Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Magnum
Izdavač: Polydor Records
Izlazak: 1988
Ocjena: 5/5
“Wings Of Heaven” predstavlja još jedno zlatno poglavlje u priči melodično rockerskih uglednika Magnum. Njime su stvorili jedan od svojih najsjajnijih dragulja i album koji u AOR analima i danas s pravom zauzima vrlo visoku poziciju. “Wings Of Heaven” nastavio je niz odličnih albuma i stilsko usmjerenje izvrsnog prethodnika “Vigilante” (1986). Grupa je na njemu doslovno do savršenstva izbrusila svoj profinjeni osjećaj za stvaranje i spajanje prvoklasnih melodičnih aranžmana, višedijelnih instrumentalnih harmonija i himničnih refrena. Istodobno je to bio njihov najveći komercijalni uspjeh i u tom se pogledu smatra jednim od najcjenjenijih britanskih melodično rockerskih albuma iz druge polovice 80-ih.
Tony Clarkin, gitarist i idejni poglavar grupe, odlično je iskoristio svoj veliki kreativni zanos i napisao neke od najboljih stvari u njihovoj povijesti. Uspjelo mu je izvrsno spojiti art rockerske zvučne elemente njihovih ranih albuma s radijski prihvatljivim elementima dvaju prethodnih albuma. “Wings Of Heaven” pun je njegovih domišljatih, karakterističnih rifova koji svojom oštrinom Magnum često odnesu posve blizu hard rockerskih voda. I ovaj put u tekstovima nije štedio svoje društvenokritične i pacifističke poglede na svijet, a nisu ga napustile ni povremene fantazijske metafore, koje u njihovoj glazbi nikad nisu nestale, iako legende i fantazijski svjetovi u AOR-u nikad nisu bili popularni.
Ako je Clarkin uvijek bio mozak i kralježnica grupe, legendarni pjevač Bob Catley svojim bi emocionalnim izvedbama zasigurno zaslužio naziv njihova srca. Teško je izdvojiti najbolje trenutke u njegovoj veličanstvenoj karijeri, ali “Wings Of Heaven” kao cjelina nedvojbeno predstavlja jedan od onih najboljih. Ključan faktor za melodične i sočne teksture sintisajzera, koji su produkcijski tu cijelo vrijeme u odgovarajućoj ravnoteži s gitarom, bio je klavijaturist Mark Stanway, tip koji je usprkos svom nekompleksnom stilu bio sposoban za brojna iznenađenja. Mickey Barker je svojim dinamičnim načinom bubnjanja dokazivao zašto se od svih njihovih bubnjara zadržao najduže, dok su Loweove bas dionice, usprkos nespektakularnosti, osiguravale solidnu podlogu. Produkcija je i ovaj put bila izvrsna. Nakon što Roger Taylor (Queen) i Dave Richards zbog drugih obveza ovaj put nisu bili dostupni, na pomoć je priskočio Albert Boekholt i obavio posao vrijedan zlata. Razlika u produkciji u usporedbi s “Vigilante” očita je, jer klavijature tu kroz album više nisu u prvom planu u odnosu na gitaru, nego zauzimaju ravnopravan položaj.
Album otvara Magnum klasik i veliki hit singl “Days Of No Trust”, koji odmah ponudi sve najbolje karakteristike njihova zaštitnog znaka prvoklasnog AOR-a. Snažne melodične harmonije i himnični refren izvanredno su provučeni kroz profinjene linije sintisajzera, sočne rifove i odlučne bubnjarske prijelaze. Izvrsni i znatno dramatičniji “Wild Swan” istodobno pokazuje i njihove kompleksnije, art rockerske korijene. U prvom planu su udaran gitarski rifing, nagli prijelazi motiva i mnogo prostora za suptilne ubacivanje na klavijaturama, dok Catley cijelo vrijeme pruža izuzetno doživljen vokalni nastup. Ne treba zanemariti ni obje romantične AOR poslastice, hit singlove “Start Talking Love” i “It Must Be Love”. Obje krase izuzetno zarazni melodični refreni te tekstovi o ljubavnim peripetijama koji žensku perspektivu događaja cijelo vrijeme postavljaju ravnopravno s muškom. Nije iznenađenje da su se Magnum u svojim ljubavnim tekstovima oduvijek izbjegavali tada uobičajenih glam metal macho klišeja i čestih pretjerivanja u vezi s neproživljenim seksualnim fantazijama.
“One Step Away” je odlična mješavina ranih, art rockerskih i kasnijih, u AOR usmjerenih Magnum, u kojoj su u pravoj harmoniji kompleksnost i izravnost. Tu je i primjereno mistični tekst i vrlo dobra Catleyeva interpretacija istoga. “Different Worlds” bi se po samoj strukturi moglo proglasiti manje dramatičnim nasljednikom klasika “How Far Jerusalem”, a prati ga i društveno osviješten tekst o socijalnim problemima našeg svijeta. “Pray For The Day” je još jedan izvrstan, epski AOR budilnik, u kojem možemo diviti se izvanrednom načinu na koji prelaze između pojedinih, mirnijih i udarnijih motiva. Suzvučje gitarskih harmonija i grandioznih pasaža sintisajzera ponovno je za prste polizati, dok Catleyev vokal sve zajedno odnese na vrh Parnasa. Završni, više nego 10-minutni ep “Don’t Wake The Lion (Too Old To Die Young)” još je jedna izvrsna mješavina art rockerske prošlosti s brojnim operetnim elementima i akustičnim zahvatima uz arena rockersku dramatiku i konstantno mijenjanje atmosfera.
Nije iznenađenje da se “Wings Of Heaven” često spominje odmah iza “On A Storyteller’s Night” (1985) kao njihov najbolji album i da su Magnum njime (doduše na kratko) postali jedni od glavnih zvijezda popularne glazbene scene iz druge polovice 80-ih. U vrijeme njegova izlaska doista su bili na vrhuncu svojih kreativnih i komercijalnih snaga te su za šalu punili koncertne arene diljem svijeta. Dalje se jednostavno više nije moglo, pa je put odavde polako vodio prema dolje, ali bez ikakvih padova i potresa. Magnum su i dalje ostali respektabilna melodično/art rockerska sila, ali nikad više nisu uspjeli ponoviti kreativni zanos i komercijalni uspjeh svojih albuma iz 80-ih. Koliko je “Wings Of Heaven” važan album za grupu, dokazuje i to što su ga o dvadesetoj obljetnici izlaska, na koncertnoj turneji posvećenoj tom događaju, izvodili u cijelosti, a uslijedio je i koncertni album “Wings Of Heaven Live”.
Postava
Bob Catley – vokal
Tony Clarkin – gitara
Wally Lowe – bas-gitara
Mark Stanway – klavijature
Mickey Barker – bubnjevi
Produkcija
Albert Boekholt
Popis skladbi
1. Days Of No Trust (5:23)
2. Wild Swan (6:15)
3. Start Talking Love (3:36)
4. One Step Away (4:39)
5. It Must Have Been Love (5:16)
6. Different Worlds (4:39)
7. Pray For The Day (3:45)
8. Don’t Wake The Lion (10:34)
Trajanje albuma: 44:07
