La Famiglia Superstar – obitelj zvijezda, poznata prije svega po tome da je svirala još s več
Mjesto: Bluesiana Rock Cafe / Velden am Woerthersee / Austrija
Datum koncerta: 03.10.2008
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 28,00€
Ime La Famiglia Superstar ljubiteljima glazbe ionako ne znači puno, ali ako se samo načas zaustavimo na članovima sastava, shvatit ćemo da ga čine ljudi s nadasve zavidnim i uzbudljivim životopisima. Basist Marco Mendoza svoje je usluge nudio legendama poput Whitesnake, Thin Lizzy, Blue murder, Teda Nugenta, Dereka Sherminiana i Georgea Lyncha, frontmen Terry Ilous pjevao je za hard rockere XYZ, gitarist Steve Saluto pratio je Jeffa Berlina i Buddyja Milesa, a bubnjar Atma Anur brinuo se za ritam u Kotznu i Vicious Rumours. Iako se s obzirom na raznolikost podrijetla glazbenika, koji dolaze iz svih krajeva svijeta (Mendoza živi u Kaliforniji, Saluto u Italiji, a Anur trenutno u Poljskoj), čini da je riječ samo o kratkoročnom projektu iza kojeg stoje prije svega trenutne financijske potrebe, La Famiglia Superstar nas je iznenadila najprije viješću da snima album, a zatim i odličnim koncertom.
Bluesiana te večeri doduše nije bila puna, ali to nikako nije pokvarilo atmosferu, dapače, djelovalo je kao da su nas ti velikani nedavne prošlosti posjetili u našoj dnevnoj sobi. Naravno, glavna atrakcija bio je Marco Mendoza, širokopleći tamnokosi tip neobično tankih nogu, koji je uz sviranje basa otpjevao i nekoliko pjesama te zajedno s minijaturnim Terryjem Ilousom uspješno zagrijavao publiku. Uz sveopću virtuoznost, Mendozi treba zavidjeti i na tome što je ovog ljeta na festivalu Rocklahoma imao priliku svirati s eminencijom Georgeom Lynchom, nakon što je njegov sastav među nastupajućima popunio prazninu nastalu nakon još jednog neuspjelog pokušaja oživljavanja Dokkena. Steve Saluto, koji je imageom pomalo podsjećao na Michaela Schenkera, impresionirao je svojom tehnikom i izblijedjelim Fenderom na koji je nataknuo posve novi “ljevoruki” vrat, a Atma Anur potpuno je opravdao svoj nadimak “Jimi Hendrix bubnjeva”, koji mu je prije nekoliko godina nadjenuo Neal Schon.
Šarolika družina krenula je sa svojim skladbama, a negdje oko sredine nastupa neizmjerno nas je razveselila klasikom Here I Go Again (Whitesnake), koja je i bez klavijatura zvučala iznenađujuće pjevno i svježe. Nedostatak autorskog materijala uspješno su nadoknadili i raznim obradama XYZ, poput Inside Out i What Keeps Me Loving You, te improvizacijama, egzibicijama i drugim više-manje prikladnim ludorijama (vidi fotografije), koje su dodatno začinile događanje. Od obrada vrijedi spomenuti i Higher Ground (original je Stevieja Wondera, poznata je i izvedba Red Hot Chilli Peppers) te Blackbird (The Beatles), koji smo dobili na bisu nakon frenetičnog pljeska na kraju nastupa.
La Famiglia Superstar tako je priredila odličnu zabavu i publiku zagrijala i glazbom i pikantnim dosjetkama te dijalozima kojima su članovi s pozornice nagovarali žensku polovicu publike i tvrdili da su samci jer su, eto, vjenčane samo njihove žene. Stvarnost u prilično praznom i skučenom backstageu bila je posve drukčija. Nakon obavljenog “šihta” Terry je odigrao partiju kuglanja (Bluesiana gostujućim glazbenicima uz ostale pogodnosti nudi i spomenutu razonodu), Steve se upleo u razgovor s jednim od glam orijentiranih “lokalnih matadora”, a ekipa Rocklinea zapalila je raspravu s bubnjarom, od kojeg smo saznali nekoliko podataka koji su sve prije nego zavidni o životu putujućeg glazbenika srednjih godina. A žena ni od korova.
La Famiglia SuperStar (približna) set lista:
1. Can You Tell Me
2. Got To Believe
3. I Miss You
4. Higher Ground
5. Another Rain
6. Here I Go Again
7. Never To Late
8. Come Around
9. Inside Out
—dodatak—
10. What Keeps Me Loving You
11. Blackbird
Galerija slika
