Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Breed
Izdavačka kuća: Facefront Records
Izlazak: 2010
Trajanje: 44:41
Ocjena: 4.9/5
Another War zvuči kao Vulgar Display Of Power, Cowboys From Hell, odnosno kao Pantera u svom najboljem razdoblju ili kao potresni udarac Damageplana. Damage, bivši član sastava Violent Power, servira Dimebagovske gitarske solaže i izuzetno otrovna ritmička poigravanja zbog kojih ste odmah u stanju za akciju. Ni za pedalj ne zaostaju testosteronski basovi i bubnjarske eksplozije na koje bi bio ponosan i sam Vinnie Paul, a savršeni su, vjerovali ili ne, i Mauzovi redneck rampage hrapavi, ali melodični vokali. Ako nabrajamo pozitivne strane, ne možemo mimo dobre i pune produkcije, za koju su ovaj put zaslužni kod nas prilično anonimni producent Jock Loveband (dosad je surađivao sa sastavima Hellbillies, Madrugada i Savoy) te više u metalski glasniji spektar pomaknuti Børge Finstad, koji je udahnuo dušu pločama Mayhem, Borknagar, Tristania i Sadus. Na putu prema uspjehu osjeti se i suradnja sa studijskim tehničarom Asgeirom Mickelsonom (dosad je bio dio snimateljske ekipe sastava testament, Sarke i Borknagar) te izbor mastering studija. Fredman Studio je naime dosad bio kreativno utočište za snimanje i mastering Dimmu Borgira, Opeth i Arch Enemy. S toliko bučnih imena za određivanje standarda koje dobivate na ploči Another War, Breede i njihovu unikatnost ipak ne opisujemo.
Ne radi se toliko o inovativnosti koliko o činjenici da Breed utjelovljuju mastan, debeo i dobro uhodan zvučni proizvod iznadprosječnog groove metala, koji vas oduševi od otvaranja akustikom skladbe Bloodstone. Kad izgubite nevinost na gitarsko-violinskom uvodu, koji pokazuje da su Breed i tehnički dotjerani glazbenici (barem gitarist Damage tim standardima zadovoljava već na prvu) i sonični hedonisti koji vole zabavu i neopterećenu estetiku pjevnih skladbi. Eksplicitno podignuti srednjaci svim ponuđačima modnih hirova i jednoličnih trendova, beskompromisna brutalna mračna i eksplozivno melodična svirka predstavlja dušu i tijelo grmeće visokonaponske i rifovski masivne zvijeri po imenu Breed. Ekstrakt testosterona stupnjuje se na vrlo dopadljivoj skladbi Hellfire, koja vam odbija glavu i prikiva vas pred zvučnike od prvog rifa do zadnjeg udarca u bubnjeve. Nema suvišnog kiča ni nepotrebnih mašni! Visoki okretaji i trljanje paklenog užitka nastavljaju se na panterovskoj sagi skladbe Fire, koju krase posve opuštene i prirodne te briljantno izvedene gitarske solaže. I Am Not Lost je više glamovski nastrojen dio ploče, koji ipak ne čini nepravdu ionako vrlo raznolikoj ploči. Podsjetimo, glamovski korijeni dio su DNK i neukroćenih momaka iz Arlingtona – Pantere. The Tide smiruje strasti i baladno posluži jednom od boljih akustika na ploči, Breed zazvuče gotovo grungeovski sjajno, a Mauz pokaže višeslojnost svojih vrištećih vokala. Introspekcija i oproštaj osnova su tekstova, a već nakon basovskog uvoda i vrištećih gitara na početku eksplozivnog Prisoner Of Carnage opet ste natrag na paklenom vlaku smrti. Ratni bubnjevi skladbe Equilibium isprva zaustave razarajući tempo na maksimalnim okretajima, no nakon HC-ovskih vokalnih kitica Breed se odluče ponovno prebaciti u najvišu brzinu, a rock’n’roll se na eksplicitni hellbilly način rutinski nastavlja na Inhale Your Life, nakon grmljavine i ritmičkih poigravanja naslovne skladbe Another War pak, nažalost, nastupa vrijeme izvanrednog oproštaja sa sludgeovski masnim projektilom iskonskosti – skladbom End In Slaughter.
Razarajući stampedo upotpunjuje savršen slijed ejakulacija užitka, a nakon zadnjeg izvijanja otrovnih gitara shvatite da su vam Breed ukrali lavovski dio srca i neumoljivo vam se uvukli pod kožu već nakon prvog slušanja. Prokletstvo! Sama usta, pardon, prsti na tipkovnici puni hvale! A mane? Jedina mana je možda opskurno oblikovanje ovog udarnog paketa. Drugi minus, ako je to uopće minus, jest to da Breed zvuče kao Pantera, no nakon izvanrednog rada sastava Throwdown na ploči Venom And Tears takvo kopiranje ili traženje inspiracije u takvoj estetici više ne smatram nečim lošim. Ako ljudi odrastu do usporedbe s osnivačima žanra, to je samo dokaz da u ovom izvanrednom sjemenu glazbene pobune i nakon 20 godina ima dovoljno snage te da će se na ovom tripu još neko vrijeme moći ugodno vegetirati! Another War je tako lijepo namazan na kruh, a možete se kladiti da će eksplozivni, glasno bučni i izvanredni breedovski zvukovi još neko vrijeme veselo tresti zvučnike u mom privatnom kutku kućnog raja u dnevnoj sobi! 666% Hell yeah!!!
Recenzija je nastala u suradnji Rock Hard Slovenija i RockLine.
Postava
Maurice »Mauz« Adams – vokal
Kjell »Damage« Karlsen – gitara
Mads »Max« Mowinkel – bas
Erik »Core« Engebretsen – bubnjevi
Gostujući glazbenik:
Otto Unnison – violina, prateći vokal na skladbi End In Slaughter
Produkcija
Jock Loveband & Børge Finstad
Popis skladbi
1. Bloodstone
2. Hellride
3. Fire
4. I Am Not Lost
5. The Tide
6. Prisoner of Carnage
7. Equilibrium
8. Inhale Your Life
9. Another War
10. End In Slaughter
