Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: European Bike Week / Faaker See (Faak Am See, Villach) / Austrija
Datum koncerta: 09.09.2011
Broj posjetitelja: 5000
Cijena karte: 0,00€ (bez ulaznice!)
Uriah Heep jedan su od onih legendarnih sastava koji su rock njegovali i odgajali na prvim koracima, kad je prohodao iz svoje kolijevke. Godine su prošle, a priča o toj hrabroj grupi u međuvremenu je prerasla u svojevrsnu legendu. Tek šačica današnjih dinosaura koji su se na rockerskoj karti pojavili na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete još djeluje, a Heep su među njima izdržali. Osim toga, Uriah Heep su nakon desetljeća apstinencije napokon opet u punom elementu kad je riječ o stvaranju nove autorske glazbe. Tako su 2008. izdali svojevrsni povratnički album u tom smislu, iako su cijelo vrijeme nastupali, odlični rustikalno zvučeći “Wake The Sleeper”, a svoju ponovno pronađenu nadahnutost potvrdili su ove godine izdavanjem novog iznimno lijepog studijskog uratka “Into The Wild”, koji čuva duh retro-nostalgije. Uriah Heep su jedan od onih sastava koji neprestano nastupaju po pozornicama. Teret godina ih nikako ne hvata i Uriah Heep na pozornici djeluju kao nesalomljivi i vječni mladići.
Uriah Heep su ove godine neprekidno na pozornicama još od veljače. U travnju je izašao album “Into The Wild”. Zapravo istodobno s izlaskom novog albuma krenuli su u novu promotivnu turneju u potporu novom uratku. Tako su u svibnju ove godine detaljno obradili koncertna odredišta po starom europskom kontinentu, otišli preko bare na drugu stranu Atlantika, pa i južnije – ispod nultog paralela. Četiri mjeseca nakon našeg posljednjeg zaustavljanja u austrijskom Ternitzu, gdje su Heep odsvirali koncert 14.05.2011., okrenuli su se u tren oka i tako je nastao već drugi dio turneje “Into The Wild”. S prvim koncertnim terminom postavljenim na ovogodišnji European Biker’s Week, koji se svake godine održava kraj austrijskog Faaker Seeja kod mjesta Faak Am See, u blizini Villacha, a čiji je glavni sponzor Harley Davidson, dok nešto sredstava pridonosi i proizvođač slatko grešnih likera Jack Daniels. Spomenimo da za Uriah Heep ovaj, jedan od najvećih Harley Davidson festivala na planetu, nije nikakva nepoznanica, jer su na istom prizorištu nastupili već prije šest godina, točnije 09.09.2005.
Izvlačenje glavnog dobitnika prve nagrade, ručno izrađenog unikata marke Harley Davidson, koji nipošto nije zidni makrame, dognalo je pred pozornicu prije koncerta masu od nekih 6-8000 bikera, koji su grozničavo odbrojavali sekunde do proglašenja sretnog imena. Kad je izvlačenje završilo, masa se ovaj put, suprotno očekivanjima, nije razišla, nego je narod ostao pod pozornicom da dočeka legendarne rockere.
Za Heep je to bio još jedan rutinski nastup, a ipak nisu skrivali odlično raspoloženje i silno vedar duh. Zacijelo ih je na to potaknuo izniman odaziv i pregrijane glave u prvim redovima, gdje se veselo ljuljala i šačica zagrijanih Slovenaca koji su otišli na ovaj koncert.
Koncert Uriah Heep u zvučnom je smislu tek na početku ostao dužan ispravaka, pa su tijekom Rainbow Demon (da, dobro čitate!) zvuk naštimali i Lanzonove klavijature napokon su u zvuku djelovale posve ravnopravno. Bernie Shaw obraćao se publici intenzivnije nego inače. Pritom se služio simpatično priučenom kombinacijom njemačkog i engleskog jezika. Pred pozornicom more publike dokle god je oko sezalo, nad njom vedro noćno nebo obasjano punim mjesecom i ukrašeno trilijunima i trilijunima sjajnih zvijezda. Miris izgorjelog ulja i benzinskih para, kožnate cure, pivo u slapovima posvuda, raj za rock n’ roll!
Uriah Heep su još jednom dokazali koliko su briljantno uigrani i u kakvoj se sjajnoj formi nalaze nakon više od 40 godina postojanja. Djelovali su silno opušteno, neopterećeno, vidno su uživali, što je pokazivala prije svega izdašnija komunikacija gitarista Micka Boxa s publikom, a iznad svega zagrižnost bubnjara Russella Gilbrooka, koji je svojom predanošću i zanosom na bubnjevima djelovao kao da se pit bull otrgnuo s lanca da pregrize sve činele i opne na bubnjevima. Russell za predsjednika! Shaw je malo štedio vokal, osobito u najvišim registrima. Turneja će naime još dugo trajati. Nakon koncerta na Faak Am Seeju Heep odlaze u Skandinaviju, u listopadu slijedi ponovni skok preko bare, povratak na nekoliko koncertnih termina po staroj europskoj celini, a u prosincu obilaze i Veliku Britaniju. U studenom još nema bukiranih koncerata, tako da je moguće popunjavanje dodatnim terminima po Europi.
Vratimo se na pozornicu! Gilbrook je imao donekle okrnjen set bubnjeva na pozornici. Također je nedostajao gong iza njegovih leđa i još poneka činela. Inače set lista po ukusu manje zahtjevnih bikera! Dakle, nove pjesme i pjesme iz željeznog repertoara, što znači potpuni “lom”! No, s obzirom na karakter događaja, set lista bila je nešto kraća. Heep su iz nje izbacili novu Kiss Of Freedom te klasik Bird Of Prey. Što se tiče udarnosti i valjanja klasika za klasikom, vrijedilo bi Bird Of Prey zadržati u set listi, a radi čuvanja minutaže radije izbaciti Nail On The Head iz set liste, koja kroz neprestano ponavljanje trivijalnog refrena djeluje posve blesavo i dosadno kljucajuće. Kako god, i sladokusci smo došli na svoje uz izvedbu klasika s “Demons & Wizards” Rainbow Demon, no skupini treba zamjeriti potpuno ignoriranje albuma “The Magician’s Birthday”.
Bend pak ubija na pozornici. Opet su u koračnicama željeznog repertoara potresli i uvjerili u punom smislu te riječi! Razvučeni jam u oba klasika s Look At Yourself, naslovnoj skladbi i July Morning, ponovno se ističu u repertoaru, kao i vazdazeleni i elementarni žestoki Gypsy riff koji valja. Grupa se malo spusti s najviše brzine kad se prihvati drugog klasika s “Demons & Wizards”, The Wizard, no redoviti dio vrlo brzo završava, nakon što Mick Box nakon July Morning ponovno prihvati akustičnu gitaru, a grupa ponovno uključi u intenzivnu suradnju zgusnuto predpozorje festivala uz neizostavnu Lady In Black.
U bisu zasjedanje na pozornicu doziva nekoliko najzagriženijih posjetitelja koncerta iz prvih redova, da potroše višak adrenalina u krvi kar na pozornici, dok divlje tresu tijela i mlate glavama, a grupa rezgeće kroz usijani riff “Innocent Victim” klasika Free N’ Easy. I već smo na kraju koncerta. Tu je očekivana Easy Livin’. Grupa opet s velikom vehemencijom ulazi u posljednje minute koncerta, vokalne harmonije djeluju besprijekorno i ovaj put, Bolder još jednom otpjeva, u zboru svih pet članova, Hensleyeve visoke vokalne linije i pridoda onu autentičnost i povezanost sa studijskim izvornikom jednog od najvećih hitova karijere Uriah Heep.
Grupa drži izvanrednu formu. Na festival su došli odmorni i opet gladni koncertiranja te tako izveli novi odličan koncert. Očito je svoje pridonio izvrstan odaziv, koji je grupu dodatno raspalio, kao i sam ambijent okružen malim morem prelijepih čeličnih konjića! Orkestar orhideja dakle se drži i ustraje dalje. U drugoj polovici rujna izdaju Uriah Heep, nakon serije izdanih službenih koncertnih bootlegova, i službeni dvostruki koncertni album “Live In Armenia”, što samo dokazuje koliko su aktivne i vitalne legende u svojim zrelim godinama. Uz to neka dodam još da je ulaz bio slobodan, što znači da svim ljubiteljima klasičnog rocka može biti iskreno žao ako si nisu rezervirali ovu subotu na ovogodišnjem izdanju festivala “biker’s week”, za pristno druženje s magijom Uriah Heep rocka!
fotografije: Martin Prezelj & D.D.D. (Dr. Dobra Duša)
Setlista
1. Intro 2. I’m Ready 3. Return To Fantasy 4. Stealin’ 5. Rainbow Demon 6. Money Talk 7. Drum solo 8. Nail On The Head 9. The Wizard 10. Into The Wild 11. Gypsy 12. Look At Yourself 13. July Morning 14. Lady In Black —bis— 15. Free N’ Easy 16. Easy Livin’
Galerija slika
