Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 27.12.2008
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 6€
Ah, tradicija… Ona je posebno snažna u ovo blagdansko vrijeme, kad se obitelji mašu za stolovima punima božićnih đakonija, mase uz Ljubljanicu ulijevaju u sebe kuhano vino, a prijestolnica se sjaji u kičasto okićenim ulicama koje simboliziraju kvazi svemirska tijela i planete, no svi znamo da se iza njih kriju samo pokvarene misli nekog golobradog, buckastog umjetnika, koji usput budi rečeno pomalo podsjeća na još jednog božićnog debeljka. Ho ho ho, uvod je gotov, a mi metalci smo ionako u duši tradicionalisti, pa je za još jednu ugodnu tradiciju pobrinuo lokalni Iron Maiden “tribjutaši” Iron Median, koji su drugi put zaredom u istom blagdanskom ozračju nastupili u Orto baru.
Gornji kat se već prije deset lijepo napunio, a u deset, kad su na pozornicu stupili slovenski Iron Maiden veleposlanici, stotinjak glava velika masa jednoglasno je izrecitirala one poznate zlokobne biblijske stihove iz uvoda klasika The Number of the Beast, a Orto je zajedno s dečkima na pozornici eksplodirao. Iron Median su bili odlično raspoloženi, a tome je najviše pridonijela fantastična publika, koja je sa Sergejem zajedno projurila kroz dobar sat i pol heavy metal himni. Bend je više-manje uigrano jurišao kroz klasike Aces High, The Trooper, Flight of Icarus, Can I Play With Madness, Run to the Hills, Wrathchild, Fear of the Dark, Wasted Years, Iron Maiden i The Evil That Men Do, a dobro ozvučenje je “pomoglo” i tome da se nekoliko puta čula poneka površnije odsvirana dionica, češće su se tresle gitare, ponajviše u fenomenalnim tercnim dijelovima, a nekoliko solaža bilo je u maniri Janicka Gersa odsvirano i malo po svoje. Mediane je ovaj put spašavao fantastični Sergej Škofljanec, koji je zaista odlično otpjevao baš sve komade, a šalabahterima si je pomogao samo kod, očito svježe naučene, Heaven Can Wait. Blistala je i komunikacija s publikom, a večer u društvu Iron Median prošla je prebrzo. Najveća kritika i ovaj put nažalost ide na račun prosječnog izbora komada. Većinu setliste činile su već puno puta čuvene klasike, koje su uglavnom i stalnice turneja Iron Maiden, a veća odstupanja bili su samo komadi The Clairvoyant, Moonchild, Deja Vu, prije spomenuti Heaven Can Wait i iznenađenje bisa, odlični uvodni komad albuma Brave New World, The Wicker Man. Zaista ne bi bilo loše čuti još poneki biser s albuma Killers pa Somewhere in Time, Seventh Son of a Seventh Son i Fear of the Dark, No Prayer For the Dying te Blaze era nažalost su posve zanemareni.
No bez obzira na (manju) kritiku, Iron Median su svoju večer odradili odlično i jako se nadam da će se tradicija decembarskog Maiden divljanja u Ortu nastaviti, samo bi raznovrsnija setlista bila dobrodošla, a ne ovoliko ponavljanje komada. Ipak, u gradu u kojem nema Maidenâ, još uvijek su tu Iron Median!
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
