Autor: Peter Podbrežnik
Mjesto: Zdraviliški park / Bled / Slovenija
Datum koncerta: 15.08.2008
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: 0
Subotnja večer u sklopu već gotovo tradicionalnog međunarodnog Okarina etno festivala na Bledu, koji svake godine dovede brojne talentirane glazbenike iz svih krajeva svijeta, bila je posebno privlačna jer je nastupio vrlo zanimljiv engleski folk rock sastav Rainbow Chasers, prava poslastica za uši i oči svih ljubitelja tradicionalnih keltskih i anglosaksonskih akustičnih melodija. Njihov središnji član Ashley Hutchings živa je glazbena legenda i vjerojatno najcjenjeniji basist britanske folk rock scene, najpoznatiji kao osnivač nekih od najvažnijih britanskih folk rock sastava poput Fairport Convention, Steeleye Span i Albion Band. Ukratko, nešto kao što je John Mayall za blues rock. Gospodin Hutchings nije cijenjen samo kao otac britanske folk rock scene, nego i kao autor brojnih pjesama, pjesnik i glazbeni direktor engleskog Narodnog kazališta.
Rainbow Chasers posljednji je od njegovih sastava s kojim isprobava spajanje tradicionalne britanske folk glazbe i nekih modernijih glazbenih elemenata. U njemu je okupio troje mladih i iznimno talentiranih glazbenika koji se još uvijek afirmiraju na glazbenoj sceni. Žensku dvojku čine Jo Hamilton na violi, akustičnoj gitari i vokalu te Ruth Angell na violini i vokalu. Obje dolaze iz Ashleyjeva prethodnog sastava Albion Band, dok je akustični gitarist/pjevač Joe Topping svjež član koji je nedavno zamijenio osnivača Marka Hutchingsa. Joe je tijekom nastupa pokazao da vlada i električnom mandolinom te bouzoukijem. Sva četvorica članova sastava nisu samo vrhunski instrumentalisti, nego i izvrsni pjevači te tijekom nastupa više puta izvedu višeglasja.
Unatoč prvotno neobećavajućem pogledu ispod pozornice, prije početka nastupa, koji je usput bio besplatan, u bledskom Zdraviliškom parku na kraju se okupio lijep broj posjetitelja, među njima i mnogo engleskih turista te nezanemariv udio mladih. Rainbow Chasers su tijekom nastupa odsvirali brojne akustično usmjerene i umirene folk rock skladbe nježnih i zaraznih keltskih melodija, nekoliko instrumentala, izveli jedan a capella nastup te odsvirali i nekoliko živahnijih stvari koje su ponovno zagrijale sve one koji su se prepustili ugodnoj zanesenosti. Nastup su otvorili poskočnom skladbom koja ih, prema njihovim riječima, navodno uvijek podsjeti na rodne brdovite krajeve na sjeveru Engleske, koji se naravno ne mogu mjeriti s našim brdima.
Gospodin Hutchings nije samo izvrstan folk rock basist i pjevač, nego u svom glazbenom izričaju nadilazi granice uobičajene engleske folk rock glazbe i isprobava i neke glazbene elemente iz drugih krajeva svijeta. Tako je njegov sastav odsvirao i skladbu “The First Europeans”, skladbu usmjerenu na violinu i violu, koja se napaja tradicijom romske, odnosno u ovom slučaju bolje rečeno – ciganske (ta riječ ovdje naravno nikako nije mišljena u negativnom kontekstu) glazbe, a koji su, prema Ashleyjevim riječima, svojim neprestanim selidbama iz jednog mjesta u drugo na neki način prvi moderni Europljani, za koje su danas karakteristične česte selidbe ili putovanja. Među odličnim izvedbama najviše je oduševila izuzetna harmonija među članovima sastava, kojom su međusobno izmjenjivali vokalne dionice, te stvaranje raznolikih akustično začinjenih melodija, kako onih romantičnih tako i onih više plesno poskočnih.
Ashley tijekom nastupa cijelo vrijeme, poput kakvog brižnog oca, budno bdije nad objema djevojkama i mladićem te ih katkad kakvom živahnom gestom još potakne na zagriženiji pristup. U jednom poskočnijem dijelu nastupa gospodin Hutchings je čak pozvao publiku na ples ispred pozornice. Na njegov poziv ohrabrili su se samo razigrano poskočni organizator festivala i voditelj nastupa Leo Ličof te dva vidljivo pripita tinejdžera koja su pokazala nešto “vještina” što im je ostalo s maturalne zabave. Usput su zbog zvona crkvenih zvona, koja im, prema njihovim riječima, smetaju većinom nježnoj glazbi koju sviraju, priuštili kraću stanku u kojoj je gospodin Hutchings osobno prodavao i potpisivao oba albuma koja je njegov sastav dosad izdao. Jedina negativna opaska odnosi se samo na činjenicu da su za kraj, možda i za razne zakašnjele, još jednom odsvirali onu razigranu skladbu kojom su otvorili nastup, jer im se ona toliko sviđa zato što ih uvijek podsjeti na rodne “brdovite” krajeve, dok sam uvjeren da imaju na raspolaganju još izobilje drugih skladbi.
Naravno, došli su odsvirati i obvezni dodatak, koji je ponovno razgrijao publiku sve do zadnjih redova, a vjerojatno bi odsvirali još koju skladbu više da večernja hladnoća nije počela pošteno pritiskati. Gospodin Hutchings je još najavio da se nada kako će se što prije moći opet javiti u naše krajeve, gdje im se jako sviđa, posebno Bled sa svojim idiličnim jezerom i brdima, koji uvijek probude njegovu pjesničku i skladateljsku inspiraciju. Čarobna večer iskonskog engleskog folk rocka u izvedbi njegova praoca i njegove mlade družine, koja je svojim nostalgičnim i melankoličnim melodijama posebno oduševila sve romantične dušice, unatoč sve oštrijoj večernjoj studeni nekako je prebrzo prošla. Ambiciozni organizator festivala Leo Ličof, kojemu sva čast za odličnu organizaciju i dobro vođenje nastupa, već obećava da namjerava iduće godine (nakon 12 godina od njihova posljednjeg nastupa kod nas) ponovno dovesti nikoga drugog nego legendarne Fairport Convention.
Galerija slika
