Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Stadion Maksimir / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 10.08.2009
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 500,00HRK (parter) / 250,00HRK (tribine) / 2000,00HRK (VIP lože i sektor Red Zone)
Stigao je drugi dan U2 koncertiranja u Zagrebu. To je onaj famozni dan koji je bio prvi službeno potvrđeni koncertni termin nastupa U2 u Hrvatskoj u sklopu “360°” turneje. Dan prije osjetilo se da su U2 u Zagrebu zadržali distancu prema publici, koju su postizali suzdržanošću, pomalo uzvišenim odnosom, kao i samom smanjenom aktivnošću odrske izvedbe repertoara, što se osobito odnosi na vokalista Bona Voxa. Ostavili su dojam da pokušavaju iskoristiti dominantnost gigantske scenske konstrukcije koju vuku sa sobom po turneji te da pokušavaju preusmjeriti pozornost mase ispod pozornice kako bi se ona usredotočila ponajviše na bogatstvo svjetlosnih efekata. Drugim riječima, to bi moglo značiti da U2 na novoj turneji nisu sposobni ovladati novom pozornicom i da ih ona u svakom trenutku može progutati, tj. preuzeti glavnu točku gledanja njihova koncerta. Glazba ipak ostaje najvažnija stvar u svemu tome. Ako želiš dobiti što jasniju sliku o cjelokupnom U2 lutanju po tlu Europe u 2009., moraš prvo pročitati puno detaljniji RockLine izvještaj s koncertaU2 u Zagrebu, prvog dana, kad se pisao taj presudni datum, 09.08.2009.
Prilično je argumenata govorilo u prilog opravdanosti očekivanja da će koncert U2, najavljen za 10.08.2009., biti bolji od koncerta od 09.08.2009., naravno na istoj lokaciji. U parteru se zgusnuo znatno veći broj obožavatelja. Zapravo se nije bilo moguće pomaknuti s mjesta, na udaljenosti i stojeći u parteru, nekih 40 m od osnovne pozornice (10 m od crvenog sektora). Što se koncert više bližio, više se balona našlo u rukama obožavatelja. Baloni prije prvog nastupa U2 u Zagrebu? Što je to sad? Dakle, na stadionu je grupu očito čekala masa još zagriženijih obožavatelja nego prije. To je logično jer je upravo 10.08.2009. datum koji je bio prvi službeno potvrđeni U2 datum, za špil u Zagrebu, a trebalo se pošteno namučiti da bi uspio doći do ulaznice, za što su posebno motivirani naravno najfanatičniji U2 fanovi.
Nakon mukotrpnog odbrojavanja minuta, zapravo identične slike nastupa obiju predgrupa The Hours i Snow Patrol, pri čemu se čovjek opravdano pita je li dobro pred masovnim posjetom rock koncertima U2 predstavljati takvo glazbeno neznanje i artistički blef. Za dobrobit glazbene širine pojedinca na planetu Zemlji zasigurno nije, za sigurno tržište visokoletećih dobitaka korporacija, kojima je svejedno za posljedičnu štetnost, ovaj je potez jedini logičan, potreban, zahtijevan. Ljudi su ionako glupi i ne znaju što znači riječ “indie”, koju lijepe bendovima The Hours ili Snow Patrol. Obje grupe izvele su identične repertoare i drugi dan na Maksimiru, istresle iz sebe doduše nešto više kinetizma i odvaljivanja, ali dojam golog slijeđenja rutine strogog profesionalizma nisu uspjele isprati. Kako funkcioniraju Snow Patrol i The Hours, zabilježeno je u štivu izvještaja s U2 posjeta od 09.08.2009., koje se nalazi OVDJE.
Identična se situacija ponudila naravno tik pred nastup U2. Najprije Bowiejev Space Oddity, zatim se svjetla ugase, Mullen počinje udarati po bubnjevima u uvodu skladbe Breathe. S lijeve i desne strane pridružuju mu se bas i gitara, a stadion podivlja kad se u svu tu nastalu situaciju umiješa i presvijetli Bono Vox, prvi stas i glas U2. Ovaj put je ono nešto bilo u zraku, što je rezultiralo time da je koncert sastava U2 zazvučao uvjerljivije nego dan ranije na istoj lokaciji. Niti u jednom trenutku nisi dobio osjećaj da scenska kulisa vlada grupom. Ne, grupa je djelovala suvereno i cijela konstrukcija koju su dovukli sa sobom napokon je dobila smisao, kao važan dodatak svakom U2 koncertnom spektaklu. Bono je sam od početka pristupio na način koji je znatno lakše uspostavio most između grupe i publike. Djelovao je i puno življe i potentnije nego dan prije. To je iskrilo i u vokalnom pristupu, koji je djelovao proživljenije. I preostala tri člana sastava djelovala su nepogrešivo. Svaki je pridonio svoj dio, koji je inače nezamjenjiv u stvaranju U2 jedinstvenosti, a grupa je razvila svoju pečatnu kemiju koja je u svijetu rock glazbe postavlja na posve svoje mjesto. Uz taj novac, usuđuje li se itko uopće pomisliti na nešto drugo?
Grupa je prozračila set listu i stjenoviti wah wah akordi donijeli su na pozornicu Mysterious Ways, gdje je Bono pozvao na pozornicu djevojku imena Simona, koja je stadionu trebala predstaviti svoje znanje plesa trbuhom, nastavila s “izgubljenom” I Still Haven’t Found What I’m Looking For, a umjesto Stay, koju su odsvirali prethodni dan, Bono i Edge posve sami izveli su akustičnu Stuck In A Moment You Can’t Get Out Of.
Koncert je opet proživljavao svoj intenzivni procvat u drugoj polovici. I osobito zbog znatno burnijeg odziva mase dočarao je znatno bolju vibraciju, snažnije osjećaje, veću uvjerljivost te tako u cjelokupnom zbroju djelovao još stvarnije nego prvi dan. Opet naravno nismo mogli propustiti Bonove političke propovijedi, koje su doživjele vrhunac uz posvetu skladbe Walk On burmanskoj političkoj mučenici Aung San Suu Kyi. Redovni dio opet je zaokružila nezaobilazna Where The Streets Have No Name.
Sastav se vraća i donosi na pozornicu One. Bolju poziciju u repertoaru koncertne izvedbe čovjek bi teško našao. Ona zazvuči nadasve intenzivno, uz fanatično sudjelovanje stadiona, gdje naravno trnci niz kralježnicu i guska koža nikako nisu izostali. I drugi dodatak s With Or Without You i dalje je grijao i nosio masu u njedrima U2 magije, a završetak s Moment Of Surrender, bez obzira na to što ne ide za mega U2 hit, uz znatno kompaktniji i uvjerljiviji koncert djelovao je posve na mjestu.
Dakle, ako povučemo usporedbu između dvaju dana U2 koncerata u Zagrebu, u svemu su bolje prošli posjetitelji drugog dana. Odzivnost i zagrijanost populacije drugog dana ispod pozornice prenijela se na kvartet, koji je tako dočarao upravo ono po što smo došli. Istaknuo je svoj unikatni ja, koji se uz svu krama basnoslovne novčane vrijednosti razbuktao u sjaju koji je svaki posjetitelj i potiho zamišljao te u očekivanjima prije koncerta sanjivo vizualizirao. Pobjedu U2 nastupa u Zagrebu odnio je dakle drugi dan!
fotografije: Robi Lipej
Setlista
1. Breathe 2. No Line On The Horizon 3. Get On Your Boots 4. Magnificent 5. Beautiful Day 6. Mysterious Ways / Don’t Stop ‘Til You Get Enough (snippet) 7. I Still Haven’t Found What I’m Looking For / Stand By Me (snippet) 8. Stuck In A Moment You Can’t Get Out Of 9. Unknown Caller 10. The Unforgettable Fire 11. City Of Blinding Lights 12. Vertigo 13. I’ll Go Crazy If I Don’t Go Crazy Tonight 14. Sunday Bloody Sunday 15. Pride (In The Name Of Love) 16. MLK 17. Walk On 18. Where The Streets Have No Name —dodatak I.— 19. One —dodatak II.— 20. Ultra Violet (Light My Way) 21. With Or Without You / Shine Like Stars (snippet) 22. Moment of Surrender
Galerija slika
