Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: München / Muffathalle / Njemačka
Datum koncerta: 17.11.2012
Broj posjetitelja: 1600
Cijena karte: 35,00€
Sagu, kultni progresivnorockerski kvintet iz Toronta koji ove godine slavi 35. obljetnicu djelovanja, posljednji smo put uživo gledali u prostorima münchenske dvorane Muffathalle 05.12.2007. (RockLine reportaža OVDJE), kad se od njihovih redova (privremeno) opraštao karizmatični pjevač velškog podrijetla Michael Sadler. Tada si naravno još nismo bili svjesni da će se Michael, koji je glazbenu stanku napravio ponajprije zbog rođenja djeteta, nakon što mu je postalo dosadno i nakon što ga je dugogodišnji Saga klavijaturist Jim ‘Jimbo’ Gilmour pozvao na glazbenu suradnju, koja je ubrzo prerasla početne, manje ambiciozne okvire, već za manje od četiri godine vratiti starim drugarima. U međuvremenu smo ih pogledali još 28.4.2009. u austrijskom Wörglu (RockLine reportaža OVDJE), kad su nastupili s pjevačem Robom Morattijem (Final Frontier), koji je svoju zadaću, osobito u studiju, obavio jako dobro, no koncertna magija više nije bila ista kao s karizmatičnim prethodnikom i osnivačem Sadlerom. Upravo zato je povratak Sage s nezamjenjivim Sadlerom u postavi na pozornicu na kojoj su snimili i koncertni DVD i koncertni CD naslova »Contact – Live in Munich« (2009) bio utoliko fascinantniji. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni povratak sa Sadlerom u München koji smo već vidjeli 11.11.2011., kad su Saga nastupili u društvu britanskih art rockerskih prvaka Marillion (RockLine reportaža OVDJE).
U potpuno istom maniru kao zadnji put, kad smo posjetili ovu koncertnu pozornicu koja je pojedinim članovima Rocklinea već gotovo domaća, radilo se o posljednjem datumu njihove koncertne turneje usred koje su predstavljali najnoviji studijski album »20/20« (2012). U to vrijeme, tik pred izlazak spomenutog uratka, Sagu je napustio dugogodišnji, ali nažalost poprilično bolešljivi bubnjar Brian Doerner (ex-Helix), kojeg je zamijenio mlađi i življi Mike Thorne. Danas Sagu, usprkos više-manje odličnim albumima, na domaćem, kanadskom tlu, a o SAD-u da i ne govorimo, u komercijalnom smislu gotovo nitko više ne primjećuje, osim naravno najvatrenijih fanova, koji to ne uzimaju k srcu, dok u Njemačkoj još uvijek uživaju gotovo zvjezdani status, pa nije bilo iznenađenje da je dvorana Muffathalle, kao i zadnji put, pucala po šavovima kad je riječ o broju posjetitelja. Očekivano su prevladavale sijede glave, koje su sa sobom dovele i poprilično mlađe članove obitelji da ih poduče kako zvuči dobra glazba.
Saga su ovaj put za scenografiju odabrali veliko platno na kojem je bila prikazana naslovnica albuma »Full Circle« (1999), točnije njihova dugogodišnja maskota – znanstvenofantastični skakavac s ukradenim Einsteinovim mozgom. Potonji se doduše zadnji put pojavio na njihovim naslovnicama na albumu »Trust« (2006), dok je ‘dobri stari striček’ Albert glavni lik naslovnice albuma »20/20«. Usprkos drukčijem nagovještaju koji je davala pozadina pozornice, Saga tijekom večeri nisu izveli nijednu skladbu s albuma »Full Circle«, ali se zbog toga nitko pretjerano nije sekirao, jer bi se bolja koncertna set lista teško mogla zamisliti.
Otvaračka »20/20« bomba »Anywhere You Wanna Go« bila je autoritativan početak koncerta i dokaz da su Saga prilično ponosni na najnoviji studijski album, s kojeg su te večeri odsvirali tri skladbe. Popis koncertnih izvedbi te je večeri sadržavao čitav niz ugodnih iznenađenja, ponajprije skladbi koje nisu izvodili godinama, poput epske »Images At Twilight« mojstorije »Mouse in a Maze«, u kojoj su oduševili ponajprije sviranjem sintesajzerskih multi-harmonija. Tu su se naime svaki za svojim klavijaturama istodobno našli Gilmour, basist/povremeni klavijaturist Jim Crichton i Sadler, koji je sve skupa otpjevao s izuzetnom mjerom emotivnog patosa i dosegnuo jedan od vrhunaca svojih vokalnih kapaciteta.
Uz neka vrlo ugodna iznenađenja i uratke s albuma »20/20« te večeri naravno nije izostalo ni izvedbi dugogodišnjih klasika, ponajprije s prvih pet, ‘klasičnih’ Saga albuma, kao što su bile sjajne verzije standarda »Careful Where You Step« i »The Perfectionist«. Tijekom izvedbe »Careful Where You Step« Gilmouru se već na početku dogodila neugodna stvar: sa svojom sintesajzerskom linijom malo je zakasnio i to pokušao brzo ispraviti. Većina publike primijetila je da je, domaće rečeno, ‘zabrljao’. Srećom, to je bio jedini očiti kiks tijekom cijele večeri.
»You’re Not Alone«, među većinom fanova najomiljeniji Saga klasik, koji obično izvode pred kraj nastupa ili kao dodatak, iznenađujuće je odsviran već u prvom dijelu koncerta. Sadler je po tradiciji pozvao publiku da pjeva refren te pritom organizirao ‘natjecanje’ između muških i ženskih vokala, u kojem je na kraju, očekivano, pobjedu dodijelio ovim potonjim. Bilo je zaista zanimljivo vidjeti i čuti kako je drukčiji, mnogo opušteniji i za svaku šalu raspoloženi Sadler bio taj večer u odnosu na onoga kojeg smo zadnji put vidjeli prije gotovo pet godina, kad pri skorašnjem oproštaju nije mogao sakriti blagu nervozu, ozbiljnost i naposljetku i suze.
Nešto mračnijom atmosferom obdarenim »Spin It Again« Saga su se ponovno vratili u 2012., kad su sve suze odavno uzaludne i jedino rješenje ostaje samo još (po)smijeh apsurdnosti svakodnevice. Slijedilo je vjerojatno najveće iznenađenje cijele večeri, progresivnorockerski instrumental »Corkentellis«, izvorno s albuma »10,000 Days« (2007), koji je zbog svoje tehničke zahtjevnosti uvijek poprilično velik izazov. Sadler se u tom trenutku privremeno oprostio s pozornice, dok su Gilmour, oba brata Crichton i bubnjar Thorne dočarali nezaboravnu improvizacijsku magiju. Tu valja posebno istaknuti zapanjujuće gitarske improvizacije vječno previđene gitarske legende Iana Crichtona.
Saga usprkos tomu što među svoje glavne utjecaje ubrajaju većinu najvećih imena ovog žanra nikad nisu bili prog rock bend u strogom, tradicionalnom smislu te riječi, jer u karijeri nisu stvorili nijedan ep dulji od 15 ili 20 minuta niti se busali izdašnom dozom improvizacijske kompleksnosti. Progresivan bend su svakako bili od samih početaka, ali su uz prog rock u svoju glazbu uvijek unosili niz melodičnih elemenata, koje se obično rado nalazi u tradicionalno radijski prihvatljivijem novom valu, melodičnom rocku, pa i hard rocku, zbog čega bi najbolji izraz za njihovu glazbu bio upravo art rock.
»Corkentellis« u njihovoj karijeri predstavlja onaj rijetki instrumentalni trenutak kad su se usudili najdalje spustiti u njedra tradicionalnog, improvizacijskog prog rocka s utjecajem fusiona. Izuzetno omiljeni zimzeleni hit s albuma »Heads Or Tales« (1983), »The Flyer«, u kojem je publika ponovno zdušno pomagala u pjevanju refrena, donio je vrlo posrećen kontrast i istaknuo njihovu dugogodišnju privrženost melodičnoj glazbenoj komponenti. Temperamentni »Six Feet Under«, jedno od boljih postignuća s novog albuma »20/20«, ponovno nas je podsjetio da su Saga i danas velesila na svom području, dok je neočekivana izvedba skladbe »The Cross« s njihove konceptualne mojstorije »Generation 13« (1995), koja je bila još jedno veliko iznenađenje večeri, izazvala val huronskog oduševljenja među publikom. Ovaj put je posebno oduševio Sadler, koji je svoj pjevački nastup na posebno doživljen način popratio teatralnim gestama kojima se potpuno uživio u ulogu izgubljenog dječačića Sama, glavnog junaka prije spomenutog konceptualnog magnum opusa.
Nakon oduševljavajuće solističke točke novog bubnjara Mikea Thornea na pozornici su ostali samo Sadler i Gilmour, koji su sjajno izveli klasik s albuma »Worlds Apart« (1981), »Time’s Up«. Potom je Sadler otišao s pozornice i prepustio Gilmouru ulogu središnjeg ‘zvjezdanika’, kako na klavijaturama tako i na glavnom vokalu. Nakon kraćeg solo nastupa na električnom klaviru ‘Jimbo’ je suvereno otpjevao kultnu baladu »Scratching The Surface«, jedan od rijetkih Saga zimzelena u kojem on pjeva glavni vokal. Nakon što se na pozornicu vratio s preostalom trojicom kamerada, Michael si je dopustio manju zafrkanciju kad je na klavijaturama odsvirao uvodni aranžman legendarnog »Images At Twilight« epa »Images«, pa se onda ‘predomislio’ i odsvirao početni aranžman klasika s albuma »Worlds Apart«, »No Regrets«, čime je među publikom probudio žudnju.
U trećem pokušaju, kad je Sadlerovim šalama bio kraj, ipak su upali svi članovi benda te suvereno iznenadili zimzelenom s albuma »Saga« (1978), »Tired World«, kojeg je primjereno slijedio i njegov ‘drug’ »Humble Stance«, u kojem je Michael prihvatio i bas gitaru. To je, uz »It’s Time« i »No Regrets«, kojih te večeri nije bilo ‘na programu’, jedan od rijetkih trenutaka kad se odluči zasvirati i bas. Koncert pak ne bi bio potpun da nisu odsvirali barem još nekoliko skladbi s komercijalno najuspješnijeg albuma »Worlds Apart«, i to očekivane dugogodišnje favorite »On the Loose« i »Wind Him Up«. Nakon buran aplauza kratko su se oprostili s pozornice te se ubrzo vratili na prvi i nažalost ujedno i posljednji dodatak te večeri, u kojem su prvo iznenadili s »Framed«, još jednim klasikom s albuma »Worlds Apart«, a na kraju, nekako po očekivanju, jer ta skladba ne smije izostati ni s jednog Saga koncerta, odsvirali još i zimzelen s albuma »Silent Knight« (1980), »Don’t Be Late«.
Saga su usred moćne atmosfere dvorane Muffathalle ponovno dokazali da su s Michaelom Sadlerom u postavi čvrst monolit koncertne perfekcije i idealnom set listom očarali čak i najzahtjevnije fanove. Uz Gilmoura, koji je u njihovim redovima od 1980. nadalje (između 1986. i 1992. ih je doduše privremeno napustio), trojica originalnih članova, to jest Sadler i oba brata Crichton, kako u studiju tako i uživo, još uvijek su glavni motor kanadskih prog rock legendi, što im, usprkos tomu što sa svakim novim albumom pokušavaju u svojoj glazbi predstaviti nešto novo (što je naravno pohvalno), omogućuje maksimalnu konzistentnost, zbog čega je svaki odlazak na njihov koncert posebno doživljaj za svakog ljubitelja dobre, duhovno ispunjavajuće i inteligentne glazbe. Za kraj još i ovo: naš četvrti susret sa Sagom bit će već drugi put ovjekovječen na nadolazećem koncertnom DVD-u/CD-u!
Setlista
1. Anywhere You Wanna Go
2. Mouse in a Maze
3. The Perfectionist
4. Careful Where You Step
5. You’re Not Alone
6. Spin It Again
7. Corkentellis
8. The Flyer
9. Six Feet Under
10. The Cross
11. Drum Solo
12. Time’s Up
13. Scratching the Surface
14. Tired World
15. Humble Stance
16. On the Loose
17. Wind Him Up
—dodatak
18. Framed
19. Don’t Be Late
Galerija slika
