Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 10.05.2019
Produkcija: David Coverdale & Reb Beach
Trajanje albuma: 61.04 min
Žanr: Hard Rock
Koja faza nastupa kad preživiš krizu srednjih godina? U dobrom starom stripu zvanom »Alan Ford«, u zabavnim su prijevodima većinskog jezika nekadašnje zajedničke države skovali odličnu frazu »pootročeni starec« (»podjetinjeli starče«). To je doduše bliže, ali još uvijek nije dovoljno. Naime. Nakon svih era rocka i rolla koje je prebrodilo čovječanstvo, danas je teško uopće išta reći o ikonskom Davidu Coverdaleu i njegovim Whitesnake, što već ne bismo znali.
Stvari su posve jednostavne. Čovjek se ne zna i ne želi postarati. U koncertnom smislu Whitesnake su, čak i s gotovo 68-godišnjim Davidom, cijelo vrijeme nevjerojatno aktivan sastav, pa se nakon nekoliko objavljenih koncertnih dokumenata i kompilacija, uključujući album iznova odsviranih skladbi Deep Purple iz MK IV ere, napokon na svijetu pojavio i novi pravi cjelovečernji studijski uradak. Zove se »Flesh And Blood«. On je, nakon punih osam godina, naslijedio prethodnika »Forevermore« (2011).
Neku posebnu glazbenu revoluciju i evoluciju David Coverdale u tih osam godina naravno nije uspio razviti, domisliti i otkriti, ali to, iskreno, nitko nije ni mogao očekivati. »Flesh And Blood« je, općenito govoreći, vrlo dobar hard rock album, napisan, skomponiran i producirao tako kako se za ime Whitesnake u 2019. godini i dolikuje.
Bend si naravno na trenutke punokrvno posuđuje neke kompozicijske poticaje koji vuku prema albumu »1987«, što nije ništa novo i što je bio očekivan potez. Dalje od toga ne ide (a to je stara priča), jer Coverdale, nakon raspuštanja Whitesnake u Moody/Marsden eri, nikad više nije htio u postavu regrutirati pravovjerne (root) blues gitariste, pa se o kakvoj pretjeranoj mekoći i organskom, čak i zatvorskom blues purizmu, na novom Whitesnake albumu naravno može samo sanjati. A to je činjenica već od 1987. nadalje.
David Covedale i dalje je okružen garnizonom potentnih pastuha, koji svi redom imaju konkretnu kilometražu. Nju su skupili još u vrijeme kad nisu bili dio Coverdaleove ekipe. No, starina bubnjarskog svijeta Tommy Aldridge je iznimka i da (po generacijskoj liniji) može i Coverdalea u koš, ali mudrosti i vještine koje uz Aldridgea i Cloverdalea u ekipu unosi primjerice mnogo mlađi Reb Beach, postale su izuzetno važan zaštitni znak Whitesnake zvuka i stila u novom milenijumu. Do neke mjere gotovo temelj. Novi pridošlica Joel Hoekstra izvrsna je akvizicija na mjestu zamjene za odbjeglog Douga Aldricha, a Whitesnake s njim vješto popunjavaju tu prazninu. I više. Hoekstra se kalio kod AOR veterana Night Ranger i u džepu ima i vrlo solidan samostalni studijski album. Nije samo ravnopravan gitarski solist Beachu, nego je jednako kao Reb Beach i vješt skladatelj i riffotvorac. Tu je Joelovu kvalitetu David Coverdale s guštom iskoristio, pa se Hoekstra potpisuje kao autor i koautor na ukupno pet novih skladbi albuma »Flesh And Blood«.
»Flesh And Blood« je pravi »party time« album. Od glave do pete. Istodobno je to opet onaj album u kojem je u poeziji najčešće korištena riječ »baby«. Valjda niste iznenađeni? Govorimo naime o čovjeku kojeg nisi smio ostaviti samog ni s vlastitom bakom. Tako se govorilo u osamdesetima. Danas se stvar okreće. Ne smijete ga naime ostaviti samog s vašom 18-godišnjom kćeri. Od Coverdalea dakle ne treba očekivati vokalna čuda. Godine su učinile svoje. Poezija je pak onaj »filter« koji nas neizmjerno zabavlja i ovaj put, jer je točno ista kakva je bila u osamdesetima. Naravno, puno je i onih dubokih udisaja kojima Coverdale ukrašava svoje vokalne linije. Ali u zrelim su godinama postali hroptaviji. Budući da je čovjek toga svjestan, priuštio je sebi nekoliko drskih produkcijskih trikova, koji su prije kontraproduktivni, jer su ti kozmetički zahvati pretjerani, a vokal na tim dijelovima »puhanja curama na dušu« (vraga – to naime radi skoro 70-godišnjak) gubi na organičnosti i prirodnim tonovima te djeluje vrlo umjetno i lažno. When I Think Of You takva je balada, puna (hučećih) udisaja i izdisaja. Uz sve te činjenice koje pribrojiš, danas djeluju kao vrsta samoparodije (ako ne i samoironije), iako to Coverdale nikako nije htio. Ali upravo zato danas takvi potezi starih mačaka tim neizmjernije zabavljaju. Dakle, njegov zaštitni znak. Jedan od prijelaza u spomenutoj baladnoj kompoziciji otrovno cilja na Is This Love.
Dakle. Ne treba skrivati činjenicu da je Coverdale izgubio puno vokalne snage odnosno tipskog karaktera koji definiraju zlatnu eru Whitesnake i da njegov vokal danas djeluje istrošeno i oštećeno. No to vrlo dobro sanira vokalnim harmonijama te bogatom, čvrstom, našpičenom riffovskom produkcijom oštro i odlučno naprijed gurnutih gitara, a i podrškom klavijatura, što daje glavnom vokalu udobnost u kojoj je legendarni pjevač, pri preuzimanju vokalnih linija, opušteno zavaljen i siguran. Coverdale pak, usprkos svim nabrojenim činjenicama, i dalje ostaje golemo karizmatičan vokalist. Jedinstven, trenutno prepoznatljiv i iznimno upečatljiv. To potvrđuje u izvrsnoj vokalnoj izvedbi skladbe Heart Of Stone, koja je poduprta golemim blues karakterom. Hoekstra i Beach krajnje su otrovni solisti, a solaže su ono što kompenzira Coverdaleovu, na trenutke uočljivu vokalnu oštećenost (ni vrlo detaljna produkcija to ne zakriva posve). Solaže su prava poslastica i duhovitosti te izuzetne, to jest do zuba naoružane tehničke izbrušenosti i izvedbene perfekcije, ne manjka im. Isto tako su solaže i estetski naoštrene hrpom finesa koje slušatelju oduzimaju dah.
Ako su skladbe Shut Up And Kiss Me, Trouble is Your Middle Name, Flesh And Blood, a uvodni katalizator Good To See You Again, besprijekoran odraz Whitesnake aure za 2019., onda je mnogo više žurerski razuzdana (provjeri refren) Hey You (You Make Me Rock) u refrenu urezana po uzoru na Def Leppard pompoznost, dok si sljedeća, to jest Always And Forever, posuđuje nešto recepture dobrih starih Thin Lizzy (tercetne harmonije, daljnje linije napjeva u strofama kojima bi se s lakoćom priključio Lynott). Završna Sands Of Time očekivani je trik starog lisca. Budi naime nešto mističnosti te izdašnu mjeru pompe i bombastike, što znači da se oslanja na Still Of The Night princip skladanja, iako je skladba posve druga priča. Zapaljivi rock’n’roller Get Up nosi pozitivnu narav, šaljivost i obilje vedrine, kakva je karakteristična za novodobne, to jest post 2010., Night Ranger.
Legendarni karizmatični i ikonski pjevač te jedna od najprepoznatljivijih figura rocka i rolla, kakvog poznaje čovječanstvo, to jest David Coverdale, sa svojom je vojskom izbrušenih i izvanrednih glazbenika , još jednom obavio svoj posao s velikom odlikom. Iz sebe je izbacio vrlo lijep i dobar hard rock album, koji je pravi odraz energije, vibracije i napokon stanja njegova duha i duha ekipe koja ga prati. U 2019. naravno. Osmogodišnji razmak između albuma i osvježenje postave dva su ključna faktora koja pridonose tome da je »Flesh And Blood«, na »dugom i vjetrovitom« putu legendarnih Whitesnake, dakle samosvojna glazbena priča. Očito je Coverdaleu ostalo još nekoliko poglavlja i lijepa je spoznaja da se legendarni glazbenik nikako ne namjerava povući iz glazbenog posla. Whitesnake dakle i s novim albumom ostaju pravi naslov za neizmjerno obilje prvorazredne rock ‘n’roll zabave. Rock teče Coverdaleu žilama i tako značajno se zove i novi album!
I napokon. Vjerojatno ste već sami zaključili i to da je album predug i da je skladbi na njemu odlučno previše. Deset ih bi posve zadovoljilo.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 8.5 / 10
Popis skladbi:
01. Good To See You Again
02. Gonna Be Alright
03. Shut Up & Kiss Me
04. Hey You (You Make Me Rock)
05. Always & Forever
06. When I Think Of You (Color Me Blue)
07. Trouble Is Your Middle Name
08. Flesh & Blood
09. Well I Never
10. Heart Of Stone
11. Get Up
12. After All
13. Sands Of Time
Postava:
David Coverdale – vokal
Reb Beach – gitara
Joel Hoekstra – gitare
Michele Luppi – klavijature
Michael Devin – bas gitara
Tommy Aldridge – bubnjevi
