Mjesto: Hotel Jama, Postojna
Datum koncerta: 01.04.2009
Broj posjetitelja: 250
Cijena ulaznice: 14 €
Nastavak Postojna blues festivala sezone 2008/2009 posljednjih mjeseci tek uz muku prati planove zadane u drugoj polovici rujna prošle godine. Nakon brojnih nagađanja o kadrovanju nastupajućih, na koja smo se u posljednje vrijeme već dobrano navikli, prošli je četvrtak prostore hotela Jama napokon okupirala postava Jeffery Broussard & The Creole Cowboys. Kako naslućuje već i samo ime grupe, postojnska je večer još jednom prošla u neumornom odjekivanju zvukova zydeca, a Jeffery Broussard & The Creole Cowboys na ples su zvali veseljaškim repertoarom uglavnom nepoznatih, većinom prešerno raspoloženih motiva. Jefferyjeva četa krajnje neraspoloženih glazbenika se doduše pokazala kao disciplinirani kvintet, čija je glavna atrakcija naravno Jeffery Broussard, simpatičan čovječuljak koji bi trebao važiti za jednog od najutjecajnijih harmonikaša u svijetu suvremenog zydeca. Sve lijepo i krasno, ali PR-ovska hvalospjeva ipak ne umanjuje činjenicu da će četvrtkovo, silom prilika konzumirano glazbeno jednoličje u očima prosječno načitanog glazbenog entuzijasta zacijelo još dugo prednjačiti u kategoriji najneatraktivnijih koncertnih avantura.
Ća je dakle pametno reći nakon tako neobećavajućeg uvoda, osim već poznate činjenice da je zydeco prvenstveno zabavljaška svirka, građena na razigranoj ritmičkoj platformi, oko koje je sve manje-više podređeno duhu kolektivizma. Pojedinačni solistički izleti bili su i kod Jefferyjeve čete prije iznimka nego pravilo, što je na svoj način razumljivo. Jedini jasnije istaknuti element postave je naravno Jeffery Broussard, koji je uz potuljeno diktiranje tempa ostaloj četvorci vukao i sve konce u smislu kratkočasenja publike. I to s priličnom dozom uspjeha! Inače vokalno prilično nekonkretan, čiko je svoje ne baš česte glasovne priloge u pravilu skrivao u udobnosti višeglasja pratećih vokala pod taktirkom robusnog basista neočekivano mekanog glasa, koji se zove Classie Ballou. Drugi biser postave, skriven u tutnjavi kolovrata nemilosrdno rotirajućih poskočica, krio se u žilavom tjelešcu gitarista D’Jalme Garnier. Time se kratak popis osvježavajućih glazbenih iskoraka nastupa ove kreolske ekipe ujedno i završava. Prigodnih trenutaka improvizacije, kad su snage ukrstili Ballou i D’Jalma, bilo je zanemarivo malo, a predstavljali su pravu melodijsku egzotiku četvrtkove večeri. Ako ne spadaš u kategoriju ljubitelja jednobojnih plesnih poskočica, onda ti je sinkrono ljuljanje po pozornici u ritmu suhoparnog oglašašavanja harmonike, često serviranog u jednom te istom tonalitetu, moglo biti pravi izazov strpljivosti. Kad su stvari postale previše slične, i kad je iz Broussardove kreolske kuhinje počeo izlaziti miris monotonije, Jeffery bi se teška srca prihvatio kojeg od zbirke predvidljivih raspoloženjskih obrata. Omiljeni čikin manevar za održavanje atraktivnosti zbivanja na pozornici je puštanje postave u galop, praktički bez ikakvog prethodnog upozorenja, a čiko bi mjestimice rado zgrabio i uzde neumornog zydeco stroja i zaustavio svoju četu točno na pragu sentimentalnog bluesa, naravno što kreolskije nadahnutog. U takvom nas je raspoloženju dočekala Bring It On Home, a svoj dio u stvaranju mekoćutnog baladiranja zatražila je i Richest Man. Obje su se pokazale dinamično lijepo zaokruženima, a improvizirane pasaže obiju na svoj su način složile vrhunce četvrtkove postojnske večeri.
Jeffery Broussard & The Creole Cowboys u Postojni su prikazali prilično neatraktivan set zydeco medleyja izrazito tradicionalnog predznaka, serviran uz mjestimice prilično neukusnu nezainteresiranost koja je prema publici njegovala neiskren, da ne kažem čak i nepošten odnos. Očito smo Slovenci u očima mnogog izvođača, ma kako opskurnog, još uvijek tretirani kao neuka raja kojoj se može prodati sve što leze i ide. Kritika ovdje zacijelo ne ide na račun umjetničkog vodstva postojnskog blues festivala, koje se, usprkos iz godine u godinu sve ograničenijem manevarskom prostoru u smislu financiranja projekta, svim silama trudi angažirati ako već ne eminentna glazbena imena, onda zacijelo izvođače odlične glazbene kvalitete. S Jeffery Broussard & The Creole Cowboys račun jednostavno nije prošao, u strogo kritičnom smislu naravno, i to unatoč činjenici da je velika većina posjetitelja prostore hotela Jama napuštala s osmijehom na licu.
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija fotografija
