Terraneo Festival 2012

0 7

Mjesto: Šibenik / Hrvatska
Datum koncerta: 07.08.2012
Broj posjetitelja: 60.000 (kroz cijeli festival)
Cijena karte: Festivalska ulaznica (za četiri dana): 58 €, Dnevna ulaznica: 30€, Kamp (za šest dana): 26€

Srednja Dalmacija, preciznije Šibenik, početkom kolovoza (7.-10.) ugostila je festival imena Terraneo. Ovo drugo izdanje festivala napravilo je veliki korak naprijed u prepoznatljivosti te širini i kvaliteti programa. Terraneo je u usporedbi s ostalim programski usporedivim festivalima u široj okolici (Exit, Sziget, Frequency…) pravi mali, ali začudo mu ne manjka baš ništa. Štoviše: svojom pažljivom programskom politikom pobrinuo se da u line-upu nema nijednog promašaja, a program začinjava ekološkom osviještenosti i radionicama koje se tijekom dana odvijaju u kampu. Ugodno s korisnim. Ipak, njegov najveći plus je upravo okolica koja nudi morske užitke. Preko dana im se prepuštaš, a navečer i noću slušaš odabrane glazbenike svjetske popularne scene (alternativnog spektra). Čovjek jednostavno ne može vjerovati da je tako glatko i ugodno festival tek druge godine na sceni. Nakon što su prošle godine nastupili bendovi poput The National, La Roux, The Fall, Nouvelle Vague, Mogwai, Crystal Castles, The Raveonettes, Destroyer, The Suuns, Dan Deacon… organizatori su ove godine ljestvicu podigli još nekoliko razina više. Med i mlijeko su tekli, što je značilo da je usprkos inteligentnom rasporedu povremeno dolazilo do preklapanja vrlo zanimljivih bendova odnosno izvođača.

Samo festivalsko područje bilo je postavljeno na tlu napuštene vojarne i za festivalske uvjete je prilično malo, ali zato toliko pametnije iskorišteno. Uz tri glavne ”open-air” pozornice koje su po veličini poredane u istoj liniji (Terra stage, Aqua Stage, Aero Stage), noću su štafetu zabave preuzeli tzv. hangari (Muzika HangaR, MTV Hangar…), gdje su se posjetitelji u klupskim ritmovima vrtjeli svaki dan sve do osam ujutro. U kampu je za opuštanje brinuo još i Akustika stage. Uz koncertna mjesta odlično je bilo pobrinuto za najraznovrsniju hranu i piće koje si dobivao po razmjerno niskim cijenama (Roast Chicken, Vege kitchen, Grill bar, palačinke, Rakija bar,…). Po uzoru na novosadski Exit, i ovdje su kao novčana valuta vrijedili samo ”tokeni”. Država u državi. Ozračje je bilo izrazito opušteno. Uz jezike bivše zajedničke države, mnogo se čula engleski, ali i njemački i talijanski. Internacionalna prijateljska atmosfera učinila je festival još zanimljivijim. Kad se na jednom mjestu upoznaje toliko različitih kulturnih nasljeđa i navika, drugo je teško očekivati. U četiri dana (utorak, srijeda, četvrtak, petak) na pozornicama se izmijenilo oko 110 glazbenih izvođača. Prva tri dana bila su rezervirana za velika glazbena imena, a posljednji, oprostajni dan prvenstveno za opuštanje i još posljednje plesne trenutke. Organizacija je bila odlična. Program je tekao besprijekorno, nije bilo većih kašnjenja, a niti jedan (veći) bend nije u zadnji čas otkazao nastup, kao što se to npr. dogodilo hrvatskom ”bratu”, zagrebačkom INmusic festivalu. Ozvučenje je bilo zadovoljavajuće, nije bilo ispada ni nepotrebnih oscilacija. Festival je već danas donekle priča o uspjehu. Ima veliku podršku u samoj općini Šibenik, a mještani s kojima sam razgovarao priljev turista samo pozdravljaju. Treba znati da festival u četiri dana posjeti preko 50.000 ljudi, a to je toliko koliko ima svih stanovnika Šibenika. Festival ispunjava sve uvjete da u sljedećih nekoliko godina postane prava vruća točka Balkana. Veliki broj posjetitelja iz Slovenije to već sada potvrđuje.

Nakon pet sati vožnje automobilom (zaista su mi bili žao ”jadnici” koji su se vozili vlakom: 12-satna prava mala odiseja) u Šibenik sam stigao oko pet popodne prvog dana. Nakon kratkog smještaja i jela nisam smio previše oklijevati, jer je već u osam navečer na Aqua Stageu svirala Anna Calvi. Inače su se događanja na festivalu počinjala razmjerno kasno, oko sedam, osam navečer, što je specifičnost Terranea u odnosu na ostale europske festivale (npr. austrijski Frequency počinje s programom već u dvanaest, jedan popodne, a većina najkasnije otvara pozornice u pet poslijepodne). Posljedično su se i sami koncerti na glavnim pozornicama otegnuli duboko u noć i završavali tek oko tri ili četiri ujutro. Ovom ”kašnjenju” u velikoj je mjeri kumovala prvenstveno nepodnošljiva vrućina (35, 36 stupnjeva preko dana). Sreća da je koncertni prostor bio asfaltiran i da tlo nije bilo pjeskovito. Kombinacija vrućine i pijeska zna biti iznimno gadna. Prvog dana pogledao sam sedam izvođača.

Kao prvu uhvatio sam već spomenutu Londončanku. Anna Calvi pravo je utjelovljenje suvremene femme fatale. Tajanstvena je, mračna i strastvena žena. Sve to vidi se i u njezinoj glazbi, nekakvom atmosferičnom popu koji je popraćen velikom dozom gitarističke virtuoznosti. Calvi krasi mnogo toga. Uz neobično dubok i snažan glas i karizmatičnu prisutnost, upravo je jedinstveno baratanje gitarom čini (među ženskim izvođačicama) posebnom. Kad bi joj čovjek oduzeo instrument i koncertni sjaj, pred sobom bi imao nježnu sliku mlade djevojke. Upravo te božanske nježnosti koju nosi u sebi posebno te očara. Na prvi pogled tako krhko biće koje je sposobno ispustiti tako nebeske zvukove. Zato nije čudno da ju je prvi primijetio upravo Brian Eno.  Mentor Eno za nju kaže da je ”najveća stvar od vremena Patti Smith”. Glazbeni utjecaji su vrlo široki, od klasične glazbe (među ostalim je akademska violinistica),  eksperimentatora tipa Captain Beefheart, starih rokera ala The Rolling Stones, glazbenih i kulturnih ikona Edith Piaf, Nina Simone, David Bowie, Scott Walker, sve do virtuoznih gitarista Jimija Hendrixa i Djanga Reinhardta. Nadahnjuju je i druge umjetnosti, prvenstveno filmska (David Lynch, Wong-Kar Wai, Gus Van Sant). Mnogi je uspoređuju s PJ Harvey i Siouxsie. Još prije prošlogodišnjeg izlaska albuma, koji je bio odlično kritički primljen i nominiran za nekoliko nagrada, nastupala je kao predgrupa izvođačima poput Arctic Monkeys, Johnny Flynn te Nick Cave i Grinderman. Na pozornici Calvi djeluje uvjerljivo. Odjevena u visoke crne hlače i mušku crvenu bluzu, namazana jakim crvenim ruževima, neprestano nas zavodi svojim poetičnim, iskrenim i strastvenim glazbenim performansom. Po pozornici se puno ne kreće, mnogi bi joj zamjerili čak i statičnost. No to je dio njezina izraza. Toliko više čine glas i glazba te seksepil koji isijava. Uz nju stoje još bubnjar i harmonikašica. Na Terraneu je odsvirala deset skladbi. Set je otvorila enigmatičnom instrumentalnom Rider To The Sea i nakon nje odsvirala sve svoje uspješnice: Desire, Suzanne and I, Love Won’t Be Leaving. Pred kraj seta odsvirala je i tri obrade: Surrender od Elvisa Presleya, Wolf Like Me od TV on the Radio te Jezebel od Edith Piaf). Posjetitelja je usprkos ranom satu bilo mnogo i na kraju koncerta Aqua stage bio je prilično dobro popunjen. Neke velike euforije barem naizgled nije bilo, ali su mi nakon koncerta prijatelji i ostali rekli da je taj nastup bio pravi melem za duu. I tome mogu samo pritrditi. Tako osjećajnu i snažnu koncertnu ispovijest ne vidiš odnosno ne čuješ često. Možda je zanimljiv i ovaj ”tehnički” podatak da je bila jedina od nastupajućih koja je fotografima namijenila samo 45 sekundi na prve tri skladbe.

Odmah nakon Anne Calvi na red je došla njemačka postava The Notwist. Zbog određenog preklapanja s Friendly Fires pogledao sam samo pola sata njihova nastupa, ali bilo je dovoljno da me oduševe. Bend koji je u zadnjih nekoliko godina dobio nadimak ”Njemački Radiohead” zaista ima mnogo toga zajedničkog sa svojim engleskim vršnjacima (mračan glazbeni krajolik, eksperimentiranje i istraživanje elektroničkih glazbenih smjerova), ali s druge strane dolaze iz posve drugačijih sredina. Oduvijek kritički hvaljeni The Notwist izišli su krajem osamdesetih iz bavarske hardcore scene. Prošli su kroz nekoliko stvaralačkih faza, od početnog metal-grunge razdoblja sve do jazz razdoblja s kraja devedesetih. Već dva desetljeća ostaju jedan od središnjih stupova alternativne glazbene scene u Njemačkoj. Posljednjih godina snažno su zaplovili u elektroničke glazbene okvire, a njihove skladbe remiksiraju svi aktualni glazbeni inovatori i autoriteti na području suvremene podzemne elektronike (Four Tet, Caribou, Panda Bear…). Odsvirali su nam sve svoje četiri najveće uspješnice: Consequence, Pick Up The Phone, Pilot, One With Freaks. Uživo zvuče odlično. Pravi omjer uzbudljivih eksperimentalnih poriva i mračne pop melodičnosti te vrlo brzo može zavesti u glazbenu ekstazu. Riječ je o višedimenzionalnim glazbenim pripovijestima kod kojih užitak ne jenjava ni na trenutak. Unošenje elektroničkog ”deep” minimalizma uz sve nabrojane kvalitete dodaje još i klupsku atmosferu. Naprosto magičan bend. Na pozornici djeluju skromno i smireno, bez ikakve pretencioznosti, glazba govori sama za sebe. Slušljivo, mamljivo, zadovoljavajuće.

Na susjednoj, glavnoj Terra stage nakon The Ting Tings (koje smo obradili u reportaži s Urbanog festivala) na red su došli Friendly Fires. Koncert The Notwista napustio sam prije vremena upravo zbog pogleda na prošlogodišnji britanski hit ljeta. Friendly Fires su do danas izdali dva albuma (”Friendly Fires”, ”Pala”), a žanrovski stoje negdje na raskrižju post-punka i disca koje neprestano miješaju s elementima funka. Sastav čini trojac mladića kojima zapovijeda karizmatični frontmen Ed Macfarlane (uživo nastupaju i s cijelom pušačkom sekcijom). Upravo su njegovi plesni pokreti često prva neglazbena asocijacija na bend. Mnoge ta neobična pojava već na početku odbije. Macfarlane se previja, poskakuje, kukovi švigaju lijevo-desno, u neprestanom je plesnom pogonu. Pravi je motor ekipe, ne dopušta ni njoj ni gledateljima da dahnu. Ako želiš uhvatiti duh benda, moraš ga pratiti. Ako od te namjere odustaneš, vrlo lako se dogodi da u tvojim očima (i ušima) bend izblijedi. Plesne i energične glazbene kompozicije vrlo brzo zapadnu u monotono i vješto glazbeno poigravanje plesnim ritmovima koji su sami sebi svrha. Treba se prepustiti plesnom trenutku. Samo ta proživljena predaja može kod gledatelja ostaviti neko sjećanje odnosno značenje. Bend je odsvirao lijepu žetvu skladbi, uključujući sve hitove: Lovesick, Jump In The Pool, Blue Cassette, Skeleton Boy, Paris, Hawaiian Air, Kiss Of Life.

Odmah nakon završetka koncerta Friendly Fires, na susjednoj Aqua Stage počeo je koncert benda 65daysofstatic. Prelasci između glavnih koncertnih prostora bili su brzi i jednostavni jer su bili povezani tunelima i po veličini postavljeni u vodoravnu liniju od ulaza (od većeg prema manjem). Najveća, Terra stage svojom je kvadraturom zauzimala otprilike četvrtinu cijelog festivalskog prostora. Samo ovoj pametnoj postavi treba zahvaliti što se na putu nije gubilo nepotrebno vrijeme. 65daysofstatic pripremili su nam pravo apokaliptično (is)kustvo. Sastav odlično njeguje i nastavlja tradiciju instrumentalnog post- i math-rocka. Na sceni je prisutan malo više od deset godina, u tom su vremenu izdali već pet studijskih albuma koji su svi redom bili odlično primljeni. Iako je riječ o prilično nekonvencionalnom bendu (koji trenutno u mainstream sferama nema domovinsko pravo), iza sebe već imaju lijep broj nastupa po raznim svjetskim festivalima, a 2008. su nastupali kao predgrupa The Cure na njihovoj američkoj turneji. Dvije godine kasnije snimili su s njihovim br. 1, Robertom Smithom, i zajedničku skladbu. Nastup u Šibeniku uspio im je ”u nulu”. Malo bendova ima tako snažnu energiju i koncentriranu interakciju među članovima. Kod instrumentalnih bendova ona mora biti još intenzivnija i uočljivija. Vokal može zamijeniti samo vrlo uspješna instrumentalna komunikacija. Bend pokušava sve svoje prenijeti samo kroz glazbu. 65daysofstatic je sve to uspjelo. Uspješno izbjegavaju kliješejske glazbene obrasce koje njeguje većina instrumentalnih post- bendova. Unošenjem elektroničkih elemenata navedeni žanr pretvaraju u nešto živo, aktualno i vrlo snažno. Prava mini ekstaza. Provedu te kroz apokaliptične krajolike, dramatizacijom ti postave težinu svijeta nad glavu, a već u sljedećem trenutku sposobni su dočarati najmagičnije umirujuće harmonije. Pravi majstori poigravanja napetošću koji vladaju i baroknim i minimalističkim dimenzijama koje nudi glazba.

Nakon koncerta 65daysofstatic ponovno sam imao sreće da sam stigao točno na početak koncerta dua Thievery Corporation. Ovo ”live” utjelovljenje spojilo ih je na pozornici s čak petnaest glazbenika. Glazbenici su postupno dolazili na pozornicu otprilike dvadeset minuta: prvo DJ-ski duo, gitarist i bubnjar, zatim basist, zatim pjevačica, pa reggae MC i pjevač, pa još i reper,…. Negdje oko sedme skladbe večeri postava se konačno ustalila. Thievery Corporation u osnovi čine Rob Garza i Eric Hilton. Dolaze iz Washingtona D.C., gdje su se prije petnaest godina i upoznali te zajedno počeli stvarati glazbu. Prvotna opsesija glazbom benda The Clash i brazilskom glazbom sedamdesetih do danas se proširila na mnoge glazbene žanrove i razine. Njihova se glazba sastoji od miješanja elemenata duba, acid jazza, reggae glazbe, ambijentalne glazbe, trip-hopa, indijske i brazilske (klasične) glazbe…. Svi ti elementi odlično se prelijevaju unutar ”lounge i downtempo” estetike. Glazba koja je oduvijek sinonim za barove, kockarnice ili za pratnju izlaska sunca nudi još ponešto drugo. Usprkos smirenosti, ne radi se o praznoj i ”bezopasnoj” glazbenoj slici. Garza i Hilton neprestano naglaVaju važnost političkog angažmana glazbenika. Poznati su podupiratelji ljudskih prava, raznoraznih prehrambenih programa i oštri protivnici rata u Iraku i Afganistanu. Neobična mješavina različitih svjetskih glazbenih elemenata bila je vidljiva i na pozornici. Na prvi pogled ekipa se sastojala od glazbenika koji doista nemaju mnogo zajedničkog. No taj prvi dojam vrlo brzo opovrgnu majstorskom uskla đenošću i vidljivom radošću zajedničkog nastupanja. Njihova glazbena umjetnina sve nas je zazibala u spore plesne korake. Groovy ritmovi koje je u prvom redu gradio markantni basist zastrašujućeg pogleda djelovali su na ljude hipnotički. Majstor na gitari i sitaru, Rob Myers, tu je hipnozu samo još produbio. Uz engleski čuo se i brazilski portugalski. Pravi događaj glazbe iz cijelog svijeta koja je odlično infiltrirana u elektroničkom naručju. Zvučna slika je zbog miješanja različitih elemenata bogata, ali nipošto pretjerano barokna. Pozornost se tijekom nastupa raspoređuje po cijeloj ekipi, pa nastup ne počiva samo na plećima jednog ili dvaju glazbenika, što još povećava značenje suradnje, a ne natjecanja. Pravi kreativni glazbeni laboratorij koji smo uspjeli vidjeti uživo. Svakako uz Annu Calvi vrhunac večeri.

Prema jutru pogledao sam još dva nastupa. Prvi, benda Future Islands na Aero Stageu, djelomično sam zakasnio zbog gore opisanog nastupa Thievery Corporation, ali sam ipak stigao na vrijeme da dobijem dobru dozu zasanjanih ritmova. Future Islands nastali su u rodnoj Sjevernoj Karolini početkom 2006. Iza sebe imaju snimljena tri studijska albuma i hrpu EP-ova. Sastav vodi čokati frontmen Samuel T. Harring koji svojim iskrenim i strastvenim držanjem na pozornici oduševljava. Harring se po pozornici neprestano kreće, dramatično gestikulira, valja se po podu… čovjek ima osjećaj da je došao na gimnastički trening. Nadahnuće sastav crpi iz glazbe osamdesetih, posebno post-punk ritmova i new-wave melodike. Prava su definicija suvremenog elektro popa. Za kraj noći pogledao sam još DJ-set elektroničkog dua iz Londona, Groove Armada. Već petnaest godina svijet opskrbljuju dobrom elektroničkom produkcijom, a ovaj put posvetili su se prvenstveno stvaranju dobre zabave. To im je uspjelo, jer je ”bubnjalo” u ušima još dugo nakon završetka njihova seta. Prvi dan tako je završio oko pet ujutro i bio je odličan uvod u zbivanja koja su nas čekala sljedeća dva dana.
 

Setlista

Thievery Corporation:

1.) Web Of Deception
2.) Lebanese Blonde

3.) Take My Soul

4.) Until The Morning
5.) Liberation Front
6.) Culture Of Fear
7.) Overstand
8.) Radio Retaliation
9.) Numbers Game
10.) Illumination
11.) All that we Perceive
12.) La Femme Parallel
13.) Vampires
14.) The Heart’s a Lonely Hunter
15.) Unified Tribes
16.) Assault On Babylon
17.) Warning Shots

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići