Njemačka sodomizacija ŠTUK-a ili Thrashokalipsa sada!
Autor: Rok Klemše
Mjesto: Štuk / Maribor / Slovenija
Datum koncerta: 12.02.2011
Broj posjetitelja: 800
Cijena karte: 20,00€ (prodaja unaprijed) / 25,00€ (na dan koncerta)
Jednom se to moralo dogoditi i napokon se doista dogodilo – veći metal događaj u Sloveniji napokon se održao u subotu. Dakle, nikakvog gledanja na sat kad će biti kraj koncerta jer ujutro moraš na posao. Nikakve brige da ćeš zbog zujanja u ušima propustiti neku važnu stvar na sastanku, koji obično padne baš dan nakon koncerta zbog kojeg te bole sve kosti i bubnjići. Nikakve brige da ćeš zbog nuklearnog kaca zadremati na poslu, na WC-u… Ne, nema većeg užitka nego otići na koncert nakon kojeg nemaš baš nikakvih obaveza. Pogotovo ako znaš da je velika vjerojatnost da će te do smrti zaplinuti Agent Orange, da će te bez milosti pregaziti Knarrenheinz dok će striček Tom recitirati svoje najdraže stihove ubilačke poezije. ŠTUK su u silovitom blitzkriegu zauzeli starosta njemačkog thrasha, jedna trećina svete trojke teutonskog thrash metala, Sodom.
A prije nego što su se temelji ŠTUK-a zatresli pod tenkovskim gusjenicama, morali smo manje-više trpjeti tri predgrupe, ali je barem njihova kvaliteta sa svakom sljedećom rasla. Kao prvi na pozornicu su stupili mađarski Halor, koji su u dobrih pola sata predstavili komade s prvijenca Welcome to Hell iz 2006., koji je ujedno njihovo jedino izdanje do danas. Što više o Mađarima se niti ne da napisati, jer su još posve prazan ŠTUK ostavili ravnodušnim i nezainteresiranim. Od pustog i klišejskog heavy metala ništa više nije se ni moglo očekivati, zanimljivo je bilo nekoliko thrasherskih bljeskova i nespretan engleski frontmena. Helo, Halo, Heler…? Aha, ne: Hvala što ste bili tako kratki.
Puno bi primjerenije bilo da je umjesto Halora nastupio još neki domaći sastav, no tako je te večeri kao jedinom pripala čast zastupati slovenske boje na pozornici primorskom sastavu Almost Rage. Dečki već dulje vrijeme nisu trio, dodatna gitara im se u glazbi prilično jasno osjeti, iako bi si lako odmorili uši uz malo razrađenije dvostruke gitarske linije. Almost Rage imaju već pristojnu zalihu autorskog materijala, koji su uživo izuzetno samouvjereno predstavili i svoj nastup odradili krajnje profesionalno. Uigrani su kao primorska bura, ali kad je riječ o scenskoj izvedbi, dečke muči pretjerana statičnost. Svakako bi mogli podosta popraviti taj aspekt, koji je uživo toliko važan, ali unatoč tome su Almost Rage pod snažnim vodstvom hetfieldovsko-anselmovskog Ejaqovog vokala uspješno odpuhali svojih pola sata. Ipak je vrijeme da Almost Rage konačno pljunu u ruke i obraduju nas prvim pravim studijskim uratkom, koji čekamo već dulje vrijeme.
U četvrtu brzinu napokon je prebacila treća predgrupa, koja dolazi sa sjevera, preciznije iz Švedske. Ne, Die Hard ne sviraju metal verziju soundtracka akcijskog hita s Bruceom Willisom, nego pravi, pošteno prljavi death/thrash metal s utjecajima ranog black metala a la Venom. Dečki su već imidžem nagovijestili u kojem smjeru ide njihova glazba. Koža, lanci, nitne i zloban make-up vapili su za prljaštinom i sirovošću primitivnog black/thrash metala. U rane dane rađanja tog kopilanskog žanra vratio nas je učinkovit frontmen s ljutitim i zlobnim vokalom, a više nego uspješna bila je i instrumentalna slika švedske četvorke. Prava je šteta što su si Švedi natovarili najgori zvuk večeri, bubnjevi su prilično agresivno sjekli iz cjeline, a grubi vokal bio je duboko zakopan u cjelokupnoj zvučnoj slici benda. Ali bend je zaslužio veliki “horns up” za odlično odsviranu Venom klasiku, Countess Bathory.
Nakon toga se dvorana ŠTUK-a ipak prvi put u večeri napunila i napetost iščekivanja osjećala se u zraku kao živčani plin usred vihora Prvog svjetskog rata. No ako su ratni plinovi na najokrutniji način ubijali vojnike, Sodom plin izazvao je opći kaos, ludilo, blitzkrieg mosh, helikopterski headbanging i neprestani stage diving. I to od trenutka kad se dvorana zamračila, zavrtio se intro i pakleni njemački thrash trio zapalio prvim notama razarača novog albuma, In War and Pieces. Da sa Sodom nema šale, dokazali su legendarni Thomas Such, poznatiji kao Tom Angelripper ili Onkel Tom, Bernd “Bernemann” Kost i najnovija akvizicija benda, bubnjar Markus “Makka” Freiwald. Vjerojatno kultni njemački trio nije očekivao takav odziv slovenske publike i kad su ugledali kakav se kaos događa ispod pozornice, uz još veće su veselje zaorali kroz setlistu punu klasika njemačkog thrasha. Tomu i njegovim podčasnicima cijelo se vrijeme preko lica razlijegao golem osmijeh, a publika je uživala u svakom Bernemannovom riffu, u svakoj mitraljeskoj solaži, u Tomovu grlenom vrištanju (proti)ratnih tekstova i u topničkom Makkinom bubnjanju. Kako se brzo i pouzdano Makka uklopio u bend i s kakvom je preciznosti, agresivnošću i brzinom dečko odbubnjao i najzahtjevnije dijelove. Klasike su pljuštale kao svjež napalm; M-16 već na samom početku, a u nastavku još i The Saw is the Law, Nuclear Winter, Blasphemer, Napalm in the Morning i druge. Za blago razočaranje pobrinuo se samo Angelripper, koji je usred koncerta pitao koliko ljudi govori njemački, pa je nemali dio publike podigao ruke, a Tom je potom ostatak koncerta nagovore blebetao na njemačkom. Ali barem smo dobili osjećaj da smo usred snimanja Mortal Way of Live albuma, hehe. Energija je od početka do kraja koncerta bila na najvišoj mogućoj razini i upravo zato je bend vjerojatno odsvirao još nekoliko komada više nego inače, čak i Motorhead klasiku Ace of Spades, koja jasno pokazuje koliko je velik utjecaj na Toma ostavio lik i djelo jednog i jedinog Lemmyja. Sodom su dokazali da im se godine thrashiranja ne poznaju ni najmanje i zbog čega ih doista možemo ubrojiti u sami vrh trenutnog thrasha. In War and Pieces živi je testament neukroćene energije Sodom, a nastup grupe uživo veliki dokaz da je njemačka sveta trojka ostarjela puno bolje od velike četvorke thrasha.
Koncert Sodom bio je barem jednako dobar kao nezaboravni koncert Forbidden prije dvije godine na istom mjestu zločina. A Sodom su koncertom u ŠTUK-u zasigurno dokazali da su uživo toliko dobri da se osjećaš kao da te “huey” upravo bacio usred vijetnamske džungle, u pozadini čuješ vihor svježeg napalma (“I love the smell of napalm in the morning” ili “I love to hear Sodom in the morning”), a na obali Mekonga bubnjanje topništva. Vidimo se u idućem ratu…
fotografije: Martin Prezelj
Reportaža je nastala u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Setlista
1.In War And Pieces 2.Sodomy And Lust 3.M-16 4.Outbreak Of Evil 5.The Saw Is The Law 6.Nuclear Winter 7.Proselytism Real 8.The Art Of Killing Poetry 9.I am the war 10.City Of God 11.The Vice Of Killing 12.Blasphemer 13.Feigned death throes 14.Agent orange 15.Knarrenheins 16.Ausgebombt 17.Wachturrm 18 Remember the fallen 20 Bombenhagel
Galerija slika





















