Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Loft / Balingen / Njemačka
Datum koncerta: 27.06.2009
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 5,00€
Kad se drugi dio ovogodišnjeg festivala Bang Your Head!!! u njemačkom gradiću Balingen privео kraju, za sve neutješne duše kojima se nakon nastupa Blind Guardian, W.A.S.P., Y&T, Exodus itd… još nikako nije spavalo, ostala je jedina prava opcija: napuniti žile pravim Judas Priest eliksirom. Okej. Barem približkom Judas Priesta. Trebalo je samo prijeći raskrižje na drugu stranu ceste kad sam napuštao festivalsko poprište. Tamo je Subway, otvoren cijelu noć. Dolje u Subwayu spremaju brze sendviče dugačke 30 cm, od kojih te može raznijeti ako se s njima ne suočiš potpuno gladan, a gornji kat zauzima noćni klub Loft. Tamo se javio njemački tribute bend Judas Priest po imenu Just Priest da priredi festivalski “after show party”.
Just Priest su ekipa iskusnih mačaka. Čine ih pjevač Udo Welz (Agent Orange), gitaristi Tom Naumann (ex Primal Fear, ex Sinner) i Stefan Barth (Agent Orange), basist Thomas “Huyz” Mössinger te bubnjar Didi Vogt.
Bend je na malu pozornicu kluba izašao malo poslije ponoći. Nema bolje ideje nego otvoriti koncert Judas Priest klasicima, a otvara ga uvodna Hellion. Prostor, koji je bio lijepo posjećen i u koji se nagurala nekih 400 ljudi, grmoglasno je pozdravio bend. Već po prvom dojmu, sudeći po zvuku i ugođenosti, bilo je jasno da ćemo večeras zaista uživati u vrlo dobrom približku. Sve će, naravno, ovisiti o vokalu.
Hellion se uobičajeno slijeva u Electric Eye. Najzanimljivije je bilo iznenađenje kad smo svi čuli pjevanje, a pjevača nije bilo nigdje na vidiku. To je dio štoseva s koncerata Judas Priest, gdje Halford uvijek na pozornicu stiže na bezbroj načina. Udo Welz je za takav početni dio nastupa iskoristio bočni balkon na unutarnjem zidu kluba i Halfordovski koračao po njemu dok je pjevao stihove, visoko negdje iznad pozornice. Lighting majstori su točno znali što rade i morali su pjevača loviti reflektorom bijele svjetlosti. To je bilo prvo iznenađenje, kao Halford koji se obično tijekom prve pjesme “spusti s neba”. Pjevač je dalje zagrijavao glasnice himničnom Metal Gods, koja je pod pozornicu privukla popriličan broj zagrijanih metalskih glava, osobito onih opijenih hmeljnim sokom. Osjećaj je bio vrhunski, jer su Just Priest doista odlično proučili lik i djelo legendi i uzora Judas Priest. Pozornički pokreti pojedinaca, čupanje rame uz rame obojice gitarista, a pozitivno je iznenađivao ponajviše Udo Welz. Dečko ne samo da je s punom vjerodostojnošću uhvatio i najviše Halfordove tonove te ih na kraju stihova čak podizao za pola tona, što je među ostalim s guštom radio i Halford u svojim najboljim godinama na koncertima, nego je doslovno na sebe prenio tipičnu Halfordovu pozorničku igru. Naravno, sav u crnom, ali ne u koži. Više su materijala upotrijebili u konfekciji. Možda to ne dopušta budžet benda, ili čak činjenica da se bez kože definitivno ne znoji tako strašno pod reflektorima kao kad si odjeven u kožu.
Druga posebnost koncerta bila je to što se pod pozornicom pojavio bivši gitarist Brucea Dickinsona i sadašnji gitarist Drivera, Roy Z. Ali u stanju u kakvom ga čovjek ne želi upoznati, pogotovo ako je obožavatelj njegovih radova u heavy metalu. Roy Z je stigao pod pozornicu poštено pijan. Teturao se i valjao uz pozornicu, bio dosadan i krajnje nametljiv prema svima koji smo došli uživati u glazbi. Kako su s Tomom Naumannom očito prijatelji, odlučio je gitaristu tijekom koncerta pošteno smetati. Cijelo vrijeme mu je prevrtao monitore, pritiskao tipke gitarskih pedala efekata i okretao mu stalak s mikrofonom. Tom, koji Roya očito poznaje već jako dugo, podnosio je to sasvim stoički. Smijao mu se, stisnuo mu ruku, iako je Roy veći dio svog posjeta proveo s uperenim srednjim prstom desne ruke, koji je pružao prema bendu na pozornici. Očito je mislio: “Amateri. Kako jeftino zarađujete! Ja sve to znam bolje. I to posve sam.”
Just Priest su dostojni sviranja veličanstvenog i neponovljivog opusa velikana heavy metal zanata. Uvjerili su nas ponajviše u najtežim dijelovima benda, kao što je The Sentinel, s odličnom izvedbom višedijelnih gitarskih solaža koje su u maniri Downinga i Tiptona izmjenjivali Stefan i Tom. Nadalje, isticale su se klasike Beyond The Realms Of Death, Victim Of Changes, Painkiller, Desert Plains, Touch Of Evil i Freewheel Burning. Diamond And Rust odsvirana je po uzoru na original s koncertnog albuma Judas Priest “Unleashed In The East”. Isticale su se ponajviše zbog odličnog vokala Uda Welza, koji je nastupu Just Priest donio potpunu vjerodostojnost. Baš svi sastavni dijelovi tribute benda funkcionirali su odlično, a da o vrhunskom bubnjanju Digija Vogta ni ne govorim.
Just Priest su mislili baš na sve. Nisu zaboravili ni Harleya Davidsona, kojim se Udo dovezao na pozornicu i na njemu odpjevao cijelu Hell Bent For Leather. U stilu Judas Priest, dakako. Bend je spomenute pjesme poduprijeo i obaveznim materijalom s albuma “British Steel” (1981) (Grinder, Metal Gods, Breaking The Law, Living After Midnight), dodao Fleetwood Mac original Green Manalishi (With The Two Pronged Crown), a sasvim na kraju nastup podigao do vrhunca razvratnom klasikom sa “Screaming For Vengeance” (1982), You’ve Got Another Thing Comin’.
Nastup Just Priest u klubu Loft obogatile su i striptizete, koje su se, oskudno odjevene u svilene čipkaste velove, bezobrazno vijugale na balkonu. Porcija Judas Priest s odličnim približkom njemačkog podrijetla. Zapravo, opus Judas Priest temelj je na kojem se razvijao i njemački heavy metal osamdesetih i razvija se još i danas. Kvintet se te ostavštine prihvatio iznimno koncentrirano, krajnje fokusirano. Naumann čak toliko da je na svom Les Paul Gibsonu pokidao žicu. Kako tehničara naravno nije bilo u blizini, sam je otrčao u backstage po Gibsonov Flyin’ V. Ovaj je koncert zračio iznimnim poštovanjem članova Just Priest prema Judas Priest, zapravo golemom ljubavlju prema glazbi Judas Priest. U to nas je uvjerila (već sama po sebi poslovična) njemačka perfekcija i pedantna preciznost. Ni ovaj put nije iznevjerila. Just Priest su zaista vrhunska, da ne kažem čak profesionalna preslika originala. Toplo vam preporučam da ih pogledate kad god vam se pruži prilika!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
