Datum izlaska: 01.07.1991
Izdavač: Threshold
Produkcija: Tony Visconti, Christopher Neil, Alan Tarney
Trajanje: 53:02
Žanr: progressive rock/pop rock
Ocjena: 5.5/10
S »Keys of the Kingdom« su progresivnorockovske legende The Moody Blues, koje su se u osamdesetima pretvorile u poprockovske miljenike takozvane MTV generacije, prvi put u dugoj i bogatoj karijeri u komercijalnom smislu pošteno omanule, jer nisu uspjele stvoriti nijedan veliki hit. Za takvu ulogu bila je predviđena uvodna skladba s albuma »Keys of the Kingdom«, »Say It with Love«, s pjevačem i gitaristom Justinom Haywardom na glavnom vokalu, ali je u komercijalnom smislu ostala daleko ispod očekivanja. Glazbeno su se Moodyji počeli polako i suzdržano vraćati u rockerskije vode, iako je većinu bubnjeva u domeni Graemea Edgea i dalje zamjenjivao ritam-mašina, tipična za osamdeseta.
Pozitivan pomak bio je povratak flaute Raya Thomasa, koji je na prethodnom uratku »Sur la Mer« (1988) bio potpuno odsutan, iako je i dalje bio službeni član sastava. Thomas se kao glavni pjevač i flautist istaknuo na skladbi »Celtic Sonant«, jednom od boljih trenutaka ovog inače krajnje prosječnog albuma, koji je bio daleko, daleko od onoga što su Moodyji stvarali u svojim najboljim danima, a i dalje je bio bliži pop rocku nego progresivnom rocku.
Loš je potez zasigurno bio otpuštanje dugogodišnjeg klavijaturista Patricka Moraza (ex-Yes), s kojim su se kasnije čak i sudili te ga maknuli sa svih zajedničkih fotografija na kasnijim reizdanjima starih albuma The Moody Blues. Moraz je kao vanjski suradnik svirao samo na tri skladbe s »Keys of the Kingdom«, a ostale klavijature i orkestralne aranžmane odsvirali su razni povremeni glazbenici. Nakon Morazova odlaska Moodyji više nikada nisu imali službenog klavijaturista, nego su unajmljivali samo povremene klavijaturiste, što se kasnije pokazalo jednim od većih nedostataka njihova novog zvuka.
O sadržaju preostalih, strukturno uglavnom sličnih, skladbi na »Keys of the Kingdom« nema puno za reći, jer na njima prevladava aranžmanski uglavnom prilično jednostavan melodični rock s povremenom simfonijskom pozadinom i sintetičkim ritmovima, dok se na glavnim vokalima na pojedinim skladbama tradicionalno izmjenjuju oba vodeća glasa, to jest Hayward i pjevač/basist John Lodge. Potonji je uglavnom aktivan na sadržajno praznim, ljubavnim AOR baladama poput »Lean On Me (Tonight)« i »Shadows on the Wall«. Istodobno prevladavaju spori ritmovi, kao na uspavanci »Is This Heaven«. Povremeno se nađe i poneka tragikomična anomalija, poput disko/pop rock hibrida »Say What You Mean (Parts I&II)«, koji je toliko anakron da ispadne čak i zabavno.
»Keys of the Kingdom« spada među one ‘kasne’ albume The Moody Blues koji su gotovo potpuno nezanimljivi ljubiteljima progresivnog rocka i sadrže tek rijetke trenutke u kojima zasja stara ambijentalna magija, karakteristična za nekoć jednu od najinovativnijih rock grupa. Sveopću prosječnost i anemičnost albuma »Keys of the Kingdom« nije spasila ni dobra koprodukcija slavnog Tonyja Viscontija, koji je posljednji put surađivao s legendarnim engleskim sastavom kojem je počelo kronično nedostajati svježih ideja. Nažalost, stvari se u devedesetima, što se tiče studijskih uradaka, za Moodyje nisu poboljšale, jer je »Strange Times« (1999) bio još dosadniji uradak od »Keys of the Kingdom«.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Say It With Love (3:55)
2. Bless The Wings (That Bring You Back) (5:10)
3. Is This Heaven? (4:04)
4. Say What You Mean Pt. 1 & 2 (5:37)
5. Lean On Me (Tonight) (4:56)
6. 5. Hope And Pray (5:03)
7. 6. Shadows On The Wall (5:06)
8. 7. Once Is Enough (4:02)
9. 8. Celtic Sonet (5:00)
10. 9. Magic (5:12)
11. Never Blame The Rainbows For The Rain (4:57)
The Moody Blues:
Justin Hayward – vokal, gitara
John Lodge – vokal, bas-gitara
Ray Thomas – vokal, flauta
Graeme Edge – bubnjevi, udaraljke
Gostujući glazbenici:
Patrick Moraz – klavijature na “Say What You Mean”, “Celtic Sonant” i “Magic”
Bias Boshell – klavijature, ritam-mašina
Paul Bliss – klavijature, ritam-mašina
Nigel Hitchcock – alt saksofon
Jamie Talbot – tenor saksofon
Pete Beachill – trombon
Guy Barker – truba
Andy Duncan – bubnjevi na “Is This Heaven?” i “Magic”
