Black Out Sunday

0 8

Izvođač: Chainfist
Izdavač: SAOL
Izdanje: 2010
Trajanje: 50:10
Ocjena: 1.2/5

Hard rock koji crpi iz novodobnih utjecaja heavy metala, miriše na nešto novo i želi se kao nešto novo i deklarirati – to su predikati kojima se samoproglašeni danski rock veterani Chainfist kite na svom dugometražnom prvijencu Black Out Sunday. A taj je, iskreno rečeno, produkcijski dotjeran, ali idejno prilično bezvezan uradak, pa idemo radije lijepo redom, kao što su kuće u Trstu. Kad ocjenjujemo metal, svaka ocjena mora biti ozbiljna, opravdana i ozbiljna. Procvat danske scene i udio metalskih teškokategornih imena koja su pridonijela vladavini metala definitivno određuju imena poput Mercyful Fate, negdje daleko u pozadini tu su i neki Pretty Maids i našlo bi se još poneko ime. Drugi dio danske ploče upravo su Chainfist. Kvintet, kojeg nadopunjuje arsenal glazbenika koji su dosad službovali u sastavima poput Infernal Death, Frozen Sun i Panzerchrist, umjesto rafala ekstremne glazbe poseže za mekšom, razrijeđenijom i izrazito ublaženom inačicom nečeg sličnog derivatu različitih rockerskih žanrova, koja iskreno žudi za smještajem u sivu zonu između rocka i metala, a istodobno želi preko radijskih valova isprositi još koji novčić. Sami sebe opisuju kao udrugu svete trojice Jamesa Hetfielda koji se previše druži s Ville Valom i Nikkijem Sixxom, pa stvar nije ni tako daleko od istine – barem što se tiče prilagodljivosti i truda da se svidi na prvu loptu …

Heavy rock, kako bi se sinteza dvaju svjetova mogla nazvati, lako je mjeriti dvjema različitim mjerama. S jedne strane imate glazbeni korpus koji mora biti čeličan. Drugu stranu medalje daju tekstovi koji doista moraju biti obdareni jajima, možda s prstohvatom nonšalancije i arogancije, a sve mora funkcionirati u zajedničkom razornom paketu kao cjelina. Prvi zajednički uradak sa svježim i ne baš najiskusnijim pjevačem Jackiejem Petersenom nudi desetak skladbi kojima glazbeno ne manjka zabavnih rifova, ali energija zastaje kod mlake vokalne izvedbe i bijednih tekstova. Chainfist su se prema idealu doista uspješno približili Metallici na albumu Reload, a kerozin su stvarali izravno iz trenutaka praznine. Gitarska jednoličnost dvojca Michael Kopietz i Tim Madsen još je najmanje smetajuća, prilično organski zvuče i Heidelbachovi bubnjevi te Pedersenov bas, no u ovoj dugometražnoj predigri nema faktora potpunog zadovoljenja, a čvrste emocionalne erekcije također nema ni na vidiku. Rak-rana cjeline su loš izgovor i bezazleni tekstovi koji zbog toga što nisu prošli fazu lektoriranja nekog anglista šepaju i na izgovoru i na bijednim rimama. Album doduše obećavajuće pokreće skladba Free Me, ali već nakon prvih nekoliko refrena shvatite da je kopito na koje se glazba veže prilično suhoparno. Skladbe su međusobno prilično slične i podsjećaju na dosadu koju meni u uši dozivaju Disturbed. Svjetliji trenutak predstavlja balada Stay, koja sadržajno crpi iz jezera tuge i plačljive estetike. Chainfist su se kalili cijele tri godine i tražili recept za dubinsku penetraciju u srca i duše europskih fanova, ali je mlaka lokva ispovjednih fiaska, izljeva samoće i neuslišanih ljubavi prava banalna glazbena melodrama. Tekstovi, dragi moji, pri određivanju kvalitete prokleto puno znače. Ako uz dobru izvedbu mogu oprostiti bijednu tematiku Avenged Sevenfoldima, danski veseljački peterac zbog “copy – paste” rifova i šupljih ideja potpuno je bez daha i energije. Chainfist se kladi na pjevnost i na to da će vam se uvući u moždanu koru i kao cerebralni grč ostati što dulje. Nakon teatralnog završetka albuma i skladbe SHCHWH, na kojoj Chainfist surađuju s gitaristom sastava Illdisposed Jakobom Battenom, sanjivi metalski rat gitara i vrištećih solaža barem na kraju malo utješi od plakanja razboljela krvava uši.

Neka završim najjačim pozitivnim elementom ploče – to je uz produkciju naslovnica, za koju je zaslužan dizajner Sazes Gustavo, koji je dosad likovno upotpunio izdanja sastava God Forbid i Arch Enemy. Ali budući da se glazba zasad sluša ušima, a ne očima, argumenti za obranu vrlo brzo ponestanu. Ostaje samo nada da će Chainfist prozračiti svoj glazbeni ustroj ili će u krvničkoj borbi za opstanak kapitulirati. U svakom slučaju, ploča Black Out Sunday, baš kao i njezino ime, samo je poziv na radikalne promjene, a memorijske kapacitete, umjesto besmislenim punjenjem retardiranim refrenima ovog pokušaja, radije namijenite nečem korisnijem.

Recenzija je nastala u suradnji Rock Hard Slovenija i RockLine.

Postava

Jackie Petersen – vokal
Michael Kopietz – solo gitara
Braca Pedersen – bas
Tim Madsen – ritam gitara
Jasper Heidelbach – bubnjevi

gostujući glazbenik:
Jakob ‘Batten’ Hansen – gitarski solo na skladbi SHCHWH

Produkcija

Søren Jensen

Popis skladbi

1. Free Me
2. Edge of the World
3. Evolution
4. Be a Man
5. Have you Ever
6. Stay
7. In Your Face
8. Show Me
9. Clown
10. Carpe Diem
11. Black Out
12. SHCHWH (feat. Jakob Batten)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići