Autor: Rok Klemše
Mjesto: Kompleks / Ravne na Koroskem / Slovenija
Datum intervjua: 01.05.2010
Blazea Bayleya nije potrebno posebno predstavljati. Glazbenu karijeru započeo je u Wolsfbane, a sredinom devedesetih završio u velikanima Iron Maiden. S njima je snimio odličnu plošču The X Factor i nešto slabiji Virtual XI, a nakon odlaska iz Iron Maiden nastavio je uspješnu solo karijeru. Nedavno je izdao svoj peti studijski album Promise and Terror, a turneja kojom ga predstavlja opet ga je dovela i u Sloveniju. Za razliku od razgovora na prošlogodišnjem Paranoid Open Air festivalu, gdje je bio šutljiv, vidno umoran i loše volje, Blaze se ovaj put pokazao u potpuno drugačijem svjetlu. Iz Blazea doslovno izbija duboka vjera u metal, a iz njegovih odgovora jasno je da je zaista skoro pravi (silikonski) metal mesija. Stvarno dobar razgovor mogao se još nastaviti, ali su na pozornici već počeli razarati Dawn Patrol i diktafon nije izdržao toliko metala odjednom…
RockLine: Bok Blaze! Dobro došao opet u Sloveniju, zadnji put smo te mogli čuti na prošlogodišnjem festivalu Paranoid Open Air. Ovaj put nam se vraćaš s novom ploščom Promise and Terror, koja dobiva izuzetno dobre ocjene. Reci nam kako za sada ide turneja.
Blaze: Reakcije fanova i medija na novi album bile su dobre. Na koncertima je puno više ljudi. Želimo svirati u što više manjih prostora. Nismo htjeli potrošiti puno novca na videospot ili kupovati naslovnice časopisa, izabrali smo staromodan način i samo smo glazbu sami doveli do fanova. Na kraju krajeva, fanovi su ti koji odlučuju koji su bendovi zaista uspješni. Mislim da je naša glazba najvažnija, a to i da sviramo uživo, zato molimo fanove za otvoren um, a ako misle da smo vrijedni njihove podrške, nadamo se da će ostati uz nas. Pokušavamo svirati u što više gradova u Europi i Južnoj Americi i tako dati priliku mnogima da nas dođu pogledati po najnižoj cijeni, bez da moraju trošiti novac još i na vlak, avionsku kartu, hotel. Svugdje se vozimo sami, nemamo ekipu, troškove držimo na najnižoj razini, za svu opremu i “merch” brinemo se sami. Tako to radimo i ponekad je zaista teško, ali ima i vremena kad se sve isplati. Za sada smo doživjeli samo fantastičnu podršku. Na većini koncerata imao sam priliku upoznati fanove prije i poslije koncerta. Sviramo u gradovima gdje još nismo svirali i vraćamo se u gradove gdje smo već bili. Drago mi je da smo danas ovdje, u Sloveniji izuzetno rado sviram. Volim prirodu, vrijeme je uvijek lijepo, a fanovi su ludi! Nadam se da će danas biti jedan od vrhunaca ove turneje.
RockLine: Taj izravan pristup glazbi, turnejama, menadžmentu cijene i fanovi.
Blaze: Da, nisam rock zvijezda, ja sam glazbenik. Pjevač sam, volim pjevati i svirati metal. Pjesme koje pišemo s bendom govore o nama i našim životima. Bio sam već i kod velikih i kod malih izdavačkih kuća i sve su bile iste. Svirali smo manje koncerata jer smo imali ugovor s izdavačem. Najbolja vremena proživio sam u Wolsfbane, kad nismo imali ugovor. Imali smo samo kombi, sve smo radili sami, prvo smo svirali pred 3 ljudi, a zatim pred 300. Budući da sam imao tu priliku, odlučio sam napraviti vlastitu izdavačku kuću, sam se dogovoriti oko distribucije i prodati više plošća na koncertima. Ako fanovi prepoznaju strast i to da je glazba najvišeg standarda koji sam sposoban dosegnuti, zbog čega se to ne bi moglo ponoviti. Ponekad sviramo pred 30 ljudi, ponekad pred 300, a drugi put pred 1000, a na festivalima i pred 70000. Turneju smo započeli u Engleskoj i agentu sam rekao da želim da koncerte bukira tako da nijedan promotor ne izgubi puno novca, kako bismo se mogli opet vratiti sljedeći put. Tako smo i napravili i ponekad smo svirali gotovo za ništa, nismo si mogli priuštiti ni gitarske žice i hranu, a drugi put smo dobili više novca. Sljedeće godine kad smo bukirali koncerte, svi su nas opet htjeli i odjednom smo pred sobom imali turneju s 30 koncerata. Isto pokušavamo napraviti u Europi, ali je teže jer nemamo toliko kontakata. Ovdje smo Blaze Bayley underground bend i fanovi nam često daju savjete i kontakte za klubove.
RockLine: Izgleda da bend funkcionira puno bolje sad kad imate vlastitu izdavačku kuću. I ne zajebava vas velika kuća…
Blaze: Ni približno, ipak treba uskladiti ogroman broj sitnica u kojima nisam dobar…
RockLine: Ali imate svu kontrolu…
Blaze: Da, pokušavamo imati kontrolu. Možemo odlučivati kad ćemo na turneju, kad ćemo početi sa snimanjem plošće, što ćemo snimati. Ne funkcionira uvijek, ali mislim da s Promise and Terror funkcionira.
RockLine: Ako se dotaknemo novog albuma, koji je po izlasku dobio ogroman broj dobrih kritika i pozitivan odziv fanova. Je li Promise and Terror bilo lakše stvarati, s obzirom na to da je u njegovu nastanku sudjelovao cijeli bend, a ne toliko samo ti kao u prošlosti?
Blaze: Mislim da je to doista bio slučaj s posljednja dva albuma. Zadnji album bio je ogorčen i osvetoljubiv, a ovaj je zapravo njegova posljedica. Neke ideje imali smo već jako dugo, ali ih nismo uspjeli dovršiti, a neke su bile slične i povezane, sve te ideje počele su se povezivati dok nisu oblikovale dva dijela albuma. Drugi dio albuma priča pravu priču s pravim emocijama, kao koncept. Pjesme prvog dijela govore o neodustajanju, o individualnosti, o tome kako preživjeti u različitim okolnostima. Mislim da se s time mogu poistovjetiti mnogi fanovi, jer vide da smo iskreni, da govorimo o tome da je ponekad stvarno teško. Čuju našu glazbu i tekstove i čak i ako engleski nije njihov prvi jezik, čuju vokalni izraz koji im daje do znanja da je moj život težak, kao i život nekog drugog. To očito dira ljude, iako to nije bilo nešto što sam namjerno radio, sve što sam napravio jest da sam odlučio da se neću cenzurirati. Što god osjetim da je pravo, glazbeno i lirski primjereno, to ću napraviti. Mislim da je to najiskrenije i svoj stil sam nakon albuma Blood and Belief donekle promijenio, jer sam htio reći da sam to ja i da su to situacije kroz koje sam morao proći. Istodobno su to situacije kroz koje su morali proći i drugi. Ako budemo imali podršku fanova, moći ćemo tako i nastaviti.
RockLine: Kao što si rekao, Promise and Terror ima dva lica. Prvo je pozitivno i optimistično, dok je drugo zaista mračno i melankolično. Je li ti pisanje ove plošće bilo pročiščavajuće?
Blaze: Ne, uopće, bilo je jako teško. Pregledao sam svoje tekstove, Nicko je već imao nekoliko gitarskih dijelova. Skladba koja je bila osnova za The Trace of Things That Have No Words postojala je već dugo prije toga, još prije The Man Who Would Not Die, ali se nikad nije uklapala s ostalima. Kad smo je ponovno pregledali, nevjerojatno se brzo uklopila s ostalim materijalom. Druga ideja nastala je primjerice kad smo selili opremu iz moje kuće, prošla mi je kroz glavu i zapisao sam je na mobitel. Tako je nastao Letting Go of the World. Tekstova još nisam imao, imao sam ih samo u dijelovima na mobitelu, na papirićima, a počeo sam pregledavati i bilješke i svoj dnevnik. U svim dijelovima bile su prisutne sirove emocije, koje su jasan rezultat gubitka moje žene. To mračno razdoblje, tuga, potpuni očaj, sve je to donijelo. Budući da je tako iskreno, ljudi se po mom mišljenju lakše poistovjećuju s glazbom. Letting Go of the World izabrali smo prvenstveno zato jer je vokalno lakši, što se tiče emocija. Ima više različitih dijelova i melodija, a istodobno ima i agresivnu stranu – tamniju stranu žalovanja. Kao, razumni svijet nema mjesta za te emocije, zato ću pustiti svijet i naći svoje mjesto. Svi govore kako bih se trebao osjećati, kako bih trebao reagirati, ali osjećaji tuge toliko su osobni da svi osjećamo drugačije. Čudno je da se pitaš reagiraš li, osjećaš li kako treba, jer nitko nije pripremljen na takve trenutke. Album je bilo stvarno teško snimiti, jer smo ostali bez novca, imali smo problema s agentom, otkazan je ogroman broj koncerata. Sjedili smo, pisali album, ali nismo imali dovoljno novca za snimanje, za producenta. Nadali smo se čudu, ne znam ni kako smo uspjeli, ali jesmo. Mislim da je to jedna od najboljih stvari koje sam ikad snimio.
RockLine: Sve te teškoće koje si preživio isplatile su se jer je Promise and Terror zaista odlična plošča.
Blaze: Da, nadam se. Ako je prepozna šira publika, nadam se da će ljudi vidjeti da stvari radimo drugačije od većine bendova. Mislim da tako možemo uspjeti.
RockLine: Tvoji tekstovi, pogotovo na prve tri plošće, snažno su crpili iz znanstvene fantastike, osobito na Silicon Messiah i Tenth Dimension, dok su tekstovi na posljednje dvije plošće realniji i životniji.
Blaze: Da, istina je. Tekstovi su doduše uvijek bili vrlo osobni, ali sam ih pripovijedao sa stajališta nekog lika, kao što je to lik i tako se osjeća, umjesto tako se osjećam ja. U tekstove sam se unosio iz daljine. Kad sam snimio Blood and Belief, proživljavao sam jako teške trenutke, bend se raspadao… Odlučio sam biti potpuno iskren. Neke tekstove imao sam već dugo i odlučio sam ih konačno upotrijebiti. Pjesme poput Tearing Myself to Pieces. I tekst za Hollow Head bio je tekst koji sam imao gotovo 18 godina i nikad nisam našao način da ga upotrijebim. Kad pišem album, uvijek izvučem na svjetlo dana svoje bilješke, a redak “If that phone call is for me, please tell them that I don’t exist” konačno je sjeo na svoje mjesto i točno opisao moje tadanje osjećanje. Pjesma je ispala odlično, ali na potpuno neobičan način. Na ovom albumu imam tekst o Galileu, 1633., i njegovu progonu od strane inkvizicije te kako je morao odreći svoja uvjerenja da bi spasio život. Tekst skladbe God of Speed govori o Burtu Monroeu, koji je 1923. oborio svjetski brzinski rekord na motoru, koji je ujedno bio i najdugovječniji svjetski rekord. Govori dakle još o jednoj osobi koja je rekla da će nešto napraviti, usprkos tome što je to nemoguće. Divim se takvim ljudima.
RockLine: Tvoji su tekstovi često povezani s takvim snažnim osobama. Već si na Tenth Dimension, primjerice, koncept oblikovao oko priče o Oppenheimeru i atomskoj bombi.
Blaze: Da, na neki način stvarno! Dio koncepta za Tenth Dimension doduše se izgubio, jer ljudi s kojima sam radio nisu imali vjere u mene i u fanove, jer su tvrdili da bi im koncept bio glup. Ali ideja je vukla paralelu s Oppenheimerom – moj lik, znanstvenik i liječnik, otkrio je ljudsku dušu, otkrio je kako je izmjeriti, kako je uhvatiti i kako je iskoristiti. Jasno, kao i u Oppenheimerovu slučaju umiješala se vlada i htjela otkriće iskoristiti za svoje svrhe, tobože da sad sve ljude može držati kao taoce – ne možete imati zagrobni život ako prije ne pođete preko nas. Lik zatim uništi napravu koju je izumio, želi svima reći da zagrobni život postoji. Da ljudi moraju vjerovati, bez obzira jesu li kršćani, muslimani, da postoji život nakon smrti. I ja sam vjerujem da smo svi povezani.
Rockline: Kako pak slažete glazbu sad kad je postava stalna i ne treba stalno tražiti nove članove?
Blaze: Posve ovisi, ne ograničavamo se. Ponekad ja sam imam melodiju, ponekad Nicko ima gitarski dio, ponekad Jay donese tekst i riffove kao za skladbu na Promise and Terror. Ponekad imam čak i melodiju, s tekstom i aranžmanom i zamolim ostale da tako odsviraju – npr. Waiting For My Life to Begin. Surrounded By Sadness primjerice se razvio iz same fraze naslova.
RockLine: Nedavno ste izdali knjigu u kojoj je stvarno smiješna anegdota. Ako se ne varam, prvog dana pisanja prvog albuma s Iron Maiden u Steveovoj kući stao si u pseće govno?
Blaze: Da, istina je (smijeh). Njegova čistačica već je otišla, pogledao me i upitao jesam li stao u pseću kakicu. Njegovi psi, veliki doge, veliki su kao manji konji, tako da su proizveli stvarno ogromnu gomilu psećeš govna. Mislio sam da ću dobiti otkaz već prvog dana, već prvi dan stvaranja s Iron Maiden čistio sam pseće govno s poda. Unatoč tome smo tog dana napisali nekoliko zaista dobrih skladbi, a te pse nikad nisam volio i mislim da ni oni ne vole mene.
RockLine: Smeta li ti što te ljudi još uvijek pitaju o Iron Maiden?
Blaze: Ne, uopće, to je veliki dio mog života na koji sam ponosan. Fantastičan su bend, bio sam njihov fan još prije nego što sam im se pridružio. Kao fan benda svjestan sam da je to kao da si bivši član Kissa. Svaki Maiden fan zna svakog člana Maidena. Na to sam stvarno ponosan, a glazba na The X Factor je po mom mišljenju vječna i preživjela je. To je bilo teško razdoblje, ali istodobno zaista prekrasno razdoblje. Sad mislim da je sve više Maiden fanova zainteresirano i za moju glazbu. Prije je samo mali postotak ljudi bio zainteresiran za Blazea Bayleya. Mislim da tek sad, nakon deset godina, ljudi uzimaju u ruke The X Factor, pitaju se što sad radi taj tip, slušaju moju verziju Clansmana i tek se sad fanovi Iron Maiden zanimaju za Blazea Bayleya.
RockLine: Ako se ne varam, koncept Silicon Messiah počeo si pripremati već za treću plošču s Iron Maiden?
Blaze: Da, neke skladbe poput Born As a Stranger i Ghost in the Machine počeo sam pripremati već na turneji za Virtual XI. Te sam ideje snimao na diktafon i zapisivao.
RockLine: Zadnje, klijšejsko pitanje. Kakva je budućnost za Blazea Bayleya?
Blaze: Ne znam, ovisi o fanovima. Ako me fanovi budu podržavali i htjeli me slušati na koncertima, nastavit ću. Ako budu htjeli slušati moje pjesme, pisat ću nove i snimati nove albume. Ako ne, prestat ću. Moja daljnja karijera potpuno je u rukama fanova.
intervju vodio, preveo i uredio: Rok Klemše
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
