Paranoid Open Air 2009 – prvi dan (2009)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Rok Klemše

Mjesto: Avtopoligon Ljubečna, Celje
Datum koncerta: 12.08.2009
Broj posjetitelja: 0

Od same najave čekali smo ga kao žedan vodu – Paranoid Open Air 2009! Festival je ove godine od samog početka oduševljavao stvarno šarolikim i odličnim izborom bendova, a istovremeno je nastavio tradiciju festivala Metal Mania Open Air, koji se održavao u Komnu, i naposljetku bio lijepa proslava 10. obljetnice prvog slovenskog metal webzina Paranoid, koji već deset godina pod svojim okriljem zapravo ujedinjuje slovensku metal scenu. Za ovaj doista časni jubilej trebalo je pripremiti nešto posebno, pa su organizatori umjesto privatne pijanke priredili nezaboravan festival. Festival za nas! POA 2009 održavao se na autopoligonu Ljubečna kod Celja i iako se iz dosta usta moglo čuti skepsu prema festivalskom prostoru, već se pri dolasku pokazao kao idealno mjesto za festival. Falila je samo koja sjena, ali ni organizatori nisu svemoćni.

Čast otvoriti festival imali su domaćini Eliminator, koji su iz nas pod žarkim popodnevnim suncem iscijedili i zadnju kap znoja. Budući da smo prvo pozdravno pivo ionako već oznojili podižući šatore u najgoroj kolovoškoj vrućini, kako je dobro došlo pivo, koje je tijekom nastupa prvog benda svaki dan bilo dostupno po sniženoj cijeni. I tako se nastavio duh Metal Manie sa sloganom “Rana ura, komad opoldan” (©Peter Gregorc), pa je i u ranim popodnevnim satima privučeno više publike. I uz Eliminator se thrashiralo! Momcima se pozna neumorno koncertiranje, jer su komadi s dema And You Think Your Holy postali dovoljno prepoznatljivi da ih publika lako uhvati, a i novi komadi odlično razmigaju vrat i lijepo pokazuju da Eliminator ne miruju.

Na popodnevnu žegu benzin je dolio primorski hard ‘n heavy sastav Shutdown. Momci su u zadnje vrijeme stalnica pozornica diljem Slovenije i marljivo skupljaju koncertne kilometre. To im se na pozornici itekako pozna, jer su uigrani do u tančine, na pozornici energični kako i dolikuje bendu koji svira heavy metal pomiješan s utjecajima hard rocka (ili obrnuto, kako hoćete), a posebno si pozornicu prisvaja karizmatični i hiperaktivni vokalist Egzi. Vokalno-instrumentalni ansambl nam je u dobrih pola sata tako poslužio sočnim heavy metal napjevima poput odličnih autorskih komada à la Valkira i Križarji, u kojem se momcima na pozornici pridružila gostujuća vokalistica Katarina, koja je s Egzijem otpjevala lijep duet i priredila ugodno iznenađenje. Lijepi momci ponudili su i desert sa zahrđalim dijamantima i dokazali da su iz koncerta u koncert bolji!

Prvo veće ime festivala bili su njemački tehnički death metalci Obscura. Kamo god ih već trebalo strpati, Obscura su bez sumnje bili jako očekivani i suvereno su priredili beskompromisnu oluju odličnog death metala. Sastav je nedavno izdao fantastičnu ploču Cosmogenesis, koja je potpuno zasjenila prvijenac benda i lako se ubraja među najsvjetlije trenutke tehničkog death metala te se postavlja uz bok albumima poput Testimony of the Ancients, Symbolic i Focus. Pa makar Obscura gradi upravo na utjecajima bendova koji su utrli put naprednom i drskom death metalu – Atheist, Death, Cynic i Pestilence. Srećom, Obscura je od spomenutih velikana pokupila samo najbolje i dodala neizostavan autorski pečat! Publika vjerojatno nije baš dobro zamišljala što nam pripremaju Obscura, jer se moglo vidjeti poprilično otvorenih usta koja su hvatala muhe, ali unatoč tome što su Obscura tehnički kompleksan bend, vrlo brzo se pojavio mosh pit i mahanje glavama. Ništa čudno, jer su Obscura uživo suvereni i izuzetno precizni, a kad te s jedne strane pucaju fenomenalni riffovi i svemirske solaže dvojca Kummerer/Muenzner, a s druge šareno bubnjanje i još više dah oduzimajuće sviranje basa gospodina Jeroena Paula Thesselinga, koji je odsvirao bas i na Pestilence klasiku Spheres, a kod Obscure prste s lakoćom šeta po šesterožičnom “fretless” basu, ne preostaje ti ništa drugo nego da se na milost i nemilost prepustiš čekanju kad će ti puknuti vrat. Unatoč nastupu dugom dobrih sat vremena, koji nas je odveo kroz kozmičku genezu komada novog albuma Anticosmic Overload, Universe Momentum, Incarnated, Orbital Elements i drugih, Obscura je pozornicu napustila prebrzo. Nezaboravna premijera ovog odličnog benda na našim prostorima, a možemo se veseliti kao mala djeca, jer se Obscura u sklopu Bonecrusher festa vraća u Sloveniju – 19. siječnja u Kino Šiška! Naslov jedne od pjesama s albuma Cosmogenesis previše dobro opisuje što bi čovjek napravio s Obscurom na pozornici – Infinite Rotation!

I kad pomisliš da nakon nezaboravnog nastupa Obscure tvoj mozak ne može više podnijeti izluđujuće riffove i nehumano sviranje basa i bubnjeva, organizatori ti nabace još i legendarni američki sastav Atheist. To je bend koji spada u svetu četvorku tehničkog death metala i koji se u trenutnom trendu ponovnog okupljanja kultnih bendova na scenu vratio 2006. Isprva samo za nekoliko koncerata, a kasnije se okupljanje srećom pretvorilo u pravi reunion, pa masterminds benda, vokalist Kelly Shaefer i bubnjar Steve Flynn, trenutno već kuju novu Atheist ploču. Pravi fanovi svjesni su kakav je pečat ovaj bend ostavio na glazbenoj sceni i tome primjereno je bilo ozračje pred nastup benda – nervoza i nestrpljivo iščekivanje. Možda kod onih koji smo Atheist vidjeli vikend prije POA na Brutal Assaultu još veće zbog činjenice da su u Češkoj odsvirali tek slabih pola sata. No, ovaj put smo došli na svoje, jer su Atheist odrezali debeli sat i odveli nas u prekrasan svijet drskog death metala, koji je bio jako ispred svog vremena. Atheist su se svojim prijelomnim trima albumima – Piece of Time, Unquestionable Presence i Elements – upisali u povijest kao jedan od najunikatnijih death metal sastava, koji je osnove žanra miješao s tehničkim riffovima, elementima jazz fusiona i latino ritmova. Legendarni Amerikanci tako su nas na kratko odveli u povijest klasicima sa sva tri albuma i nemoguće je reći kod koje su oči publike jače sjale, a glave se jače čupale. Atheist su nas pod vodstvom Kellyja Shaefera odveli u prekrasan i neobičan svijet komada Unquestionable Presence, Piece of Time, Air, Mineral , Mother Man, And the Psychic Saw, On They Slay, koji su uživo čisti dokaz zašto Atheist imaju ime kakvo imaju. I o instrumentalnoj četvorci možemo govoriti samo u superlativima; novi gitarist Chris Baker fenomenalno je odsvirao sve genijalne rifove i briljantno odvezao sve fantastične solaže, dok je za basista Tonyja Choya teško pronaći prave riječi. Choy je bez sumnje jedno od najvećih imena basa u metalu, kruh je, među ostalim, zarađivao i kod Cynic, a trenutno opet kod Pestilence, ali vjerojatno je upravo kod Atheist najviše doma. Choyeve bolesno dobre bas linije mogao bi slušati cijeli dan, a pravo je veselje gledati ga pod prste dok zbraja nevjerojatne basističke vragolije. Od Atheist smo očekivali puno i to smo i dobili!

A ako smo dobili jedno od najvećih imena tehničkog death metala, zašto ne bismo i jedno od najvećih imena doom metala? Organizatori si takva glupa pitanja nisu postavljali i za vrhunac prvog dana festivala pobrinuli su se legendarnim Candlemass, jednim od najvećih predstavnika žanra doom metala. Velikane dooma osnovao je 1985. basist i jedini još originalni član benda Leif Edling, a prvijencem Epicus Doomicus Metallicus, izdanim sljedeće godine, postavili su temelje doom metala. Bend je sve do danas, unatoč izmjeni poprilična broja pjevača, zadržao visoku kvalitetu izdanja, jer su baš svi albumi sastava više nego odlični, a ni s posljednjim, Death Magic Doom, nije drukčije. S pravim epic heavy doom rušilicom s te ploče, If I Ever Die, Candlemass su nas i pozdravili i već na samom početku stvorili fantastičnu atmosferu, koja nije popuštala sve do kraja. Savršen zvuk sve je to samo nadogradio; gitare su bile taman dovoljno moćne i doomerski teške, bas i bubanj rušilački i kotrljajuće spori, a fenomenalan vokal Roberta Loweja (Solitude Aeternus) od početka do kraja savršen. Atmosfera koncerta se iz komada u komad samo još više stupnjevala sve do, vjerojatno vrhunca, s desetminutnim remek-djelom koje je dizalo dlake na koži, A Sorcerer’s Pledge. Ali rušili su i novi komadi Bleeding Baroness i Hammer of Doom te nezaboravne klasike poput Mirror Mirror ili Of Stars and Smoke i A Tale of Creation. Nevjerojatno karizmatični, fantastični frontman Lowe s dugom je pobijedio i kralja i oprostio se od nas sa “Don’t do drugs kids!” Toliko o poslovičnoj mrgodnosti doomera, hehe. Bez sumnje su Candlemass priredili jedan od najboljih koncerata koje se moglo vidjeti kod nas i ovako nešto bi doista mogao gledati non stop!

Uspavanku za laku noć odsvirali su nam srpski black metalci Kozeljnik, inače sporedni projekt gitarista starih znanaca slovenskih pozornica, The Stone. Malo blasfemije prije spavanja uvijek paše, hehe.

Fotografije: Rok Klemše