Autor: Rok Klemše
Mjesto: Kompleks / Ravne na Koroškem / Slovenija
Datum koncerta: 01.05.2010
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: 10,00€ (s rezervacijom) / 15,00€ (na dan koncerta)
Kompleks u Ravnama na Koroškem poznat je kao poprište godišnjih Winterstrikea, a ovaj put organizatorima je uspio veliki potez: u dvoranu su doveli bivšeg prvog vokala Iron Maiden, koji danas ima i zavidnu karijeru, a iza sebe već pet studijskih ploča s kojih bruji kvalitetan heavy metal. Ravne na Koroškem posjetio je Blaze Bayley, a društvo su mu pravili još Dawn Patrol i Metalsteel.
Nakon dugo vremena Dawn Patrol su izgledali zaista lijepo, a kad te okruže zarazni rifovi i uši ti napuni nevjerojatan vokal, brzo vidiš što si propustio. Dawn Patrol su se nakon odlaska basistice Ane na porodiljni dopust ojačali basistom Kiparom (Eliminator), koji je dokazao da je pravi izbor za bend. Svoj dio odbasirao je odlično, zbog odličnog zvuka bas linije su dominantno stupile u prvi plan, a i skoro je jednako lijep kao Ana, hehe. Iztok i Jan su unatoč manjim kiksevima dokazali da su jedan od boljih slovenskih gitarskih dvojaca, a klasika poput Rockstar Ate My Hamster, Control i drugih na pozornici već se (pre)dugo nije moglo čuti. Dawn Patrol ne bi bili pravi bez energičnog i karizmatičnog Aleša, koji povrh svega ima jedan od boljih vokala kod nas, a njegova pozornička energija prevelika je za tako male pozornice. Odlično je ispao The Wicker Man (unatoč manjem vokalnom fušu), a fantastičan je bio završetak s jednim od boljih ostvarenja domaće metal scene, fenomenalnim Fortress. Nadam se samo da će se Dawn Patrol ubuduće češće moći vidjeti na pozornici i da će nam ponuditi još koji svježi komad.
Heavy metal zagrijavanje nastavili su praoci domaće heavy metal scene Metalsteel. Djevojku i dečke u zadnje je vrijeme na pozornicama često moguće vidjeti u društvu legendarnog Jamesa Rivere (Helstar, Seven Witches i dr.), jer nastupaju kao njegova postava Sabbath Judas Sabbath, a u Kompleksu su ponudili izbor vlastitih komada. Metalsteel uvijek ponude energične nastupe, ponajprije zahvaljujući odličnoj tehničkoj potkovanosti svih članova benda, koji se tako na pozornici mogu posve opustiti. Gitarski dvojac Beny/Rok kao i uvijek je ponudio šarolik izbor rifova i silovito izvođenje solaža, a energični i karizmatični basist Matej sve češće gotovo preuzima primat frontmana, jer često istupi u prvi plan i pred mikrofon. Najveći napredak ipak je zasigurno napravila Daša, jer je ovaj put po snare bubnju udarala tako jako da joj je raznijelo bubnjarsku palicu. Bez domaće heavy metal klasike Heayv Metal is Our Religion jasno ni ovaj put nije moglo proći, a uživo je dobro ispao i novi komad Candy Eyes.
Nakon kratke stanke na pozornicu je napokon stupio čovjek kojeg smo svi čekali… čovjek koji ne želi umrijeti… Blaze Bayley! Pozdravio nas je s Madness and Sorrow s aktualnog albuma Promise and Terror, kojim Blaze i njegova postava dokazuju da prethodna ploča The Man Who Would Not Die nije bila tek jednokratni pokušaj povratka među žive. Štoviše, Promise and Terror je opus kojim Blaze daje do znanja da unatoč svim tragedijama koje su ga snašle u zadnje dvije godine uspravno hoda svojim zacrtanim putem – fanovima nudeći odlične heavy metal ploče! Postava je setlistu sastavila promišljeno i u prvoj četvrtini koncerta nas odvela na zadnje dvije ploče, a Blaze je već u prvim trenucima dokazao da je vokalno prava zvijer. Svojim bas baritonskim vokalom svojoj glazbi daje prepoznatljiv i unikatan pečat, a njegov dubok, gospodarski i taman glas stvara jedinstvenu atmosferu. U niskim i srednjim registrima Blaze naprosto blista, a u svaki komad unese ono najvažnije – svaki stih, svaku strofu i svaki refren otpjeva s takvim osjećajem da ti se naježi svaka dlaka na tijelu! Blaze je vokalno danas na pozornici veliki srednji prst svima koji su po njemu izlijevali pomije kad je između 1994. i 1999. s Iron Maiden izdao jednu od najboljih ploča njihove karijere (The X Factor!) i Virtual XI, koji je vjerojatno doista najlošiji trenutak karijere Djevica, ali ponajprije zbog slabog Harrisova autorskog doprinosa. No to je druga priča, jer Blaze i nakon odlaska iz Maidena živi bogatu autorsku karijeru, a iza sebe već ima pet ploča odličnog heavy metala i, doduše malu, ali vjernu bazu fanova! Jednu od najjačih bez sumnje i u Sloveniji, jer je ravenski Kompleks Blazeu jeo iz ruke i bučno i glasno ga pratio i kod novih i kod starih komada. Prvi nas je u prošlost vratio naslovni komad s treće ploče, fenomenalni Blood and Belief. S potresno dubokim vokalom Blaze na pozornici djeluje kao moćna mistična zvijer, a kad razgovaraš s njim u četiri oka djeluje malen i skroman, što je još jedan dokaz više njegove pozorničke veličine. Jasno je, međutim, da Blaze iza sebe ima i četiri odlična glazbenika, koji su važan dio postave Blaze Bayley. Gitarski dvojac Jay Walsh i Nico Bermudez cijeli je koncert pucao udarnim rifovima koji povremeno graniče gotovo s thrasherskima, a kirurškom preciznošću dodavali su si i spektakularne solaže, koje su spektakularno izlazile iz njihovih instrumenata. Niže ugođene gitare i povremeno sedmerožične sjekire sjajno se slažu s Blazeovim dubokim i moćnim vokalom, koji je zasigurno potresao i Peco, a agresivni i dinamični rifovi pravi su materijal za headbanganje. Hvale je vrijedan talijanski bubnjar Claudio, koji je na turneji zamijenio Larryja Patersona; Claudio je naime u jedva dva dana naučio dodatne komade, a odbubnjao ih je do u tančine točno, bez pogrešaka i s velikim uživljavanjem. Na pozornici je nezaobilazan živahni basist David Bermudez, kojem je pozornica puna, baš kao i njegove čupe, a ne brine se samo za poziranje i šetanje po pozornici, nego i za brzoprsto basiranje, a zaista se dobro pokazao kod Maiden komada, gdje su Harrisove bas linije već poslovično zahtjevne. Blaze nas je tako obradovao s dvije Maiden klasike, najprije Lord of Flies, a zatim i Futureal, te upozorio da je i sam u vrijeme provedeno u legendarnim Britancima doprinio nekoliko odličnih komada! Publici se smijalo pred pozornicom, baš kao i bendu na pozornici, jer takav odziv vjerojatno doista nisu očekivali, ponajviše zbog mlakijeg odziva na prošlogodišnjem festivalu Paranoid Open Air, gdje ni Blaze nije bio previše dobre volje. Nakon Maiden nostalgije Blaze je pozornost opet usmjerio na svoju solo karijeru, vratio nas među nove komade koji su itekako vrijedni slušanja, prekinuo ih klasicima The Brave i fantastičnim Leap of Faith s nadodličnim refrenom, te rušilačkim početkom nove ploče Watching the Night Sky, i preko doline smrti sa samurajima odveo nas još i na škotsku visoravan. Jasno, uz još jednu Maiden klasiku The Clansman, a pred njom nas je upozorio na važnost slobode zbog koje smo i došli u Kompleks i slobodno odabrali slušati metal! Blazeovi međuigovori povremeno su ispadali gotovo kao životni savjeti, ali bili su ponajprije iskreni i autentični. “Motherfucking Man on the Motherfucking Edge” podsjetio nas je na ludog Michaela Douglasa u filmu Falling Down, a duboki rušilac The Man Who Would Not Die djelovao je kao živi testament Blazeova života. S fantastičnim refrenom sjajnog Robot i klasikom Kill and Destroy nažalost smo prebrzo došli do kraja. Iako je bend odsvirao u dva sata 22 (!) komada, i to najduži koncert svoje karijere!
Teško je nakon takvog koncerta shvatiti kako je Blaze mogao biti tako previđen. Još od početka svoje metalske karijere s Wolfsbane, preko dva albuma Iron Maiden (jednog heavy metal bisera i jednog prosječnog uratka) pa do sada već pete ploče dokazuje da metal živi i diše, baš kao što metal s njegovih albuma živi i udara punom snagom još od prvijenca Silicon Messiah. Blaze Bayley živi je dokaz zašto je metal najiskrenija glazbena vrsta na svijetu, jer stvara ono što osjeća, želi i što zna da fanovi žele. Unatoč svom sranju koje je proživio u zadnjih nekoliko godina ostaje prizemljen, i iako će vjerojatno uvijek svirati po klubovima kapaciteta 500 ljudi (unatoč tome što bi više nego zaslužio 1000+ glavu publiku), za mene je Blaze ikona heavy metala. Organizatorova vjera u metal i razlog je zašto je Blaze uopće nastupio u Ravnama, a s obzirom na odziv koji je bend dobio ne sumnjamo da ćemo Blazea i njegov bend uskoro opet moći vidjeti kod nas.
fotografije: Martin Prezelj
Setlista
DAWN PATROL:
1. Rockstar Ate My Hamster
2. Dark Side of Society
3. Control 4. Ghost
5. Alcoholic
6. The Wicker Man
7. Ametist
8. Fortress
BLAZE BAYLEY:
1. Madness and Sorrow
2. Voices from the Past
3. City of Bones
4. Blackmailer
5. Faceless
6. Smile Back At Death
7. Blood and Belief
8. The Launch
9. Lord of the Flies
10. Futureal
11. Letting go of the World
12. Waiting for my Life to Begin
13. God of Speed
14. The Brave
15. Leap of Faith
16. Watching the Night Sky
17. Samurai
18. The Clansman
19. Man on the Edge
20. The Man Who Would not Die
21. Robot
22. Kill and Destroy
Galerija slika
