Lokacija: Roncade (Treviso), New Age Club, Italija
Datum: petak, 10.05.2019
New Age Club u mjestu Roncade, nadomak talijanskog Trevisa, oduvijek je važio za jednu od najpogodnijih koncertnih destinacija do kojih se iz Slovenije autom stiže u nekoliko sati i s kojom nas od davnina vežu lijepe uspomene. Nakon višegodišnjeg zatišja, kad je klub za takve ekspedicije iz Slovenije nudio manje zanimljiv program, stvari se ponovno vraćaju na staro. Krajem siječnja tamo su, primjerice, opet nastupili legendarni Uriah Heep, a sad je već svibanj i u Europu su se vratili čuveni američki progresivni metalci Symphony X, da napokon odrade širu klupsku europsku turneju posvećenu promociji još uvijek aktualnog studijskog albuma »Underworld«, koji je, reci i piši, star već gotovo četiri godine. Uz tuču novih europskih koncerata, bend ove jeseni obećava i novi studijski album.
Symphony X, progmetalski prvaci iz New Jerseyja, među zahtjevnijim su slušateljima, onima koji se pale na višu količinu ispuštanja decibela distorziranih zvučnih prostranstava, iznimno cijenjena i poštovana postava. Iako mnogi tvrde da kitarski heroj i virtuoz Michael Romeo, neprijeporni i ultimativni vođa i poglavar postave, »popiše« Johna Petruccija (Dream Theater), Symphony X su pravi vlak za proboj među velike grupe za dlaku promašili, pa je skupina osuđena na sviranje po nešto manjim prostorima, u kojima se okupi između 500 i 1000 glava. Kod nas bi njihov koncert naravno bio prazan, osim ako večer ne bi otvorili Symphony X pred Jelenom Rozgom i sličnim kalibrima našeg beskrajnog tonjenja u balkanijadu.
Vratimo se ozbiljnoj raspravi. Već u petnaest do devet pred poštenim brojem prisutnih večer su otvorili Savage Messiah. Britanski power metalci, čiji je vokalist i ritam gitarist vrlo brzo pokazao da dobro zna talijanski, što je značilo da je publiku odmah pridobio na svoju stranu, tako da mu je ova bukvalno jela iz ruke. Koncert Savage Messiah bio je kratak, trajao je 40 minuta, a bend je u njima pokazao da je iznimno dobro uigran, da mu ne manjka osjećaja za grabežljivu gitarsku frazu i zavodljivu muzikalnost, a usto je, s obzirom na ulogu predgrupe, poslužio vrlo pristojan zvuk, tako da je u konačnici, i po pitanju energičnosti, posve uvjerio i oduševio. Dave Silver, jedini originalni član kvarteta, je upravo ove godine osvježio postavu, a bend je na pozornicama predstavio i svježi album »Demons«, koji je za skupinu ukupno peti i službeno je izašao upravo sredinom ovog svibnja.
Symphony X kvintet je koji nastupa u nepromijenjenoj postavi od 1999. nadalje, kad im se pridružio basist Mike Lepond. Riječ je o iznimno nabrušenom, iskusnom i prekaljenom kvintetu, u kojem vlada izvanredno međusobno scensko osjećanje i u kojem nema nikakvih nepoznanica ni skrivalica među članovima skupine. Orijaški uvodni pozdrav publike, a bend se strmoglavi ravno u napadački Iconoclast, gdje je Romeo odmah preuzeo inicijativu pri zagrijavanju prstiju i zaletio se u svoj tipični izraz paklenski brzo odsviranih arpeggija, kojima poseban i jedinstven karakter daje i izbrušena gitarska oprema samog gitarista. On je prije desetljeća prešao s LTD-a na Caparison gitare. I? Ostaje lud. Pozitivno lud. U svakom pogledu.
Bend je pripremio izvrstnu set listu! Ozbiljno. Uvodnih (dobrih) dvadeset minuta pripalo je pravom orkanu, koji je postava otvorila navijenom otvaračkom naslovnom skladbom briljantnog albuma »Iconoclast« (2011), koja je prodornim pothrashiranim rifom postavila temelje za iznimno intenzivno i vražjom energijom nabijeno usijano koncertno zbivanje. Lijevo Romeo, desno Lepond, u pozadini mali Jason Rullo na bubnjevima i klavijaturist Michael Pinella. Russell Allen stigao je na pozornicu u trenutku kad je morao otpjevati prvi stih, to jest nakon tri minute intenzivnog uvodnog stampeda. U zatamnjenim naočalama i s AC/DC majicom. Grabežljiv refren, u stilu nevjerojatne skladateljske suverenosti koja resi postavu Symphony X, muzikalno zarazan! Ni ovaj put zvuk nije bio optimalan, ali od one pogromaški loše ozvučenosti kad su Symphony X u ožujku 2011. zajedno s Nevermore i Psychotic Waltz nastupili u Ljubljani, još uvijek je u svemu pristojan i u redu. Pinella je tijekom koncerta zvučno cijelo vrijeme bio nešto podređen, pa je to smetalo u dijelovima kad su on i Romeo upadali u unakrsnu vatru soliranja na relaciji gitara – klavijature.
Kad gledaš Romea, to je iskustvo potpune perfekcije i poezije. Već samo to je po sebi prava poslastica za sve ljubitelje drske gitarske svirke. Klasičnog karaktera. Točnije neoklasičnog karaktera. Luda je kombinacija brzine i kontrole kojom je opremljen taj izniman gitarski čarobnjak, genijalac ovladavanja šesterožičanom teorijom. Iznad svega toga ipak je najvažnija glazbena percepcija, koja Symphony X upravo preko Romea daje one karakterne zaštitne znakove kojima Symphony X zauzimaju posebno mjesto u progresivnometalskom svemiru. Romeo je tijekom koncerta cijelo vrijeme teatralno i šaljivo bockao Allena, tako da je namjerno počeo svirati određeni motiv kad Allen nije bio spreman i tako pjevača podbadao i draškao, a simpatični i nevjerojatno karizmatični Russell Allen mu je to nekoliko puta vrlo spretno vratio.
Allen se cijelo vrijeme rukovao s fanovima u prednjim redovima. Njegov vokal ostaje nabrušen, dominantan, autoritativan, bilo kristalno čist i jasan, bilo pun grlenosti. U stilu se osjeća nadahnutost Ronniejem Jamesom Diom, a to možemo potvrditi i za način na koji Russell koristi prostor na pozornici, kao i za upotrebu gestikulacija, uključujući povremeni znak »malocchio« (»zlo oko«), što je inače Diov zaštitni znak. Allen je tako s lakoćom držao publiku čvrsto uz sebe, a ona je koncertu dodala šlag na torti ponajviše zbog neprestanog pjevanja stihova. I to od prve do posljednje linije prisutnih. Energija je doista bila na vrhunskoj razini i koncert je preuzela punokrvno. Unatoč nešto slabijim zvučnim karakteristikama, ali jednostavno. Uz odličnu svirku, svoje je dodala i nevjerojatno podivljala publika tijekom koncerta. Bend je ugodno i vrlo dopadljivo iznenadio u nastavku kad je nakon duljeg vremena u set listu vratio odličnu otvaračku skladbu albuma »V (The New Mythology Suite)« (2000) pod nazivom Evolution (The Grand Design). Slijedila ju je Serpent’s Kiss s albuma »Paradise Lost« (2007), koja je favorit publike i skupine i praktički prati svaki koncert postave.
Bend nije zaobišao izvrsnu polubaladu s aktualnog albuma »Underworld« zvanu Without You, koju je Russell uz dirljiv uvodni nagovor posvetio preminulom basistu skupine Adrenaline Mob Davidu Zablidowskyju. Potonji je tijekom turneje skupine 2017. smrtno stradao u prometnoj nesreći »nightlinera«. U nastavku je nemalo iznenadila izgubljena skladba Sea Of Lies s albuma »Divine Wings Of Tragedy« (1997). Bend je nastup, to jest njegov redovni dio, zaključio brzo. Nakon sat i deset minuta. Skladbom Set The World On Fire (»Paradise Lost«, 2007), kojom bend inače rado zaključuje redovne dijelove svojih nastupa. Vraga. Ovo nije u redu. Uopće ne. Valjda nisu iscrpljeni kao neki W.A.S.P., koji sa svim dodacima na pozornici skupe jedva 75 minuta. Ne. Bend se vraća. I ne pitajte s kojom skladbom. Heh. Da. Upravo tako. The Odyssey! Od glave do pete. 24-minutni ep. Simfonija, epska progresivnometalska simfonija i poslastica, u suzvučju s značajnim imenom kvinteta. Vjerojatno do tog dana najambicioznije djelo skupine. Definitivni vrhunac nastupa! Saga o talijanskom šampionu za sva vremena, prevedena u glazbeni jezik i izričaj Symphony X. Remek-djelo koje je nažalost najavljivalo da će se bend nakon njega i oprostiti. Ne samo obvezni dodatak, nego mokri san svakog obožavatelja Symphony X.
Odličan koncert u svakom pogledu. Symphony X izbacili su iz sebe točno ono po što smo došli. Smjesa nevjerojatne, gotovo teatralne tehničke izbrušenosti i izvedbene virtuoznosti. Briljantna uigranost, odličan Russell Allen koji se vokalno iznimno solidno drži, iako je u trenucima dobivao i nešto pomoći s miksete. Bend nije ostavio ravnodušnima nikoga na prizorištu. Dosta posjetitelja stiglo je i iz Slovenije (da, i takva se čuda događaju).Bombastični progmetalski velemajstori Symphony X tako i dalje ostaju veliki kraljevi svog posla na pozornicama i nadajmo se da im ova europska turneja donosi dodatna krila inspiracije, što će im dobro doći pri skladanju materijala za novi album, koji bi trebao biti gotov krajem ove godine.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Iconoclast
2. Evolution (The Grand Design)
3. Serpent’s Kiss
4. Nevermore
5. Without You
6. Domination
7. Run With The Devil
8. Sea Of Lies
9. Set The World On Fire (The Lies Of Lies)
—dodatak—
10. The Odyssey
