoj dvorani bio je dosta čišći. Možda sam imao sreće da nisam stajao baš uz nekog prepotentnog smrdljivca, ali o zloglasnom “goremu mirisu nego prije” nije bilo ni traga ni glasa.
Nakon pola sata kašnjenja veliki se Vlatko s dvojicom drugova ipak pojavio na pozornici i veselica je mogla početi. Prije početka koncerta Stefanovski se poklonio preminulom makedonskom “heroju” Tošetu Proeskom i tako na “najljepši” mogući način započeo koncert i odao počast glazbeniku istog kova.
Trio je odmah pokazao kakav će koncert biti. Usmjerenje je uglavnom bilo na brzo micanje prstiju po gitari. Stefanovski je u nekim solažama dokazao da je jednako veliki majstor kao poneki slavniji američki brzoprsti (Steve Vai, Joe Satriani, John Petrucci,…), a ni njegova dva drugara nisu mnogo zaostajala. Basist i bubnjar posebno su se istaknuli u svojim solo nastupima (svaki je imao par minuta pozornicu samo za sebe). S obzirom na to da je Stefanovski cijelu večer tako divljao na gitari, nije bilo toliko iznenađujuće da je njegov solo nastup bio nešto slabiji od kolega. Vjerojatno je već bio pomalo iscrpljen. Većinom je trio svirao instrumentale, u kojima je bilo puno balkanskih folk motiva, tu i tamo bi Stefanovski stao i pred mikrofon i otpjevao poneku od svojih najpoznatijih pop skladbi (među ostalima i “Kao Kakao”). Izmjenjivanje brzih gitarskih ubačaja i sporijih dijelova funkcioniralo je besprijekorno, slično je bilo i s prebacivanjem s instrumentalnih skladbi na otpjevane pjesme. Cijeli je koncert bio izveden vrlo tečno, nije bilo nikakvih tehničkih problema ni uočljivih lapsusa kod samih glavnih aktera.
Stefanovski je nedvojbeno dokazao da je riječ o vrhunskom gitaristu koji se može nositi s najvećima u tom poslu. Da su ga čuli Joe Satriani i Steve Vai, rado bi ga pozvali u svoj G3. Stefanovski se tehnički s godinama samo poboljšao i usprkos već prilično zrelim godinama njegovi potezi na gitari sve su prije nego zakržljali. Osobno sam bio pomalo razočaran što nije svirao više u jazz-rock stilu, kako su me obavijestili da hoće, ali nije on kriv za moje hirove. Jednostavno sam preraštao ovakvo natezanje i besciljno improviziranje (joj, kako sam pokroviteljski). Prvih pola sata koncerta dosta sam uživao jer me glazba podsjetila na vremena kad sam još slušao takve stvari, ali brzo mi je to pretjerano dokazivanje počelo ići na živce.
Bez obzira na to što gospodin Stefanovski nije zadovoljio sve moje zahtjevne gurmanske apetite, pokazao se kao veliki glazbenik i izvrstan gitarist. Odabrao je repertoar iz svih razdoblja svoje opsežne karijere, od Leb i Sol, solo, do svih mogućih suradnji. Čovjek ima tako bogatu i raznoliku diskografiju da bi bilo teško ugoditi svima, ali potrudio se i priredio vrhunski nastup. Možemo se samo nadati da će se još koji put vratiti u našu domovinu i počastiti nas svojim vragolijama.
Galerija slika
