Unplugged duet Brian May i Kerry Ellis – hipnoza intimne savršene glazbene čarolije (2013)

Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Gradež (Grado) / Diga Nazario Sauro / Italija
Datum koncerta: 16.07.2013
Broj posjetitelja: 2500
Cijena ulaznice: 50,00€

Gitarska legenda i cijenjeni astrofizičar Brian May, koji je proslavio kao član jedne od najboljih rock grupa svih vremena, nezaboravnih Queen, u društvu 34-godišnje pjevačice i glumice Kerry Ellis tijekom zajedničke turneje nazvane ‘The Born Free Tour’ navratio je u Gradež (talijanski: Grado), gdje se ovih dana održavao ljetni, lokalni glazbeni festival. U usporedbi s prilično pompozno obojenom prethodnom turnejom ‘Anthems: The Tour’, ovogodišnja međusobna suradnja odvija se u prilično intimnoj, akustički usmjerenoj atmosferi i uz sjaj svijeća, dok May i Ellis predstavljaju skladbe s koncertnog albuma »Acoustic By Candlelight« (2013). Istodobno tijekom aktualne turneje u sklopu zaklade Born Free pokušavaju upozoriti na teške zločine čovječanstva protiv prirode, u koje bez sumnje spada i lov na divlje životinje te njihov prije ili kasnije tužni kraj u zatočeništvu. U tu se svrhu među scenskim projekcijama više puta pojavljuju različite životinje, kao što su lav i jazavac.

Njihova dosadašnja turneja, tijekom koje izvode i neke omiljene klasike Queena te poznate i manje poznate skladbe nekih drugih autora, požnjela je brojne pozitivne kritike, pa je bilo zanimljivo izbliza vidjeti kako legendarni gitarist i povremeni pjevač funkcionira u društvu osjetno mlađe pjevačke kolegice, s kojom se i u vokalnom smislu odlično nadopunjuje. Za treći dio turneje, koji sadrži četiri nastupa dueta u Italiji, najviše od svih kontinentalnih europskih zemalja, može se reći da ljepšeg prizorišta od ljetovališnog, primorskog Gradeža kod naših zapadnih susjeda gotovo da nije mogla naći. Obećavala se prava koncertna poslastica za sve glazbene sladokusce.

Nakon vrlo zabavnog uvoda, tijekom kojeg se vrtjela projekcija kratkog i šaljivog crtića koji predstavlja osnovnu poruku zaklade Born Free, na pozornicu je izašao majstor May s akustičnom gitarom u ruci. Već u sljedećoj sekundi na pozornici se našla i njegova mlađa kolegica te svojim glasom one koji nisu bili upoznati s njezinim dosadašnjim stvaralačkim opusom odmah uvjerila zašto sa slavnim gitaristom uspješno surađuje već niz godina. Ellis doduše ne može doseći tako visoke tonove kao jedan od njezinih velikih pjevačkih uzora Freddie Mercury, što je i sama priznala, pa vokalno zahtjevnije skladbe Queena te večeri nisu dolazile u obzir. Blagotvorni morski aerosoli pak nisu najbolje utjecali na ugođenost žica Mayeve akustične gitare, što se pokazalo već kod prve izvedbe večeri, »Born Free«, kad je svemu već navikli gitarski velikan već u uvodnim sekundama odmahnuo glavom jer njegova gitara nije zvučala kako treba. Pritom je svoj udio zacijelo odigrala blizina morske vlage i soli, jer se s pozornice pružao prostran pogled na obližnje more.

Možda je upravo tihi bijes koji je sve više tinjao u gitarskoj legendi uzrokovao da je Ellis zaboravila otpjevati sljedeći stih teksta. To je uzrokovalo da su morali prekinuti izvođenje i zbog početne nespretnosti se ispričati publici, što je May popratio tipičnim engleskim sarkazmom. Od tada nadalje, od skladbe »Butterfly (Something That Glitter)«, koncert je tekao po planu i većih problema više nije bilo, iako spomenuta akustična gitara još neko vrijeme nije bila najposlušnija. Inače, majstor May imao je uz rub pozornice prilično bogatu zbirku električnih i akustičnih gitara, pa je više puta mijenjao pojedine modele. Na klavijaturama je Maya i Ellis vjerno pratio Jeff Leach, koji je bio zadužen za simfonijske aranžmane koji su prilično obogatili većinom akustično usmjerenu narav pojedinih izvedbi.

Jedno od ljepših iznenađenja bila je posrećena verzija vječno zelene balade grupe Kansas »Dust in the Wind«, koju je Ellis otpjevala s posebnim žarom. Publiku su, posve očekivano, najviše zagrijali klasici Queena poput legendarne ljubavne balade »Somebody To Love«, dok je izvedba »No-One But You (Only the Good Die Young)«, posthumne skladbe Queena iz 1997., bila još jedno iznenađenje. Obradom Marvina Hamlischa, »The Way We Were«, May i Ellis nastavili su s iznimno srdačnim interpretacijama nekih omiljenih klasika, među kojima su se našli i vječno zeleni The Beatles s »Tell Me What You See« te skladateljsko remek-djelo Georgea Harrisona »Something«. Prilično zbrke, osobito među domaćom publikom, izazvao je dolazak Irene Natalie Fornaciari, kćeri popularnog talijanskog glazbenog zabavljača Zucchera Fornaciarija, u ulozi posebne pjevačke gošće na dvije skladbe. Ona je svoju scensku prisutnost posve opravdala i pri pjevanju uspješno mijenjala između talijanskog i engleskog, no unatoč prilično pjevačkom talentu nije bila dorasla Ellis.

Prilično pozitivno iznenađenje, što se tiče izvedbi klasika Queena, bila je uspješna verzija »Life Is Real (Song For Lennon)«, inače odlične balade s albuma »Hot Space« (1983). Nju je legendarni gitarist posvetio svom pokojnom pjevačkom kolegi iz vremena Queena. Osobito dobro ispala je izvedba znanstvenofantastične balade »39«, gdje se May ponovno iskazao kao glavni vokalist, dok su se na »Love Of My Life« iskazale obje glavne pjevačke zvijezde ove večeri. Publika je potpuno ‘popizdila’ kad je May u svoje ruke uzeo svoju znamenitu gitaru Red Special, koju je prije mnogo godina sam konstruirao i uz čiju je pomoć odsvirao solo nastup. Prilično neobičan, no ipak zabavan eksperiment bila je hillbilly verzija Queenova standarda »Tie Your Mother Down«.

 Završetak službenog dijela nastupa komičnom »The Kissing Me Song« i prilično otrcanim, ali obveznim »We Will Rock You« stigao je upravo kad je atmosfera između pozornice i otprilike 800 posjetitelja koncerta dosegla svoj vrhunac. Za bis su osijedjeli, ali još uvijek prepoznatljivo kovrčavi i dugokosi gitarist te njegova svijetlokosa pjevačka pratilja odsvirali još posljednji standard Queena te večeri, Freddiejev odgovor na Elvisa i njihovo najbazičnije, rock’n’rollersko ostvarenje, to jest »Crazy Little Thing Called Love«, koji je prvenstveno namijenjen zabavljanju masa. Ne baš finalni izbor kakav je većina Queenovih privrženika željela (nedostajala je ponajprije izvedba »We Are the Champions«, koja bi tradicionalno trebala slijediti neodvojivo povezani »We Will Rock You«), ali ipak lijep zaključak previše brzo završenog fantastičnog koncertnog večera u društvu gitarske legende i njegove nadarene pjevačke pratilje.

Koncertno druženje s Mayem i Ellis uz morsku obalu Gradeža još je jednom pokazalo koliko autentičnije i intimnije može ispasti koncert koji se održava na maloj pozornici i pred manjim brojem ljudi nego mnogi megalomanski nastup na velikom stadionu, kamo se slijevaju takve mase ljudi i zato da se poslije mogu pohvaliti poznanicima koje su veliko glazbeno ime nedavno vidjeli, dok je glazba obično negdje u drugom planu.

Setlista

1. Intro
2. Born Free
3. Butterfly (Somethings That Glitter)
4. Dust in the Wind
6. Somebody To Love
7. The Way We Were
8. Can’t Help Falling in Love
9. Something
10. No-One but You (Only the Good Die Young)
11. Guitar Solo
12. Love of my life
13. Tie Your Mother Down
14. The Kissing Me Song
15. We Will Rock You
—bis—
16. Crazy Little Thing Called Love

Galerija slika