Mjesto: Sachsenburg Floßländ / Austrija
Datum koncerta: 02.09.2010
Broj posjetitelja: 0
Cijena ulaznice: 55,00€ (trodnevna ulaznica)
Kako se ljeto 2010. bliži kraju, hvatamo i posljednje trenutke ovogodišnje festivalske ponude! Zato je ekipa RockLinea, nakon spleta nesretnih okolnosti svedena na samo jednog člana – kojem pritiskanje okidača fotoaparata ide neusporedivo bolje od ruke nego tipkanje redaka kojima bi sažeo dojmove s koncerata, otišla na trodnevni put na festival Rock The Lake! Na lokaciju zaspanog, od boga zaboravljenog mikro gradića na Dravi, Sachsenburga u Austriji. Trideset kuća i ….64 sastava u tri dana! Tu ubroji i prostor koji je uz kupnju trodnevne ulaznice za festival besplatan, pa Sachsenburg lako naraste u veliegrad!
E, a kao poseban dodatak cjelokupnoj ponudi tu je još i mamljiva dolina rijeke Drave! Naravno, zajedno s rijekom koja u ovom toku djeluje kao Kamniška Bistrica kod Domžala, samo što je za razliku od zagađene Bistrice neusporedivo čišća na ovom dijelu svog toka. Da je vrijeme još bilo za kupanje u njoj, Rock The Lake bi bez problema mogao zasjeniti slovenski Metal Camp! Pogotovo ako čovjek pomisli na cijenu trodnevne ulaznice za festival (55,00€), koja je puno prijaznija džepu!
Prvi dan festivala, sa skraćenim – kasnopopodnevnim programom, organizatori su krstili “A Night To Remember”! I kako su samo bili u pravu! Na poziciji glavnog zvijezdanog gosta večeri došli su nas razbuktati njemački “power” metalci Rage. Multinacionalni savez profesionalnih glazbenika izašao je na pozornicu u 23.30! U skladu sa svim najavama! Vremenski točno u sekundu! Rage su unatoč ulozi headlinera svirali jedva nešto manje od sat vremena, što je veliko iznenađenje, ako ne i razočaranje.
Kako se i očekivalo, bacili su se na prebiranje materijala s novijih ploča! Ploča iz ere Victora Smolskog! Tako su se redom nizali Edge Of Darkness, Soundchaser, Hunter And Pray, Into the light, Drop Dead, Empty Hollow, Higher, War Of The Worlds, Set This World in (kako se i očekivalo) završna Down. Stariji obožavatelji sastava naravno su propustili materijal Rage iz devedesetih i osamdesetih. To nije skrivao ni pomalo mrk pogled kolege Bidovca (rock on buddy!). No u slučaju forme koju nudi trio Rage ni u čemu se ne treba sumnjati da bi Rage uopće mogli zatajiti.
Što stvarno nisam očekivao na koncertu legendarnih njemačkih metalaca jest reakcija publike ispod pozornice. Ludovanje se pretvorilo u “moshanje” pa čak i u izvedbu pravog “zida smrti”! No to je festival. Jedan sastav još ne daje pravi osjećaj i sliku o tome kakva je ponuda festivala. Ali ta pojava tijekom koncerta Rage dala nam je naslutiti da je festival bogato zastupljen mladeži koja jedva ispunjava dva životna desetljeća. Iako kratki, Rage su potvrdili da su otrovni, nepopustljivi i da kidaju na sve strane! Nema uzmaka za Rage stroj! Vrhunac prvog dana festivala tako je u tren oka ostao iza nas. Kao pravi vihor. Nažalost ne razumijem kako to da su dečki svirali jedva nešto manje od sat vremena. Ali vjerojatno je stvar povezana s honorarom, to jest s izdancima dogovora organizatora i menadžmenta sastava. Bez obzira na to što je prvi dan festivala već poslovično najteži, u organizacijskom smislu bio je potpuno uspješan. Kamp je bio udaljen od koncertnog prostora samo pet minuta. Uskoro smo također ustanovili da je cjenik festivalske ponude hrane i pića jeftiniji nego u obližnjim austrijskim “birtijama”. To je sigurno veliko iznenađenje, jer su cijene hrane i pića unutar festivalskih prostora po Europi obično i do 50% skuplje od lokalne ponude. Ne sjećam se festivala koji bi se po takvoj posebnosti isticao. Možda je upravo Rock The Lake u tom pogledu jedinstven, a to bi mogla biti iznimno dobrodošla tržišna marka kojom organizator može uspješno konkurirati ostalim europskim festivalima u budućnosti! Posebnost ovog festivala je i to što nudi izuzetno šarenu paletu žanrovski raznolikih izvođača različitih podvrsta rock i metal glazbe, od glam rocka pa sve do ekstremnijih oblika, kao što su hard core, death metal i/ili metal core.
Nakon prespavane noći probudili smo se u vrlo hladno jutro drugog dana festivala. Nije ni čudo. Probudili smo se na austrijskom kraju Koruške, a povrh svega bio je kraj ljeta! Prvi sastav koji je trebao ugrijati drhtave smrznute kosti bili su Flying Age, ali su otpali! Nakon njih su u 13 sati i 45 minuta nastupili Suzie Cries For Help, s čime se nikako nije htjela poistovjetiti naša cmizdrava Suza. Moderni melodični rockeri u stilu nekih Nickelback pokazali su se kao zgodno otvaranje drugog dana festivala. Srećom se u kolegu Bidovca povremeno useli pravi pedigre glazbenog gurua, pa me Bojan “očinski” zamolio da nikako ne propustim Vanity Ink. Finski sastav, koji iznad prosjeka vuče osobito podivljala i hiperaktivna vokalistica, koja uz izvanredne kinetičke sposobnosti posjeduje i nesramno šaljiv vokal, digao je ljude na noge još bolje od prethodnika. Intenzivan nastup sastava pokazao se toliko učinkovitim da je čak i prostrana pozornica djelovala premalo za nevjerojatno raspoložen sastav. Gitarist je nekoliko puta skočio kar u “foto-pit” i tako uljepšao nastup zabavljajući se u društvu ljudi u prvim redovima. Glam šminka uključena, a sastav je pokazao i veliko poštovanje prema divovima The Beatles kad se prihvatio obrade jedne od skladbi legendarnog liverpoolskog kvarteta!
U 17.45 uputili smo se pogledati malu pozornicu! Tamo su već divljali Latexx Teens! Izvorno Talijani! Oni naravno vole “sleaze”! Takav je i izgled sastava! Bez obzira na izgled, naša glazba donosi nekakvu mješavinu stilova od Marilyn Manson do Sex Pistols. Zanimljivo, zar ne? Možda manje uvjerljiv nastup, barem nakon pretjeranog spajanja gotovo stilski nekompatibilne glazbene retorike, odbacio nas je opet pod veliku pozornicu, gdje smo već čvrsto stojeći i duboko dišući nestrpljivo čekali da se na pozornicu ispišu švedske “rock n’ roll mačkice” Crucified Barbara! Kod Barbara pak neočekivana novost! Fotografi u prvom redu imali smo naime pristup za snimanje samo do prvog reda zvučnika! Nikako se nisi smio pomaknuti prema sredini pozornice! Samo 40 minuta za vruće i koketne švedske rock n’ roll kobile! Ako tome pribrojiš nešto izgubljenog vremena na ugađanje gitara i namještanje bubnjeva, druženje sa sastavom bilo je daleko prekratko. Ova je postava kao ženski kolektiv zaista jedna od najuvjerljivijih u polju svoje prljave glam rock n’ roll inačice! Dobro su nas “nasukale” te babe! Tako su se u nastupu redale skladbe: Wasted, Don’t Play Me Hard, Rock And Roll Bachelor, Eurovizijska Heaven And Hell, Loosing The Game, I Need A Cowboy From Hell, pa Going Down. Svakako oduševljavajući nastup s mnogo erupcijske energije kojom su cure obilno opskrbljene. Za kraj dana pogledali smo još austrijske Belphegor, koji osim što su Austrijanci s festivalom nisu imali previše zajedničkog. Barem ne glede glazbene orijentacije.
Ako je prvi dan bio dan upoznavanja, drugi dan dan perfekcije, treći je dan prošao u znaku kašnjenja, zamjena, tehničkih problema i otkazivanja nastupa. Na našu veliku žalost saznali smo da otpada lijepa hrpa sastava: Forever It Shall Be , Devastating Enemy, Unzucht, Motorjesus i Illdisposed. Do trećeg dana vrijeme nam je bilo što je moguće naklonjenije! Dakle bez kiše i prevelike vrućine. Vrijeme između prvih otpalih bendova stoga smo iskoristili za posjet lokalnoj seoskoj gostionici u kojoj smo istovremeno preživjeli i razdoblje prve vremenske urote. Dakle, kiša! Ispod pozornice smo opet oči u oči s Ass-tronavts. Oni su iz 14.00 sati prebačeni na 16.00 sati i 10 minuta. Melodično nafunkirani rock sastav praštao je silovito i bez kompromisa te tako odlično iskoristio danu priliku da se predstavi festivalskoj publici.
Dočekali smo i Kissin’ Dynamite – njemačke hard rock/glam metalce, koji se kasnije ove godine odlaze na europsku turneju kao predgrupa njemačkih power metalaca Primal Fear. Neću se puno slagati ako kažem da su se Kissin’ Dynmaite, usprkos relativno mlječnozubom izgledu, predstavili vjerojatno kao sastav s najvećom karizmom od svih sastava festivala. Pozornica im je jednostavno bila premala, jer Kissin’ Dynamite za izvođenje svojih ludorija koriste svaki raspoloživi centimetar pozornice koji im je ponuđen. Ni pozornicki monitori nisu bili pošteđeni. Otvarajući vodeći motiv iz filma Terminator nadograđen je pušketinom rock dinamita autorskog podrijetla, koju su predstavile skladbe Run For Your Life, Metal Nation, Steel Of Swabia, Metal Nation, My Religion i Supersonic Killer.
Ubrzo nakon nadobudnog njemačkog kvinteta na pozornicu su “dojurili” slovenski Elvis Jackson, koji su već ionako oduševljenu publiku svojim vragolijama uspjeli podići na još višu razinu. Pjevač Buda opet je bio prekomjerno navijen! Kao prava vihra u stilu cestovnog trkača kojeg goni kojot Willy iz Looney Tunes, a kojem ne nestaje energetskih zaliha! Publika se pomiješala uz sve vratolomne akrobacije, “pog-anje” i jedinstveno, a zapravo najautentičnije “crowd surf-anje”. Kao što je već uobičajeno, Elvis Jackson su na pozornicu opet dovukli napuhani kupaći madrac. Na njega su položili prvu žrtvu koja im je bila pri ruci, jednog od podivljalih posjetitelja festivala, i splavili ga na ramenima ispod pozornice zgusnute publike! Elivs Jackson su opet pokupili, kao suza čistu desetku, za svoj briljantni nastup. Jedina je mana bila što su role WC papira bacali pred kraj festivala, kad ga zapravo više nitko nije trebao. Želite Jazz? Kakav jazz! Porugi nema kraja kad zalupe jedan od Slayer rifova umjesto jazzovskih obećanja! Nakon uživanja u “domaćoj” glazbi preselili smo se na donju pozornicu na kojoj su nas trebali dočekati Neaera! No na veliku žalost opet nije išlo bez tehničkih komplikacija. Dvadeset minuta bilo je žrtvovano zbog problema s ugađanjem. Neaera nisu uspjeli riješiti zvučne probleme. Oni su ih pratili kroz cijeli nastup, a pjevač je mirno komentirao teške zvučne probleme sa: “Fuck you all!”. Nadajmo se da to nije letjelo na organizatora, jer su stvari tekle posve u skladu sa zahtjevima tipičnog euro festivala. Neaera su svirali otprilike sat vremena! Prekipijevali su od energije. Tijekom koncerta fanovi su naravno pripremili pravi zid smrti i očekivano “mosh pit-ali”. Mali prostor koji je kar pucao od naboja sve te energetske voltaže! Po mom mišljenju Neaera su trebali nastupiti na većoj pozornici, jer bi njihov odlični nastup došao do puno veće izražajnosti! To se najviše osjetilo na pjevaču, kojeg je mala pozornica silno ograničavala. Tako je smislio rješenje i priredio nekoliko vratolomnih skokova u publiku, na kojoj je naravno ushićeno “surfao”. I inače su se njemački deathcore nestaški izvrsno uigrani i djeluju briljantno u uigranosti! To je sastav koji treba veliku pozornicu da se razmahne kao što se šika.
Treći dan se sažeo! Zanimljivost festivala bila je i ta da nisi smio kupiti više bonova nego u vrijednosti od 10,00€. Vjerojatno je riječ o još jednom načinu marketinga zaštitnog znaka festivala prijaznog okolišu i prirodi. Veliki plus festivala bio je i taj što su WC-i bili smješteni u kontejnerima s tekućom vodom! Što se osoblja tiče, osoblja koje se brine za logističku provedbu festivala, riječ je o jednom od najprijaznijih euro festivala u ovom slučaju. Za ljubitelje različitih vrsta metala, alter rocka, skate punka, kao i vrsta s nastavkom “core”, posjet festivalu Rock The Lake obveza je i u budućnosti. Usprkos ekološkoj usmjerenosti festivala, većina je posjetitelja ostavila otpad u kampu umjesto da ga pokupi u vreće, tako da je kamp na kraju djelovao kao odlagalište otpada. Pritom je bilo iznimno zanimljivo otkriće da je festival bio silno skromno posjećen od slovenske publike. Usprkos relativnoj blizini. Sachsenburg je od slovenskog glavnog grada udaljen samo 154 km. A cijena ulaznica naprosto nevjerojatna u svojoj dostupnosti! Rock The Lake je prava pouka slovenskim organizatorima festivala! Pogotovo ako mu pribrojiš ekološku notu, uz uvažavanje smislenog ulaganja kapitala u razvoj i unapređenje turističke ponude ove austrijske pokrajine. Osjećaji na kraju festivala bili su izvanredni. Usprkos nekim tehničkim peripetijama, zbog čega su sastavi kasnili na pozornicu, nekoliko otkazivanja izvođača, kao i kiši zadnjeg dana festivala, toliko je drugih pozitivnih elemenata koje je festival istaknuo, onaj jezičac na vagi koji će nas sljedeće godine sigurno opet namamiti u Sachsenburg!
fotografije: Martin Prezelj
tekst uredio: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
