Autor: Urban Bolta
Mjesto: Bluesiana Rock Cafe / Velden am Wörthersee (Vrba na Koroškem)) / Austrija
Datum koncerta: 23.11.2010
Broj posjetitelja: 40
Cijena karte: 30€ (prodaja unaprijed), 33€ (na dan koncerta)
The Quireboys su jedan od onih bendova koji bi uz kapljicu više sreće danas mogli krstariti puno većim klubovima od vrbske Bluesiane. Teško je reći što je pošlo po zlu, možda premalo angažmana samog benda, možda probijanje na scenu zakasnjelo za koju godinu.. ali uostalom, nije ni važno, jer da su devedesetih postigli veći komercijalni uspjeh, Quireboyse danas teško da bismo uhvatili u tako intimnoj atmosferi kakvu smo ovaj put doživjeli u Bluesiani. Kad sam stigao u klub, bio je praktički prazan, a do devet navečer skupilo se tek nekoliko desetaka glava. Samo nekoliko desetaka. Daleko premalo.
Za Quireboyse je iza sebe intenzivno ljeto provedeno na turneji diljem Europe. Prošlo je 20 godina od izdavanja njihova prvijenca “A Bit of What You Fancy”, povodom čije su obljetnice ga dečki ponovno izdali, zavrnuli rukave, pljunuli u šake i otišli na turneju. Rockline ih je tijekom festivalske sezone već uhvatio na Sweden Rocku (reportažu pročitaj ovdje) i na festivalu Bang Your Head!!! u Njemačkoj (reportažu pročitaj ovdje), a ovaj smo se put s Quireboysima prvi put susreli na neusporedivo manjoj klupskoj sceni, oči u oči. U tom je smislu nastup u Bluesiani bio neusporedivo bolji od svih mojih dotadašnjih susreta s Londončanima. No idemo lijepo redom.
Nešto poslije devet iz backstagea se prema pozornici uputilo petero dobro raspoloženih glazbenika i pred pozornicu “dozvalo” nekoliko tuceta posjetitelja, koji smo se prije toga po kutovima raspoloženo ćaskali. Večer su Quireboysi otvorili skladbom Don’t Bite the Hand s drugog albuma “Bitter Sweet & Twisted” (1993) i već odmah “iz prve” pobrinuli se za ljuljanje i migoljenje bokovima u zagrljaju poskočnog blues-rocka. Kroz večer su nas Londončani zabavljali standardima svoje karijere, prošetali smo se kroz njihovu karijeru od središnjeg albuma, već spomenutog prvijenca, sve do prošle godine izdanog “Halfpenny Dancer”, s kojeg su nam očekivano privoštili Mona Lisa Smiled.
I ovaj je put središnja figura Quireboysa bio uvijek nasmijani vokalist Spike s prepoznatljivom crvenom rupčinom navučenom preko čela, uz gitarista Guya Griffina jedini stalni član postave još od početaka u osamdesetima. Spike je frontmen od glave do pete, cijelo vrijeme jednim okom nadzire koncert, energičnim ubacivanjem pokreta naslijeđenih od samog Davida Coverdalea (Whitesnake) sigurno ga vodi naprijed, a engleskim humorom i naglaskom između pjesama posjetitelja nedvosmisleno pridobiva na svoju stranu. Vokalno je Spike nastup odradio suvereno, no treba priznati da u njega nije otišao sto posto. Pametno je izbjegavao pretjerano naporne vokalne linije, u kojima su mu u refrenima priskakali u pomoć ostali, ali nam je Spike svejedno poslužio cijelu paletu prepoznatljivih grlenih, hripavih, nečistih linija. Prva violina londonskih dečki Guy Griffin i ritam gitarist Paul Guerin pratili su Spikeovo opušteno raspoloženje i lagodno jedrili kroz koncert, Guerina nije omelo ni pucanje žice usred skladbe Dirty Toys. No pozor, ritam sekcija bila je u odnosu na ljetnu postavu izmijenjena. Quireboysi su iz Amerike uvezli bratski duo koji sada skrbi o ritmici, a odgovor na pitanje zašto je došlo do zamjene na svjetskoj mreži nisam našao. Na krajnjem lijevom dijelu pozornice svoje je poskočne rock’n’roll zvukove iz klavijatura prstima izvlačio Keith Weir, skriven pod kapicom.
Nastup Quireboysa prava je škola revitalizma poskočnog blues-rocka sedamdesetih i zvuka bendova poput T. Rex, Mott The Hoople ili The Faces, kojem su Quireboysi krajem osamdesetih dodali žlicu glam rock obijesti. Skladbe There She Goes Again, This is Rock and Roll i 7 O’ Clock bile su vrhunac utorkova druženja u napola praznom klubu. Nakon kratke stanke glazbenici su se vratili na pozornicu s baladom I Don’t Love You Anymore, a za sam kraj ostavili još jedan u nizu škakljivo-obijesnih bluesovskih marševa, Sex Party. Druženje je ispunilo visoka očekivanja, čemu je zasigurno pridonio i topao zagrljaj Bluesiane. Iako dečki zbog slabog odaziva na pozornici nisu ostavili sve atome snage i u tom smislu u sebi imaju još nešto rezerve, slikovita šetnja s Quireboysima bila je bez trunke sumnje vrijedna svog vremena i novca, pa su nam još dugo u noć u ušima odzvanjale Spikeove nebrojeno puta ponovljene riječi koje ćemo teško zaboraviti: “Mi smo Quireboys, i to je rock’n’roll”!
Setlista
1. Don’t Bite The Hand
2. Mind
3. Finer Stuff
4. Tramps and Thieves
5. There She Goes Again
6. Roses and Rings
7. Dirty Toys
8. This is Rock and Roll
9. Whipping Boy
10. Mona Lisa Smiled
11. Man on the Loose
12. Hey You
13. Sweet Mary Ann
14. 7 o’Clock
—dodatak—
15. I Don’t Love You Anymore
16. Sex Party
Galerija slika
