Zadnji dan prije zore u Orto baru (2010)
Autor: Rok Klemše
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 02.09.2010
Broj posjetitelja: 120
Cijena ulaznice: 8€
Ljeta su nažalost gotova, a s njima i ljetni festivali. No jesen uz kišu, turobno vrijeme i hladnoću, srećom donosi i početak klupske koncertne sezone. Tako je u rujnu svoja vrata otvorio i Orto bar, koji već godinama predstavlja jedno od središnjih ljubljanskih koncertnih mjesta, sa šarolikom glazbenom ponudom i unatoč nešto višim cijenama ostaje utočište i svetište za glazbeno alternativno misleće ljude. Za odličan start koncertne sezone s najboljom modernom thrash metal postavom Warbringer i još jednim američkim sastavom, Skeletonwitch, pobrinula su se prljava tvorova, a da pozornica Orta ne bi predugo samovala, na dužnost su se javili Dweal, alternativna rock/metal postava Last Day Here i Finci Before the Dawn.
Prvi rujanski petak u Orto bar privukao je lijep broj ljudi, koje su u gornjem katu već zagrijali Dweal predstavljanjem još uvijek aktualnog prvijenca Fate By Coincidence, a za njima su pozornicu već zauzeli Last Day Here. Dečki se od svog prvog koncerta u Ortu prije dvije godine, koji im je ujedno bio i premijerni nastup u prijestolnici, redovito vraćaju na mjesto zločina, a ovaj put su u Orto bar nahrupili već četvrti put. Od izdavanja prvijenca From Pieces Created prošle su već tri godine i dečki su toga dobro svjesni. Unatoč lijepom broju pozitivnih kritika i domaćih i stranih medija te u posljednje vrijeme hrpi odsviranih koncerata u inozemstvu, ponajviše u Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj, dečki ne počivaju na lovorikama i setlistu su temeljito promiješali novim komadima, kojih se nakupilo već za novu ploču, a možda i koji više. Last Day Here su odličnom uigranošću i scenskom živahnošću na noge podigli lijepo ispunjen prostor pred pozornicom, koji je zajedno s vokalistom Markom pjevao ponajviše pjesme s albuma, koje su se već vrlo čvrsto ukorijenile kod fanova. Izuzetno pjevni refreni lako privuku glasove iz publike, na što ih obilato potiče i raspaljuje Marko, iako je u obraćanjima između pjesama još uvijek pomalo nespretan. No sve popravi odličnim pjevanjem, koje ni u čemu ne zaostaje za studijskim snimkama, s lijepom i toplom bojom glasa te izuzetnom uživljenošću i interpretacijom tekstova dokazuje da je riječ o jednom od boljih vokalista na domaćim prostorima. I još uvijek je ponekad teško zamisliti da je čovjek s tako dotjeranim čistim vokalom ponekad pošteno i nečovječno režao kod Supremacy. Instrumentalna četvorka pak brine da sve ide kao podmazano, žice sedmožičanih gitara pod prstima Uroša i Jureta savijaju se onako kako se trebaju, ritam sekcija pak brine za čvrstu vezu razigranim sviranjem basa i jednostavnim, ali učinkovitim i promišljenim bubnjarskim prijelazima. U većoj mjeri za sastav vjerojatno predstavlja pipanje u mraku sviranje novih komada, no prema onome što se čulo, razveseljuje da za Last Day Here predstavljaju priličan napredak. Karakteristična pjevnost i melodičnost za dečke ostaje na prvom mjestu, no komadi su u mnogočemu podosta dograđeniji, ponajprije su melodije još udarnije, a zaista je lijepo čuti i nekoliko spretnih solaža, koje komade tek dodatno obogate. Last Day Here su u Ortu opet potvrdili da su u odličnoj koncertnoj formi, a stigло je već i vrijeme za novu ploču kojom će morati dokazati da trenutačni uspjeh mogu postići i, što je još važnije, nadmašiti.
Petkovu večer zaključili su Finci Before the Dawn i okupljene lijepo iznenadili kvalitetnom mješavinom melodičnog death metala i gothic metala. Bend je kod nas potpuna nepoznanica, no publiku, koja se nakon što su pozornicu napustili Last Day Here ponešto razgubila, doveli su na primjerenu radnu temperaturu. Before the Dawn su se u Ortu zaustavili s turnejom Decade of Darkness kojom obilježavaju svoju desetu obljetnicu djelovanja, koju su zapečatili i nedavno izdanim istoimenim EP-jem. S njega su odsvirali i lavlji dio skladbi kojima su predstavili viziju osnivača i vođe benda Tuomasa Saukkonena o mješavini sirovog i agresivnog, ali ponajprije melodičnog death metala i blažih, sporijih melankoličnih dijelova. Mjestimice tako Before the Dawn podsjećaju na finske sunarodnjake Amorphis. Tuomas je kao vođa benda zauzeo središnju poziciju i ulogu growl vokala, koji je bio sirov, ali još uvijek dovoljno razumljiv, dok je basist Lars Eikind (bivši član norveških black metalaca Khold i progresivaca Winds) pobrinuo se za duboke i melankolične vokale te povezivanje programa. Odličnim se pokazao bubnjar Atte Palokangas, koji je razotkrio šarolik izbor prijelaza, dobrih ideja i učinkovite uporabe činela, samo bi se kod neprestanog pozerstva s vrtnjom palica mogao malo primiriti. Before the Dawn bili su lijepo iznenađenje za zaključak petkovog koncerta, njihova mješavina melodičnog i melankoličnog metala mjestimice je zanimljiva i uzbudljiva, no u cjelini ne predstavljaju nešto posebno unikatno i nešto što ne bismo već više puta čuli drugdje.
Fotografije: Nina Grad
Setlista
BEFORE THE DAWN:
1. Disappear
2. My Darkness
3. Faithless
4. Alone
5. End of Days
6. Away
7. Monsters
8. Morning Sun
9. Dying Sun
10. Painless
11. Wrath
12. The Black
13. Deadsong
14. Unbreakable
15. Scar
Galerija slika

















































