Mjesto: Jamski dvorec / Postojna
Datum koncerta: 17.02.2010
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: 14 €
Postojnski festival bluesa u svom šestom izdanju bezobrazno razmazuje ponudom koncertnih događaja. Koliko je sreća bezobrazno klimava, vidjeli smo prošlog četvrtka, kad je Jamski dvorec gotovo dva sata okupirao stari znanac Ian Siegal. Britanac snažno naglaŠenog američkog naglaska uskočio je u program praktički u zadnji tren, nakon otkazivanja nastupa sočnih djevojaka Cherry Brake Wells. Siegalova postava predstavila se u trio formaciji: Ian kao gitarist i vokalist, basist Andy Graham i bubnjar Nikolaj Bjerre.
Ian Siegal se busa u prsa slovom glazbenika koji ima blues u krvi, no kako je pokazao četvrtkov koncert, striko tom bluesu rado primiješa još i ponešto vlažnih sastojaka na bazi alkohola. Tko zna, možda je iskušenje čašice žestice u hladnoj postojnskoj večeri jednostavno bilo prevelik zalogaj. Naravno, scenarij večeri odatle je praktički bio zapečaćen. Siegal se upustio u demonstraciju bazičnog bluesovskog folklora koji je uz priličnu statičnost zvučne postave škrtario s očekivanim emotivnim iskrenjem. Instrumentalno nadahnutih trenutaka bilo je tek za uzorak (pogotovo u prvoj polovici nastupa), zapravo je trio povremeno iskazivao pravu neozbiljnost, ako ne i nezainteresiranost, koja se često izlijevala u bezdušne i sadržajno ispražnjene improvizacije, oko kojih su se u ulozi tzv. programskih “fillera” nagomilale još i mlake obrade standarda iz svijeta rocka i bluesa. Sličan “zafrkantski” sindrom zahvatio je i Iana Siegala. Njegovo gitarsko sviranje bilo je sukladno tome manje usredotočeno na ljuštenje biti blues rocka, uglavnom je djelovalo mlako, a striko je spomenuti nedostatak rado kompenzirao sipanjem neumjesnih komentara koji su na željenom učinku komičnosti gubili kao na tekućoj traci. Odaziv ionako tradicionalno suzdržane slovenske publike bio je posljedično sveden na nekoliko pojedinačnih i sve prije nego iskrenih uzvika oduševljenog odobravanja.
Naravno, bilo bi pogrešno tvrditi da Ian Siegal nema izbrušen osjećaj za “ulaganje” klesanih blues rockerskih sadržaja; uostalom, striko je nekoć davno pokretao čak i kolotečinu pratećeg sastava ex-Rolling Stones kolege Billa Wymana, a sa zavidno nabreklim buketom simpatija Ian je prošao i prilikom zadnjeg posjeta Postojni, odnosno u rujnu 2007. (RockLine reportažu pročitaj ovdje), kad je Englezu pripala čast otvaranja sezone Postojna Blues festivala. Dosadnu prisutnost izrazito kiselkastog priokusa večeri gitarist je s obzirom na opće raspoloženje pomalo iznenađujuće neutralizirao nenadanim bljeskovima nadahnutih izvedbi skladbe “Falling On Down Again”, a nešto prostora za sentimentalnost zasluženo je izborila “Take A Walk In The Wilderness”. Dva rijetka trenutka večeri u kojima se doista moglo uživati.
Da je Ian odrastao ljušteći vrat gitare, nedvojbeno je barem koliko i njegov talent. U svakom slučaju, gospodinu bismo ubuduće preporučili kapljicu više profesionalnosti u odnosu prema publici. Pogotovo postojnska zaslužuje obilnu mjeru zalaganja i umjetničkog iskrenja scenskih aktera, jer je već pola tuceta godina praktički jedini tvorac konkretnog bluesovskog događanja u Sloveniji.
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
