Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Arena / Beograd / Srbija
Datum koncerta: 10.02.2009
Broj posjetitelja: 10
Cijena karte: 37,80€ 8tribuna) / 43,80€ (parter straga) / 56,80€ (parter sprijeda)
Počeo je posljednji, točnije treći dio turneje Iron Maiden pod nazivom “Somewhere Back In Time Tour 2008-2009”! Iron Maiden, koji su za većinu koncertnih termina ambicioznog nastavka ove turneje kao jedini europski termin odabrali svoj prvi nastup u njezinu okviru, a on nostalgično nosi ime Beograd, grad u kojem se Iron Maiden koncert trebao dogoditi već prošle godine, posvetili su ovu turneju isključivo izvedbi materijala koji je nastao i izišao na njihovim studijskim pločama u razdoblju od 1980. do 1988., uz uvijek obveznu “cvjetnu” Fear Of The Dark, koja jednostavno ne smije izostati iz repertoara željeznih djevica.
Muškarci kojima je EMŠO već prešao Abrahamove godine ponudili su i u Beogradu prepunu mjeru štropota, postavivši u tamošnjoj dvorani Arena pozornicu široku preko 20 metara i tešku oko 12 tona, s mnoštvom nezaboravne scenske ikonografije koja spaja oživljavanje pozornica zlatne ere sedamdesetih iz vremena turneja “World Slavery” i “Somewhere In Time”.
Da cijela stvar ne bi bila previše jednolična, Iron Maiden su za treći dio pripremili nekoliko promjena koje su se odnosile ponajprije na set listu i spomenutu scenografiju pozornice. Prije svega, s pozornice su maknuli Eddieja mumiju, koji je prešerno izletio na pozornicu iz poznatog “zlatnog” sarkofaga još na koncertu skupine u Splitu, 10.08.2008. (RockLine reportažu pročitaj OVDJE), bilo je i manje pirotehničkih efekata, a Eddie kiborg pojavio se samo tijekom izvedbe skladbe Iron Maiden. Set lista bila je prilagođena egzotici mjesta koja skupina ovaj put namjerava posjetiti. Te lokacije Maiden su u karijeri posjećivali vrlo rijetko, ako uopće. Primjerice, lokaciju na Floridi, gdje će se turneja skupine završiti 2.4.2009., nisu posjetili već zadnjih 13 godina. Što tu egzotika ima s cijelom stvari? S obzirom na to da su Iron Maiden dosad u mjestima trećeg dijela ove turneje bili rijetka pojava, eksponencijalno je s rijetkošću pojavljivanja u tim krajevima rastao i fanatizam njihovih vjernih sljedbenika. Zato je skupina u set listu vratila neke izrazite “best of” komade svoje karijere i pripremila pravu jurišnu “old school” set listu svoje zlatne klasične ere. Ona je tako objedinjavala neke bisere koji su se nakon dugo vremena opet našli na set listi, poput triju Powerslave klasika, Wasted Years iz “Somewhere In Time”, “Children Of The Damned” s Number Of The Beast i Phantom Of The Opera sa studijskog prvijenca. U set listu vraćena je čak i Wrathchild (“Killers”, 1981.), a prisutnost materijala sa Seventh Son Of A Seventh Son bila je svedena samo na razvikanu The Evil That Man Do. Za sve vas koji redovito pratite skupinu, bez sumnje manje zanimljiva set lista u odnosu na koncertnu 2008. godinu skupine Iron Maiden.
Neizbježna je postala pojava slatke prepelice Lauren Harris na koncertima Iron Maiden. Kći šefa skupine Iron Maiden nastupila je u 20.25 i sa svojom je postavom “mljela” prisutne do 21.00. Kvartet je otvorio repertoar UFO obradom Natural Thing, a ostatak set liste bio je namijenjen autorskom materijalu. Među taj materijal spadala je i predstavljanje posve nove skladbe Smoke And Mirrors, kao i materijal s prvijenca “Calm Before The Storm” sadržan u skladbama Steal Your Fire, Wishing On A Star, Waiting For Yesterday i Come On Over. Kao i uvijek, bilo je sve pod konac za zavidan zvuk i dobar osjećaj kvarteta na pozornici. Cura je priredila lijepu zabavu, koja nažalost djeluje naporno, jer njezino žanrovsko shvaćanje prljavog rock drivea, začinjenog punk akcentom, ne spada pred koncerte Iron Maiden. Zato je s gromoglasnim pljeskom bila dočekana samo dvaput. Kad je prisutnima u dvorani rekla: “Laku noć” i nakon što je već nije bilo na pozornici, to jest u trenutku kad su roadieji tijekom pripreme pozornice za željene djevice s vješalica u pozadini skinuli njezin golemi transparent. Nezahvalna uloga. No tko bi je odbio pred Iron Maiden, pogotovo ako to traži njezin tatica? Cijena koja bi izmjerila izbijanje svog negodovanja ogorčenih Iron Maiden sljedbenika ujedno je jednostavno neizmjerna. Izrađen, ali nekarizmatičan nastup, s glazbom koja ne ostavlja baš nikakav vrijedan spomena pečat i zato brzo potone u sivilo prosjeka i zaborav.
U 21.30 slika u dvorani bila je poprilično drukčija. Nakon što se odvrtjela UFO klasika Doctor Doctor i sama po sebi najavila početak nastupa legendarne “new wave of British heavy metal” skupine, a ujedno podsjetila odakle su Iron Maiden učili skladati najveće klasike, napetost u dvorani počela je skokovito rasti. Atmosfera je rasla stepenicu po stepenicu, pogotovo kad su ljudi počeli recitirati Churchillovo obraćanje dok su se na dva golema platna monitora vrtjeli inserti bitke za Britaniju. Dvorana je jednoglasno eruptirala u ekstremni “crescendo” nakon što je u pratnji pirotehnike gromko eksplodiralo iza uvodnog dijela Aces High. Tu su! Ugođeni malo niže i Bruce Dickinson bez problema prolazi kroz najviše dijelove skladbe. Svakako prepušta dijelove pretrefrena i refrena mnoštvu, čije se divljanje vrlo brzo pretvori u pravi rat ispod pozornice, i tako čovjek iskusno čuva snagu vokalnog dometa vlastitog glasa tijekom koncerta. Fantastičan je bio pogled kad su reflektori bijele svjetlosti obasjali parter i tribine. Cijela Arena bila je na nogama, s rukama u zraku, bučna koliko god je mogla.
Kao što je već uobičajeno, i ovaj je put Dickinson na početku bio malo pretih u zvučnoj slici. Ipak su ga vrlo brzo pojačali tijekom skladbe “odmaranja glasnica” Wrathchild. Rutina je nevjerojatna. Stvari jednostavno teku, Iron Maiden bi mogli svirati i zatvorenih očiju. Nakon prve tri skladbe Dickinson se prvi put razgovori i obeća da skupina za večeras ima pripremljeno nekoliko iznenađenja. Kad smo ugledali Adriana Smitha kako je navukao crvenu “custom” Jackson gitaru s dvostrukim vratom, bilo je jasno da će sljedeća skladba u atmosferi biti posebno valovita. Čist zvuk iz E-mola u G-dur i dalje u D…. naravno Children of the Damned, koja je uzplamtjela u izlaznom, najtragičnijem dijelu, naravno s Adrianom posvuda i njegovom poznatom “taping” solažom.
Približili smo se srednjem dijelu nastupa, koji je bio najjači i naravno izvedbeno nešto zahtjevniji. Otvorio ga je poznati mini ep studijskog prvijenca skupine naziva Phantom Of The Opera, koji je predstavljao prvi vrhunac večeri s iznimno uvježbanom uigranošću i odličnim pozorničkim zapovijedanjem Brucea Dickinsona. The Trooper je klasik kod kojeg Iron Maiden već cijelo desetljeće odlično oplemenjuju njegovu pozorničku izvedbu snažnom suradnjom sve trojice gitarista unutar trostrukih tercnih harmonija. Za Iron Maiden sladokusce najzanimljiviji dio koncerta zacijelo je bio niz majstorija Wasted Years, gdje smo opet mogli diviti se Adrianu Smithu u njegovoj melodičnoj perfekciji, koju je istaknuo kao vodeći gitarist od sve trojice unutar ove skladbe, a silna je bila i suradnja publike, koja se do krajnosti zagrijala već tijekom The Trooper. Slijedi vrhunac koncerta. Dickinson pita prisutne ima li večeras u publici netko tko voli poeziju, provocira dalje pitanjem o “srpskoj mornarici” i napokon otkriva zagonetku kad spomene riječ albatros. Tada netko baci lutku pečenog pilića, što spada u režiju pozorničkog teatra. Dickinson je podiže i primijeti: “I’m in love!” te je baci među bubnjeve McBrainu uz preporuku da si posluži ručak.
Kulisa se mijenja i nalazimo se na palubi broda nad kojim bdije uroku propasti, a Maiden jurišaju s poznatim epom Rhyme Of The Ancient Mariner, koji se nakon 23 godine opet našao na set listi. Već samo zbog ove skladbe isplatilo se uhvatiti Maiden na ovoj turneji. Dickinson odjeven u poderanu krpu. Posebno jeziv dio, gdje Maiden stoje do koljena u magli, ispao je još posebno intenzivno. Za njom još jedna velika klasika. Dickinson s perjanom maskom na glavi i Maiden upadaju u novu melodičnu heavy metal perfekciju poznatog vječnozelenog rifa skladbe Powerslave, koja zaključuje silovitu trojku repertoara. Atmosfera se nakon toga iznenađujuće smiri kad komprimirano vah-vahanje Davea Murraya zapocne hit nad hitovima Run to the Hills i morao sam zauzeti pošteni raskorak da bih se održao na svom mjestu. Ljudi su skrajnje poludjeli. Ova je skladba bila najava da se koncert bliži kraju regularnog dijela. Maiden su odlučili da će narod dotući i za njom je slijedila još obvezna Fear Of The Dark, koju je mnoštvo od 10.000 ljudi svladalo zatvorenih očiju. Zagonetke klasika koje su još slijedile postajale su sve lakše, a trivijalna među njima – Hallowed Be Thy Name – zaokružila je regularni dio prije završnog praska, kad pozornicu obujme jezici pirotehnike uz standardni dolazak Eddieja kiborga i topot skladbe Iron Maiden, koja donosi kraj nastupa.
Ispunjavanje “best of” obveza nastavljaju vječnozeleni The Number Of The Beast i The Evil That Man Do, uz obvezno Dickinsonovo hvatanje ravnoteže na rubu monitora, što je dokaz u kakvoj je top formi naš tek ispečeni pedesetogodišnjak. Možda je manje poželjan dio koncerta bio upravo njegov završetak s manje zanimljivom Sanctuary (iako je i dalje smisleno prenosila repertoar reizdanja snimke “Live After Death”, ovaj put na DVD-u 2007. godine), gdje je u prvi plan stupio Janick Gers, ponajprije u produljenom izlaznom završetku, kad je Dickinson, u ukupnoj mjeri sat i 45 minuta, još posljednji put digao na noge cijelu dvorani i prisutni su iscijedili iz sebe još posljednje atome neskrivenog Maiden fanatizma.
Nema se tu što filozofirati. Maiden održavaju izvanrednu formu, što je beogradski koncert opet potvrdio. Koncert je bio nabijen osjećajima prave Iron Maiden koncertne euforije. Nostalgičari su došli na svoje, a posebno svi oni koji su Iron Maiden prvi put susreli uživo s klasičnim repertoarom. Takvih će prilika, naime, biti sve manje. U jednoj od stanki Dickinson je spomenuo da je na obzoru nova studijska ploča Iron Maiden i da se dečki tom prilikom namjeravaju vratiti u posjet Beogradu. Naravno, nije bio eksplicitan kada će se taj novi posjet Beogradu dogoditi, no s obzirom na trenutni bioritam Iron Maiden, to bi moglo biti već jeseni sljedeće godine ili pak u ožujku/travnju 2011. Skupina je ponudila odličan zvuk i nastup bez greške. Kultnoj heavy metal figuri poput Iron Maiden, nakon prikazane veličine u Beogradu, smiješi se još lijepa žetva godina fantastičnih pozorničkih predstava i spektakularnih nastupa. Naravno sve dotle dok će dečki još osjećati da u tome uživaju i da je vrijeme još uvijek njihov saveznik.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
Transylvania (taped intro) 1.Churchill’s Speach (taped intro) 2.Aces High 3. Two Minutes To Midnight 4. Wrathchild 5.Children Of The Damned 6. Phantom Of The Opera 7. The Trooper 8. Wasted Years 9. Rhyme Of The Ancient Mariner 10. Powerslave 11.Run To The Hills 12.Fear Of The Dark 13.Hallowed Be Thy Name 14.Iron Maiden —dodatak— 15.The Number Of The Beast 16.The Evil That Man Do 17.Sanctuary
Galerija slika
