Datum izlaska: 29.03.2019
Izdavač: Inside Out Music/HevyDevy
Produkcija: Devin Townsend
Trajanje: 74:08
Žanr: progressive metal/progressive rock
Ocjena: 9.5/10
Svestrani kanadski glazbeni majstor Devin Townsend, čovjek s ‘drugog glazbenog planeta’, s »Empath« je stvorio svoj prvi samostalni album nakon »Dark Matters«, koji je bio dio dvostrukog albuma »Z²« (2014) i izašao u sklopu Devin Townsend Projecta. Devin je ovaj put udružio snage s trojicom vrhunskih glazbenika koji su svojedobno zarađivali kruh kod legendarnog Franka Zappe, jednog od pionira tzv. zvučnog zida, koji je kanadski eksperimentalni čudak posljednjih godina doveo do savršenstva. Na završnom dijelu epske suite »Singularity«, najpustolovnijem trenutku cijelog albuma, uz gitarske vragolije mu je pomogao njegov stari kompić, američki gitarski virtuoz Steve Vai, dok je na nekim skladbama za bubnjeve sjeo švedski bubnjarski majstor Morgan Agren, kojeg je Zappa otkrio nekoliko godina prije smrti. Pri skladateljskoj i produkcijskoj usmjerenosti »Empath« u ulozi glazbenog direktora svojim je prijedlozima i idejama pomogao Mike Keneally, još jedan kultni glazbenik iz ‘druge galaksije’, koji se može pohvaliti da je u karijeri surađivao i sa Zappom i s Devinom.
Utjecaj spomenutih triju glazbenih veličina na »Empath« prilično je zamjetan, iako bi se »Empath« lako moglo proglasiti i autobiografskim djelom, jer je riječ o izuzetno posrećenom, gotovo reprezentativnom presjeku Devinova dosadašnjeg stvaralačkog puta. Na vokalnim zadacima Devinu je pomogla njegova stara znanica, nizozemska pjevačica Anneke van Giersbergen, dok je gostujuća pjevačka prisutnost Chada Kroegera (Nickelback) na skladbi »Hear Me« među metalskom raјom podigla poprilično obrva, no na kraju je sve dobro ispalo.
»Empath« sa svojim progmetalskim, avangardnim, elektroničkim i simfonijskim zavojima možda bolje od bilo kojeg Devinova solo albuma prije njega odražava zapanjujući raspon njegovih brojnih glazbenih utjecaja te dualne skladateljske naravi, koja je stalno rascijepljena između tame i svjetla, agresivnog i smirenog pristupa te ludila i blaženstva. Operetna višeglasja, epski aranžmani i mirni trenuci ambijentalne glazbe često se izmjenjuju s deathmetalskim režanjem i agresivnim gitarskim kanonadama uz nažiganje dvostrukog bas bubnja te trenucima potpunog avangardnog odklopa. Utjecaji svih njegovih prošlih bendova, uključujući Strapping Young Lad, jasno su čujni kroz cijeli album, što znači da je »Empath« više nego dobra polazna točka za sve one koji bi htjeli početi istraživati Devinovu diskografiju, a ne znaju odakle krenuti.
Uvodni, izrazito smireni i kratki »Castaway« zalazi u područje ambijentalne glazbe i podsjeća na Devinova postignuća s albuma »Ghost« (2011), dok ženske vokalne harmonije dodaju nešto dašak sakralne glazbe. »Genesis«, gdje je u prvom planu kontrast između Devinovih i Annekinih vokalnih harmonija, eklektični je vrtuljak mnogih stilova, od progmetalske opere do brutalnog thrash metal tokarenja. To je skladba koja je gotovo tipična za Devinov stvaralački pristup u posljednjih nekoliko godina i oduševit će većinu njegovih sljedbenika. Epski »Spirits Will Colide«, kojeg obilježavaju moćna višeglasja i masivni zvučni zid, mogao bi se opisati kao križanac arena rocka i prog metala, koji na trenutke podsjeća na neke Ayreonove pothvate, ali i dalje sa značajnim Devinovim aranžerskim elementima.
»Evermore« je prilično opušteno i ambijentalno lijepo slušateljsko iskustvo, koje također sadrži epske harmonije i hipnotična višeglasja, ali je i dalje dovoljno eksperimentalno da stvari ne postanu dosadne. Sve do druge polovice, kad za kraće vrijeme iznenada nastupi avangardni zaplet, teče prilično predvidljivo. »Sprite« je, usprkos pomalo humorističnom uvodu, prava spacerockovska pustolovina, koja u završnom dijelu iznenadi eteričnom instrumentalnom sekcijom, koju na samom kraju okrutno presiječe avangardno čudaštvo iz ‘devete galaksije’. »Hear Me« sadrži beskompromisno nažiganje dvostrukog bas bubnja i Devinovo podivljalo ‘režanje’, koje dosta podsjeća na neke njegove pothvate sa Strapping Young Lad, no sve je skupa potkrijepljeno eklektičnim upadima nekih suptilnijih ambijentalnih trenutaka.
»Why?« zahvaljujući veselim orkestralnim aranžmanima i Devinovoj čistoj te u visoke lege odvedenoj vokalnoj izvedbi zvuči kao zvučna podloga za nastavak neke psihodelične filmske bajke tipa Čarobnjak iz Oza ili Alisa u zemlji čudesa, gdje si epskost i apsurdnost pružaju ruke. S vremenom mu se u vokalnim harmonijama pridruži i Anneke i nastane doista veličanstvena atmosfera. Jedanaestominutni eksperiment »Borderlands« otvara se kukurikanjem pijetla, nakon čega slijedi duža, iznimno lijepa sekcija, koja se s vremenom ‘izrodi’ u neobičnu mješavinu avangardne bizarnosti, prog metalske epskosti i prelijepe ambijentalne glazbe. Tužaljivi opijelo »Requiem« podsjeća na nešto što je snimio kultni skladatelj Howard Shore kad je stvarao glazbenu podlogu za epsku filmsku trilogiju Gospodar prstenova.
Vrhunac »Empath« predstavlja više od 23-minutni progrockovski/progmetalski superep »Singularity«, izuzetno eklektična suita sastavljena od šest dijelova, koja je zapravo neka vrsta zvučnog kolaža cijelog albuma. Svaki dio suite predstavlja djelić Devinova stvaralačkog karaktera. Na uvodnoj sekciji »Adrift«, umjetnini ambijentalne glazbe, Devin se ponovno upućuje ‘među anđele’. Na »I Am I« Devin započinje postupni spust u ambijentalni čistilište sa sve većim naglaskom na agresivnijim ritmovima i brutalnim gitarskim pasažama, iako i dalje prevladava epsko i pobjedonosno ozračje. Na uglavnom deathmetalski obojenom »There Be Monsters«, gdje Strapping Young Lad ponovno ‘ustaju iz mrtvih’, Devin postiže prokleto ozračje. Slijedi potpuni ambijentalni kontrast s »Curious Gods«, koji sadrži elemente ambijentalne glazbe, avangarde i psihodelije. Instrumentalno obojeni »Silicon Scientists« potpuni je avangardno-elektronski odklop s ludim gitarskim pasažama, koje bi se vjerojatno svidjele i Franku Zappi da je još živ. Steve Vai se prepoznatljivim gitarskim solom uključuje u završnoj sekciji »Here Comes the Sun«, koja je s epskim višeglasjima i učvršćivanjem zvučnog zida najviše ‘devinovski’ trenutak cijele suite.
»Empath« nas na zabavan i uzbudljiv način provede kroz sve kutke Devinove nemirne duše te kroz sve njegove brojne glazbene mutacije, a na kraju sve skupa zaokruži epskim remek-djelom, koje je upravo ono što većina očekuje od takvog glazbenog genija. »Empath« je dakle novi biser u Devinovoj diskografiji, koji je dodatno učvrstio njegov status izuzetno plodne i nepredvidljive ikone suvremene eksperimentalne glazbe. Iako njime baš nije izumio ‘novu vodu’ i neke smo komadiće uspješnog recepta već čuli na nedavnim albumima Devin Townsend Project, ipak je stvorio jednog od kandidata za najbolji prog rock/prog metal album 2019. godine i njime postigao jedan od vrhunaca svoje šarolike karijere. Deloholični glazbeni svemirac stoga za »Empath« zaslužuje duboki naklon.
Autor: Peter Podbrežnik
Skladbe:
1. Castaway (2:29)
2. Genesis (6:06)
3. Spirits will Collide (4:40)
4. Evermore (5:30)
5. Sprite (6:37)
6. Hear Me (6:30)
7. Why? (4:59)
8. Borderlands (11:03)
9. Requiem (2:47)
10. Singularity (23:33) :
– Part 1 – Adrift
– Part 2 – I Am I
– Part 3 – There Be Monsters
– Part 4 – Curious Gods
– Part 5 – Silicon Scientists
– Part 6 – Here Comes the Sun
Glazbenici:
Devin Townsend – glavni vokal, gitara, bas gitara, sintisajzer, računalo, orkestracija, produkcija
Gostujući glazbenici:
Rayne Townsend – vokal
Elliot Desgagnés – prateći death metal vokal (2-5,7,10)
Ché Aimee Dorval – prateći vokal (2)
Adam Getgood – prateći vokal (5)
Josefa Torres – prateći vokal (5)
Chad Kroeger – prateći vokal (6)
Jess Vaira – prateći vokal (8)
Anneke Van Giersbergen – prateći vokal (6,10,bonus 2)
The Elektra Women’s Choir – zborski vokali (2-5,7-10)
Moma Edmundson – zborski dirigent
Mike Keneally – gitara i klavijature (2,7,8,10), prateći vokal (8), glazbeni direktor
Shaun Verreault – pedal steel gitara
Ryan Dhale – gitara i klavijature (8)
Scott Reinson – gitara i klavijature (8)
Steve Vai – gitarsko solo (10)
Callum Marinho – zviždanje (10)
Nathan Navarro – bas gitara
Anup Sastry – bubnjevi
Morgan Ågren – bubnjevi
Sam Paulicelli – bubnjevi
The Lords Of The Sound – orkestar
Erik Severinsen – aranžmani, prateći vokal (8)
Niels Bye Nielsen – orkestracija
Ron Getgood – govorena riječ (5)
