Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Szene / Beč / Austrija
Datum koncerta: 11.11.2010
Broj posjetitelja: 100
Dobra strana dugih vožnji na bečke koncerte sigurno je ta da se glazbeni entuzijasti na putu kroz Austriju možemo dobro opskrbiti svim mogućim glazbenim medijima koje nude bogato opskrbljene trgovine tamošnjih shopping centara. Tako je napravila i ekipa Rocklinea, koja se za zanemarivu cijenu založila gotovo cijelom diskografijom Lizzy Borden te je uz njezine nostalgične ritmove uspješno stigla do lokala Szene u Beču, gdje su te večeri nastupali Lynch mob. Od Lizzy Borden do Lynch mob samo je mali korak. Obje skupine su, rekao bi se, tipičan proizvod osamdesetih, samo što se ova potonja uz spomenuto nasljeđe može pohvaliti i jednim od najuglednijih gitarističkih imena današnjice.
George Lynch inače potječe iz stare gitarističke škole koju su inspirirali Jeff Beck i Jimi Hendrix, no njegova munjevita tehnika veže ga i uz mlađu generaciju virtuoza. Skupina Lynch mob jedan je od njegovih sporednih projekata koji su nastali nakon raspada legendarnih Dokken krajem osamdesetih, a posljednja dva desetljeća povremeno je djelovala u različitim postavama. Posljednji album Smoke and mirrors (Rockline recenzija ovdje) snimili su tako osim Lyncha još i vokalist Oni Logan (član prve inkarnacije skupine), basist Marco Mendoza te bubnjar Scott Coogan, no ova su dvojica na aktualnoj turneji zamijenjena Robbiejem Craneom (članom skupine Ratt, koja je trenutačno na pauzi) i izvrsnim Brianom Tichyjem, koji je bubnjao za Foreigner i Billyja Idola.
Bečki Szene simpatičan je lokal na streljaj od strogog centra grada, koji funkcionira po principu ljubljanskog Orta (dakle dnevni lokal s pićem, opremljen nešto većom koncertnom sobom), a prima kojih 500 glava. Vlasnici su često i organizatori koncerata, pa ni ovaj događaj nije bio iznimka. Sigurno su pak s mukom zadržali živce na uzdi kad su Lynch i družina s gotovo dvosatnim kašnjenjem stigli iz Luksemburga, gdje su svirali dan prije, te se nakon mlakog nastupa predgrupa (Sonic tension i Silverdirt) iz kombija survali ravno na pozornicu.
Oni Logan, koji je odmah osvojio publiku, izvrstan je protuteg stoičkom Lynchu. George s publikom naime ne komunicira i ni usred pljeska i ovacija tek rijetko podigne pogled sa svojih gitara. Njih smo vidjeli nekoliko, a među njima je sigurno najviše isticao originalni prototip modela ESP Tiger, koji mu je tijekom nereda u Los Angelesu 1992. spasio život tako što je zaustavio metak jednog od izgrednika. Od tada je gitara Georgeu, kako kaže, draža od bilo koje od njegovih bivših ili sadašnjih žena. Nastup je bio solidan i opušten, možda čak i previše, jer je pomalo pripiti Logan zaboravio tekst pjesme Wicked sensation pa su je zbog toga morali prekinuti i odsvirati ispočetka. No činjenica da je nastup djelovao kao neka vrsta javne probe nije ni najmanje pokvarila atmosferu. I zato što smo čuli tri skladbe iz zlatnog razdoblja Dokken: instrumental Mr. Scary, Tooth and nail te na bisu još Into the fire. Oni je te klasike usprkos spomenutim okolnostima bez sumnje otpjevao puno bolje nego što bi ih mogao Don Dokken, kojeg posljednjih godina muči tzv. Halfordov sindrom. Don je naime izgubio sve visoke vokalne registre, o čemu prilično očito svjedoči i posljednji album Greatest hits s njegovim novo snimljenim hitovima.
Lynch mob dakle nije razočarao. Iako nije bila riječ o precizno posloženom nastupu, kakvom smo svjedočili dan prije na Satrijaniju, intimna atmosfera, prilično slična onoj u koruškoj Bluesiani, spontanost i sinergija četiriju prekaljenih pozornicnih mačaka dočarali su posebne osjećaje. Jedina loša strana koncerta bila je vjerojatno ta što su njegovi akteri već nakon dobrih sat vremena i samo jednog biса napustili pozornicu. Trend kratkih nastupa, koji je počeo širiti Blackie Lawless, očito se hvata i drugih predstavnika nekoć prominentne scene Sunset Stripa, čiji su zaštitni znak bile ponajprije prve dvije sastojnice poznatog slogana “sex, drugs and rock n’roll”. A budući da je u skladu s rečenim poznato i da George nakon koncerata radije dijeli potpise ženskom dijelu publike, nismo se postavili u red dugokosih mladaca koji su (vjerojatno uzalud) čekali pred vratima backstagea, nego smo se radije načas zadržali kod pulta s natpisom “official merchandise” te se potom zaputili natrag na austrijsku autocestu, koja je tada već bila umotana u gustu tamu.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. She’s Evil But She’s Mine 2. River Of Love 3. Hell Child 4. Revolution Hero 5. Let The Music be Your Master 6. 21st Century Man 7. All I Want 8. We Will Remain 9. Mr. Scary 10. Wicked Sensation 11. Tooth n’ Nail —bis— 12. Into the Fire
Galerija slika
