Mjesto: Katedrala / Kino Šiška / Ljubljana
Datum koncerta: 25.11.2012
Broj posjetitelja: 700
Cijena karte: 22 EUR, na dan koncerta 25 EUR
U nedjelju (25.11.) na pozornicu Katedrale stupio je posljednji pravi rock’n’roll propovjednik. Čovjek brojnih suradnji (Queens Of The Stone Age, Belle & Sebastian, The Walkabouts…), iskrenog glazbenog izraza i jedan od najistaknutijih predstavnika ”grungea”, odnosno razdoblja prije njega. Znameniti Mark Lanegan je sa svojim sastavom Screaming Trees u kasnim osamdesetima svijetu otvarao pogled na sjeverozapadno američko glazbeno buđenje. Screaming Trees su pripremili teren za čitav niz američkih glazbenih prvaka devedesetih: Alice in Chains, Stone Temple Pilots, Pearl Jam, Nirvana, Soundgarden i mnoge druge. Ovaj put je u Kinu Šiška nastupio u sklopu promocije svog posljednjeg albuma Blues Funeral, koji je izašao prošlog veljače i na čijem su snimanju mu pomogla brojna znamenita imena iz svijeta glazbe: Josh Homme, Alain Johannes, Greg Dulli, Jack Irons…
Turneja Blues Funeral odvija se u opuštenom i prijateljskom ozračju. Laneganu na turneji društvo pravi čak tri kolegijalna glazbena sastava (odnosno izvođača), koji kao ‘predgrupe’ zagrijavaju publiku. Zato je cijela nedjeljna večer protekla vrlo domaće i bez usiljenosti. Posjetitelji smo se osjećali kao da koncert gledamo iz vlastite dnevne sobe. To se posebno osjetilo na prvim večernjim nastupima dvojice kantautora, kad je većina publike u dvorani sjedila. Stvorila se intimna kulisa, kao naručena za glazbeni izraz koji su njegovali Lyenn i Duke Garwood.
Kao prvi je nešto iza osam na pozornicu stupio Lyenn, koji nam je u dobrih dvadesetak minuta samo s električnom gitarom u ruci predstavio nešto odličnog autorskog materijala. Posebno su me oduševili ekstatični krikovi u zadnjoj skladbi te ponavljanja i stupnjevanja gitarskih motiva, koji su u samim strukturama skladbi uspostavili specifičan dramski trokut. Za Lyennom je uslijedio mračni Duke Garwood, kojeg ćemo pamtiti po specifičnoj tehnici sviranja gitare i pripovijedanju priča u tipičnoj folk-blues maniri. Sve je teklo vrlo prirodno, ali beskompromisno. Kantautorima nisu trebali nikakvi dodatni umjetni stimulansi da bi publiku zadržali zainteresiranom – dovoljna je bila riječ i hipnotička glazbena podloga. Nakon oba nastupa uslijedila je malo duža stanka, jer su organizatori pripremali pozornicu za prvi sastav večeri. Creaure With The Atom Brain poživjeli su intimno, mračno i melankolično ozračje u dvorani i digli ljude na noge. Postava je nastupila vrlo dinamično, ritmično i večeri dodala malo plesne dimenzije. Osjetila se izrazito pozitivna energija, a glazba je djelovala kao neka mješavina ”post-punkovskih” melodija i ”grungea”. Ritam sekcija sastava kasnije je svirala i u sklopu Laneganove pratnje. Nakon polusatnog predstavljanja materijala polako je došlo vrijeme za nositelje večeri – Mark Lanegan Band.
Zanalašč sam istaknuo nositelje večeri. Lanegan je naime uza se imao fantastičnu postavu odličnih glazbenika. Še posebno je svojim fascinantnim ”filingaškim” sviranjem i rockabilly imidžom isticao gitarist Steven Janssens, koji je usred koncerta obožavatelju koji je htio skočiti s pozornice u publiku opalio šamar po stražnjici i tako mu sirovo poručio što misli o tome. Ipak je svojom pojavom i nevjerojatno hrapavim glasom (Tom Waits, čuvaj se, Mark te lovi) isticao se Lanegan. Gora od čovjeka. I tako se i ponašao. Po dolasku na pozornicu zacementirao se na mjestu ispred mikrofona i tijekom koncerta (cca. sat i pol) nije se od njega maknuo ni jednom. Na tom kvadratnom metru stvorio je svoj svijet. Posebno je specifično njegovo veličanstveno lice i glas koji reže kao britva. Njegova mirna tjelesna mimika u potpunoj je suprotnosti s ekspresivnim izrazom, grimasama koje nam šalje njegovo namrgođeno lice. Život se Laneganu crta na licu. To nam lice ocrtava sve njegove životne nedaće i boli, kao i ono malo zadovoljstva koje je doživio u životu. Iako možda izgleda kao zvijer, u energiji njegova nastupa, pripovijedanja priča i poruke prevladava nježnost. Topla energija, makar se ukazuje u obliku grubog, maskulinog glazbenog daha. No sve ipak nije tako mačistički. Posebno se tu ističu skladbe ”Gray Goes Black” i slatka ”Harborview Hospital”, koje bismo uz otvaranje (!!) ”The Gravedigger’s Blues” mogli istaknuti kao vrhunac večeri. Izrazita autorska poetika koju je Lanegan razvio u odnosu prema pripovjedačkoj snazi folka, melankoliji bluesa, energiji punka i dinamici rock’n’rolla upozorila nas je na to da je u svijetu glazbe danas još moguće biti unikatan. Biti autor, biti netko, a ne tek skup tuđih identiteta. Skladbe su kroz svih 90 minuta nastupa tekle glatko, bez nepotrebnih zastajkivanja i velike retorike. To jednostavno nije Laneganov stil. S publikom je možda sve skupa progovorio triput, pa i tada vrlo suzdržano i škrto. Sve nam je rekao nastupom. U redovnom dijelu odsvirali su sedamnaest skladbi, a u bisu još dvije: eksplozivni ”Hanging Tree”, nastao u vrijeme suradnje s Queens of the Stone Age (poznajemo ga ponajprije iz akustičnih izvedbi) te još razbijački i izrazito pjevni ”Methamphetamine Blues”, koji je bio kao naručen za kraj.
U Šiški se tako završila još jedna večer dobre glazbe; ovaj put su na svoje došli ljubitelji kvalitetnog alternativnog rocka. Umjesto uobičajenog jednog ili maksimalno dva nastupa, vidjeli smo ih čak četiri. U sjećanju će nam ostati prije svega Laneganova upečatljiva prisutnost te njegov nemilosrdan, beskompromisan i iskren glazbeni izraz.
Setlista
MARK LANEGAN BAND:
1.) The Gravedigger’s Song
2.) Sleep With Me
3.) Hit In The City
4.) Wedding Dress
5.) One Way Street
6.) Resurrection song
7.) Gray Goes Black
8.) Devil In My Mind
9.) Harborview Hospital
10.) Quiver Syndrome
11.) One Hundred Days
12.) Creaping Coastline Of Lights
13.) Black Rose Way
14.) Riot In My House
15.) Ode To Sad Disco
16.) St. Louis Elegy
17.) Tiny Grain Of Truth
dodatak:
18.) Hanging Tree
19.) Methamphetamine Blues
Galerija slika
