Datum izlaska: 1981
Izdavač: Arista
Produkcija: Pierre Moerlen
Trajanje: 38:15
Žanr: jazz rock fusion/progressive rock
Ocjena: 7.5/10
S »Leave It Open« francuski bubnjarski velemajstor Pierre Moerlen nastavio je svoju jazz rock fusion viziju koju je ‘davne’ 1976. počeo graditi s Gong klasikom »Shamal«. U toj fazi Moerlenovi Gong temeljili su se na raznovrsnom arsenalu udaraljki predvođenom vibrafonom i gongovima, uz naglasak na upotrebi bubnjarskih palica s čekićastim glavama. Moćnu ritam sekciju melodičnim bas linijama dopunjavao je Moerlenov stari prijatelj Hansford Rowe. Važnu ulogu imale su i gitarske varijacije u režiji odličnog gitarista Bona Lozage, koji je često bio jedini pravi rockerski element usred Moerlenovih jazzfusionističko-ambijentalnih prostranstava.
»Leave It Open« bio je jedini album Moerlenovih Gong na kojem se kao gost na naslovnom remek-djelu pojavio američki jazz saksofonist Charlie Mariano, najpoznatiji po suradnji s Charlesom Mingusom, a surađivao je i s nizozemskim progrockerskim opskurnim bendom Supersister.
Središnje mjesto na »Leave It Open« zauzima epska naslovna skladba koja sadrži brojne eklektične elemente melodičnog jazz rock fusiona, prog rocka i ambijentalne glazbe te je daleko najzanimljivija stvar na cijelom albumu, a posve zasjenjuje ostale skladbe, što je glavni problem ovog inače posve pristojnog ostvarenja. Na brojnim se mjestima mogu čuti različiti zvučni utjecaji Mikea Oldfielda, s kojim je Moerlen tada puno surađivao kao član Oldfieldova koncertnog benda.
Udaraljkaška svečanost »How Much Better It Has Become«, podložena sintetičkim teksturama, ne ostavlja neki dublji dojam, osim što se jasno čuje da je bend jako uživao eksperimentirajući sa sintetizatorskim basom, polymoogom i vibrafonom. Zanimljivije ispada »I Woke Up This Morning Felt Like Playing Guitar«, protkana šarenim saksofonskim aranžmanima i eklektičnim gitarskim varijacijama, koja se ističe ponajviše zato što sadrži nešto puhačkog šarma klasičnih Gong, jer je Mariano imao sličan saksofonski pristup kao Didier Malherbe.
»It’s About Time« otvara se šarenom Roweovom solažom na bas gitari, nakon čega zavladaju funkerski ritmovi i nestašni saksofonski aranžmani. Na »Stok Stok Stok Sto-Gak«, ambijentalnoj glazbi za odmor na Havajima, središnje mjesto zauzima Lozagina dojmljiva gitarska solaža. »Adrien«, posvećen Pierreovu sinu Adrienu, završna je vibrafonska posmrtnica sa šarolikim zvukovima raznovrsnih udaraljki, u klasičnom, eterično obojenom ambijentalnom stilu.
»Leave It Open« nije bio najinovativniji trenutak u povijesti Moerlenovih Gong, ali je, ponajviše zahvaljujući naslovnom remek-djelu, pridonio tome da ga ljubitelji Pierreove glazbene ostavštine pamte u lijepom sjećanju. Nakon »Leave It Open« Moerlenovi Gong imali su dugu stanku prije nego što su 1986. snimili album »Breakthrough«, koji je uključivao švedske glazbenike iz sastava Tribute i još se danas smatra pomalo kontroverznim jer je, unatoč instrumentalnoj naravi, bio inspiriran scijentologijom.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Leave It Open (17:19)
2. How Much Better It Has Become (3:23)
3. I Woke Up That Morning Felt Like Playing Guitar (3:33)
4. It’s About Time (6:06)
5. Stok Stok Stok Sto-Gak (4:09)
6. Adrien (3:45)
Pierre Moerlen’s Gong:
Pierre Moerlen – bubnjevi, udaraljke, polymoog (1,2), klavijature (3-6), bas sintetizator & ritam gitara (3), gong (6), producent
Bon Lozaga – gitara (1,3,5)
Hansford Rowe – bas gitara, ritam gitara i vokal (4)
Francois Causse – bubnjevi i udaraljke
Gostujući glazbenici:
Brian Holloway – ritam gitara (2)
Charlie Mariano – sopran saksofon (1,3,4)
Demelza Val Baker – kongi (1)
