Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Dvorana Stereo / Rijeka / Hrvatska
Datum koncerta: 27.12.2008
Broj posjetitelja: 600
Cijena karte: 40,00HKR
Nakon vruće koncertne noći s Iron Maidenom (Iron Maiden “tribute to” bendom iz Mađarske), u Rijeci je uslijedio još jedan koncert u čast metalskih giganata Metallice. Hrvatsku je prije nekoliko godina zahvatila neukrotiva “tribute to” groznica, koja se dodobra proširila državicom pa tamo redovito možeš pratiti vrlo kvalitetne imitacije svih većih i važnijih izvođača, od AC/DC-ja do Depeche Mode ili Queen, a njihovi su koncerti redom jako dobro posjećeni.
Imitatori Metallice zvani jednostavno Metallica Real Tribute kvartet su koji čine: Lale (a ka James Hetfield), Filip (a ka Kirk Hammet), Vihor (a ka Robert Trujillo) i Milan Jejina – Jegy (a ka Lars Ulrich). Potonji se općenito može pohvaliti zavidnijim pedigreom jer je prije toga nastupao na pozornici s Paulom Di’Annom (ex-Iron Maiden) i Maxom Cavalerom (Soulfly, ex-Sepultura).
Kako se i očekivalo, dvorana Stereo bila je punija nego dan prije, kad su nastupili Iron Maiden. To bi se moglo pripisati većem broju čimbenika. Metallica je popularniji bend među mladima, Metallica Real Tribute su Hrvati, a ovo je njihov prvi nastup u Rijeci.
Opet je cijela stvar krenula dobrano iza jedanaest navečer. Temperatura je skočila u tren kad se začuo snimljeni uvod, uz koji je svijet naćulio uši, stisnuo se pod pozornicu i hitro eksplodirao zajedno s bendom na pozornici u Whiplash. Očekivani paklenski marš postavljen odmah na početak predstavio je bend na pozornici, koji je ne samo odjećom i scenskim nastupom, nego i samim fizičkim izgledom pojedinaca letimično podsjećao na originalne članove postave Metallice. Bend je u tren oka istaknuo izuzetno važan element koji zvuk Metallice među brojnim bendovima postavlja na višu kvalitativnu razinu, a to je prepoznatljivost na distanci. Ritam sekcija! Bubnjevi su imali odličan zvuk, živahan, voluminozan zvuk. Općenito se “snare bubanj” isticao izuzetno dubokom, metalnom jekom, koja je osobito u prijelaznim dijelovima djelovala kao odlično punilo i pomogla oblikovati rušilačku atmosferu na pozornici.
Vokal dostojno oblikovan i izrađen za lov na Hetfieldove smjernice. Bijesan, oštar i otrovom nabijen! Uspješno je pogođeno karakteristično odsječeno završavanje stihova, pogled ispod čela, uvijek mrk, ako ne i bijesan i optužujući!
Dečki su u repertoar naravno uključili skladbe zlatnog razdoblja Metallice, dakle zaključno s pločom “Black Album”. U općenito uigran repertoar uvukli su se i neki nedostaci, koji su se isticali osobito u akustičnim dijelovima skladbi poput One i Sanatarium, gdje je zvuk djelovao previše “pločasto”, bez naglašene dimenzije “žmohta”. Također je bila zanimljiva opaska da je pjevaču najmanje odgovaralo pjevanje najnižih čistih Hetfieldovih linija, dok je najteže dijelove, koji traže izuzetnu agresiju, oštrinu i snagu, otpjevao na traženoj visokoj razini.
Nevjerojatna je bila suradnja publike tijekom koncerta. Ljudi su se prepuštali divljem, uživljenom mahanju glavama pod pozornicom, nekoliko puta je cijela stvar završila i općim ispadom u “mosh pit”, a ja sam se radije odmaknuo na distancu kako bih prošao bez ogrebotine. Za razliku od koncerta prethodnog dana, ovaj je put trajao sat i tri četvrt, dakle skoro pola sata kraće. Vrlo samouvjereno i autoritativno vođenje vokalista/gitarista Lale-a, koji je scenskim karizmom s lakoćom preusmjeravao pozornost na pozornicu i stjecao poslušnost svijeta, jedan je od vrlo važnih čimbenika koji mogu (naravno uz kvalitativni rast) doprinijeti rastu popularnosti ovog “cover” benda u budućnosti. Tercne harmonije izrađene, lijepo i ispravno udvostručene, iako su u trenucima djelovale u zvuku pomalo tiho, a inače je bend u rifovima uigrano i spretno prkosio thrashiranom divljanju preko zadane minutaže. Razina atmosfere koncerta osobito je skočila prema gore negdje kod kultne klasike One i tu udvostručeno vrelu razinu zadržala sve do kraja koncerta. Svakako nisu izostali svi veći hitovi (s izuzetkom Unforgiven) s albuma “Black Album”, koje su dečki sačuvali za drugu polovicu koncerta kako bi razbješnjeli ugođaj zadržali na visokoj razini. U načelu, dečki su se držali marljivog oponašanja originala, s izuzetkom ponarodjele Nothing Else Matters, gdje je Lale tukao cijele akorde u predrefrenima i dopustio si malo više improvizacije u pjevanju refrena. Dečki su na gitarama podijelili posao kako ga u studiju ili na pozornici izvode originalni Hetfield i Hammet. Vrućica u dvorani nije popuštala, a nevjerojatno je bilo promatrati kako je ljudima Metallica tijekom svih ovih godina ušla pod kožu i koliko im njihov glazbeni opus znači. Val općeg odobravanja publike bio je doista izniman.
Kad su dečki odsvirali svoj drugi dodatak i “naizgled” se oprostili s pozornice, organizator je napravio manju pogrešku jer je odmah nakon toga pustio glazbu u pozadini i upalio svjetla u dvorani. Na taj se način dvorana počela prazniti. No ipak, nakon nekoliko minuta članovi benda vraćaju se na pozornicu i za oproštaj odsviraju još paklenu Seek And Destroy u kojoj, kao za šalu, vraćaju publiku pod svoje okrilje.
Ovaj bend ne svira zajedno dugo u izvođenju Metallice, a ipak je na koncertu u Rijeci pokazao izniman potencijal za daljnju nadogradnju i brušenje repertoara Metallice, koji bi ih u budućnosti iznimno uspješno uveo u profesionalno perfekcionistički odnos i pristup! Lijepa stvar, dakle.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Whiplash 2. For Whom The Bell Tolls 3. Harvester Of Sorrow 4. Fade To Black 5. Battery 6. The Thing That Should Not Be 7. Sad But True 8. Fight Fire With Fire 9. One 10. Creeping Death 11. Sanatarium 12. Master Of Puppets 13. The Four Horsemen 14. Nothing Else Matters 15. Enter Sandman —dodatak 1.— 16. Wherever I May Roam 17. Blackened —dodatak 2.— 18. Seek And Destroy
Galerija slika
