Izvođač: Radiohead
Izdavač: Parlophone Records
Izdanje: 2009
Ocjena: 3.5/5
Nakon uspješnog prvijenca Pablo Honey Radiohead su odsvirali hrpu velikih koncerata diljem svijeta. No već tada su počele kružiti priče da dečki nisu tipične rock zvijezde i da im zvjezdani status možda i ne leži previše. Na to je Radiohead odgovorio novim albumom na kojem se nedvojbeno odražavaju i iskustva s koncertnih pustolovina te razočaranje društvenim uređenjem. Upravo zato su kritičari novi album prihvatili kao Radiohead u novom izdanju, artistički izbrušenije i puno izvornije.
Glazbeni napredak vidljiv je već od prvih tonova. Dečki su se bacili na posao i očito htjeli dokazati da nemaju u sebi samo jedan veliki hit, nego da mogu stvarati glazbu s puno dubljim značenjem. Iako je glazba puno inovativnija i samosvojnija, Radiohead su uspjeli iz sebe izbaciti nekoliko velikih hitova i na ovom albumu. Ovaj put su za debele novčanice pobrinule se uglavnom Hign and Dry, Just in My Iron Lung. Već ta tri komada pokazuju veliku glazbenu kvalitetu, no najveći se čari kriju u ostatku albuma, gdje Radiohead zaživljavaju vlastiti život i odmiču se od kopiranja kakvom smo svjedočili na prvijencu.
Izdavač Parlaphone je na drugi CD ponovno uvrstio neke vrlo rijetke snimke grupe. Najviše upada u oči dodatak EP-a My Iron Lung, uz iznimku akustične izvedbe hita Creep. Osim toga, na drugom CD-u nalazimo i neke prilično nevažne stvari koje će ljubiteljima grupe zasigurno puno značiti. Ima nekoliko akustičnih obrada pjesama, nešto pjesama s nastupa i tako dalje. Ljubitelji grupe nedvojbeno će dobiti ono što su htjeli, a neutralni promatrači vidjet će da je drugi CD manje-više nepotreban.
Stilski su se Radiohead dosta promijenili. Na Pablo Honey dosta se osjeti utjecaj grungea, brit popa i indie rocka, a sada su počeli svirati neki drukčiji stil koji je postao prepoznatljiviji i njihov zaštitni znak. Gitare su još uvijek poprilično u prvom planu i nema toliko elektroničkih efekata, samplova i loopova kao kasnije, ali osjeti se da je glazba puno hipnotičnija, kao da su Radiohead malo više posuđivali od psihodeličnih progresivnih bendova. No čak i ako opet posuđuju, to ne zvuči kao kopija kao na prvijencu, nego ispada kao neki vlastiti zvuk koji su im kasnije drugi bendovi “krali”. Ti hipnotični obrasci dali su život i novom žanru koji se zvao post rock. U težim dijelovima Radiohead i dalje zvuče grungeovski, depresivno slično kao Smashing Pumpkins, no tih je dijelova sve manje. Puno je primjetnija upotreba akustične gitare i klavijatura, koje često dodaju neki ambijentalni element.
Radiohead nisu ne znam kako dobri glazbenici, ali već se na ovom albumu vidi da je vizija često važnija od samog znanja. Dečki su dobro unovčili svoj talent za inovacije i glazbeno su iz sebe izvukli sve što su mogli pa glazba i s tehničke strane ispada vrlo uvjerljivo.
Napredak se ne primjećuje samo kad je riječ o glazbi, jer su i tekstovi Thoma Yorkea osjetno bolji. U njima je puno više misterioznosti i društvene kritičnosti, a sve manje Yorkeova jadikovanja, koje je ipak povremeno još uvijek prisutno. Najviše se to još uvijek čuje u njegovu glasu, koji jednostavno ne može ne biti pun tuge i patnje (što li su mu samo učinili?).
Na The Bends Radiohead već pokazuju svoje prave vrline i vode nas u svijet svojih sposobnosti, koje još nisu posve ostvarene. Najbolje je tek slijedilo, ali već s ovim su izdanjem Radiohead napravili veliki kvalitetan pomak nabolje. The Bends je odličan album, koji je za grupu značio veliki napredak u artističkom smislu i njime, začudo, nisu izgubili ništa u smislu prodajnih mogućnosti, jer je album bio još uspješniji od prvijenca. Ova nova verzija albuma zanimljiva je svim Radiohead kolekcionarima, ali i onima koji grupu tek upoznaju, iako drugi CD ne nudi ništa strašno.
Postava
Thom Yorke – vokal
Jonny Greenwood – gitare, klavijature
Ed O’brian – gitare
Phil Selway – bubnjevi
Colin Greenwood – bas
Produkcija
Radiohead
Popis skladbi
CD1:
1. Planet Telex 4:18
2. The Bends 4:06
3. High and Dry 4:17
4. Fake Plastic Trees 4:50
5. Bones 3:08
6. (Nice Dream) 3:53
7. Just 3:54
8. My Iron Lung 4:36
9. Bullet Proof… I Wish I Was 3:28
10. Black Star 4:07
11. Sulk 3:42
12. Street Spirit (Fade Out) 4:12
CD2:
1. The Trickster 4:42
2. Punchdrunk Lovesick Singalong 4:41
3. Lozenge Of Love 2:17
4. Lewis (Mistreated) 3:20
5. Permanent Daylight 2:49
6. You Never Wash Up After Yourself (Live) 1:44
7. Maquiladora 3:26
8. Killer Cars 3:03
9. India Rubber 3:26
10. How Can You Be Sure 4:22
11. Fake Plastic Trees (Acoustic Version) 4:41
12. Bullet Proof … I Wish I Was (Acoustic) 3:35
13. Street Spirit (Fade Out) (Acoustic) 4:25
14. Talk Show Host 4:40
15. Bishop’s Robes 3:25
16. Banana Co 2:21
17. Molasses 2:27
18. Just (BBC Radio 1 Evening Session) 3:45
19. Maquiladora (BBC Radio 1 Evening Session) 3:30
20. Street Spirit (Fade Out) (BBC Radio 1 Evening Session) 4:21
21. Bones (BBC Radio 1 Evening Session) 3:02
