Autor: Jernej Vene
Fotografije: Jernej Vene
Mjesto: München / Zenith Halle / Njemačka
Datum koncerta: 17.11.2012
Broj posjetitelja: 4500
Cijena ulaznice: 45,00 €
Zdrav i sirov hard rock ispunio je pore münchenske dvorane Zenith, stare tvorničke hale u kojoj lako stane 6000 posjetitelja.
Dvostruki program otvorila je pretežno njemačka postava Unisonic. Pjevač Michael Kiske i gitarist Kai Hansen dolaze iz Helloween, bubnjar Kosta Zafirou iz Pink Cream 69, basist Dennis Ward također, a gitarist Mandy Meyer iz Asia, Krokus i Gotthard. Kiske je s Unisonic sastavio izuzetno kompetentnu ekipu koja svoj prvijenac suvereno postavlja na hard rockersko bojno polje. Već je EP koji je u siječnju 2012. najavio album bio rasprodan. Iako se danas ne može govoriti o osobito velikim nakladama, taj nam podatak govori da su svi primjerci završili u pravim rukama. Unisonic su uživo djelovali u skladu sa svojim imenom, dakle svi u jedan glas. U izvedbi ne mogu pronaći nijednu slabu točku. Iza Kiskea su se trudili čvrsta i snažna ritam sekcija i kombinacija uzavrelih gitara, gdje je malo više prostora dobio možda Mandy Meyer, čovjek izvanrednog osjećaja i smisla za postavljanje sporih ili brzih tonova. U publici je nastajala feštica svaki put kad bi on i Hansen udarili terce. Michael Kiske je veliki manipulator. Budući da je govorio na materinjem jeziku, publika mu je jela iz ruke. Barem su prvi redovi djelovali kao začarani. Kiske je spomenuo da je zadnji put u Münchenu bio još s Helloween, prije gotovo dvadeset godina. Teutonski hard rock s primjesama staromodnog metala pucao je iz svih topova. Zvuk je bio odličan, glazbenici predani, a publika vidno zadovoljna. Budući da je bila subotnja večer, oni koji su dublje zavirili u čašu ostali su u stražnjem dijelu auditorija. Skladbe s prvijenca primljene su s priličnim oduševljenjem, a eksplozija oduševljenja uslijedila je na kraju nastupa, kad su odsvirali helloweenske klasike Future World i I Want Out. Bolju i prikladniju grupu prije Gotthard ne mogu zamisliti.
Švicarci Gotthard svoju su kalvariju ostavili po strani. Nesretna smrt pjevača Stevea Leeja mnoge je ostavila u dubokim sumnjama. To što su se ponovno digli na noge zapravo je veliko iznenađenje. Iako neki album Firebirth gledaju prilično skeptično, nije naodmet misao da je već i pohvalno što su opet u pogonu. Velika pozornica i visoki strop dvorane Zenith omogućili su da njihova scenografija dođe do punog izražaja. Svjetlosna scenografija djelovala je iznimno učinkovito, a nekoliko su puta refrene podržali i topovima dima. Iskusiti švicarsku rockersku savršenost u 2012. posebno je iskustvo. Pravi šef grupe tako je ostao gitarist Leo Leoni, inače i prije većinski autor glazbe. Kažu da je otrov u malim bočicama, i kod njega to vrijedi. Okretan kao vragolan u svakom trenutku točno zna gdje će na pozornici ispaliti iz svoje lespaulke. Drugi gitarist Freddy Scherer povremeno mu se pridruži u solažama, a inače vjerno drži kompaktnu melodijsku i ritmičku podlogu. Ritam sekcija čvrsta je kao švicarske Alpe. Hena Habegger i Marc Lynn na prostranoj su pozornici ispred zida zvučnika vjerno slijedili snimke s albuma. Improvizacije je kod Gotthard malo, odnosno nalazimo je uglavnom u završnim dijelovima skladbi i u trenucima kad mikrofone prepuštaju vjernoj publici. Gotthard su od ljeta na turneji i u novoj su postavi dodobra izbrusili repertoar. I münchenski Zenith bio je svjedok ugodne interakcije s publikom, koja je vjerno pjevala refrene, a mnogi i usputne strofe. Popis skladbi ponudio je nekoliko pjesama s aktualnog albuma, provjerene uspješnice s ranijih albuma i lukavu ogrlicu od četiriju balada koje su odsvirali uz pomoć gudačkog kvarteta. One Life One Soul posvetili su preminulom pjevaču Steveu Leeju, a mnoga je posjetiteljica posegnula za papirnatom maramicom. Ali što ćeš, najbolji lijek za teške kušnje je vrijeme. Njega Gotthard, čini se, imaju napretek. Dvosatni koncert pokazao je da su u odličnoj formi i da pripadaju samom vrhu europskih hard rock postava. Posebnu pohvalu zaslužuje Leejev nasljednik Nic Maeder, također Švicarac iz Lausanne. Mladić je pobijedio oko četiristo konkurenata, što je vrijedno zavisti i divljenja. Ako tome dodamo boju glasa koja je Leejevoj toliko slična da je to gotovo jezivo, jasno je da Gotthard mogu bez brige nastaviti put. I vladanje pozornicom, ritam gitara i komunikacija s publikom bili su uzorni. Uživo su Gotthard nenadmašni, nadam se da će uspjeti otvoriti glave i pronaći ideje za nove i uspješne glazbene impulse!
Setlista
UNISONIC:
1. Unisonic
2. Never Too Late
3. I’ve Tried
4. My Sanctuary
5. No One Ever Sees Me
6. We Rise
7. Never Change Me
—dodatak—
8. Future World
9. I Want Out
GOTTHARD:
1. Dream On
2. Gone Too Far
3. Starlight
4. Remember It’s Me
5. Sister Moon
6. Hush
7. One Life One Soul
8. The Story’s Over
9. Fist In Your Face
10. Gimme Real
11. Solo bubnjevi
12. Falling
13. Tell Me
14. Heaven
15. Mountain Mama
16. Right On
17. Lift U Up
—dodatak—
18. Master Of Illusion
19. Anytime Anywhere
Galerija slika
